Anamarija Podrebarac: “Svaka akcija je vrlo važna, a pogotovo kada to rade mladi ljudi”

anamarija_podrebarac
Banner

Anamarija  Podrebarac  26-godišnja je aktivistica koja se zalaže za kulturu u Rijeci i podržava mlade umjetnike, udruge i volontere. Stvara kroz duge procese vlastitog preispitivanja problematike društva budeći time svijest mladih umjetnika. Anamarija ohrabruje te koristi svoju kreativnost za gradnju bolje budućnosti.  Kako i sama naglašava, vrlo je važno sudjelovati u debatama, izražavati svoje mišljenje bez straha i stvoriti kritičko razmišljanje.

Kakvom se umjetnošću baviš?

“U posljednjih godinu dana se sve teže kategoriziram o umjetnosti kojom se bavim. Svakako bih rekla kako je moja umjetnost intermedijalna i vjerujem kako je danas teško biti specijaliziran samo u jednom području umjetnosti. Time se puno gubi i treba svaki dan raditi i učiti nove tehnike. Suvremena umjetnost je u raskoraku s vremenom u kojemu živimo i tako se treba postaviti u radu. Trenutno se bavim promatranjem i promišljanjem o aktualnim događanjima u svijetu i to komponiram u rad. Tehnika nije važna, dizajn, fotografija, crtež. Sve ima svoju vrijednost i povezano je.”

Je li umjetnost način života?

“Doista jest. Dok sam imala malo iskustva i doticaja s umjetničkim svijetom smatrala sam kako je umjetnost biti u ateljeu i konstantno proizvoditi rad, samo reproducirati bez namjere ili svrhe. Proizvodim puno manje nego prije, ali sada sve što stvorim trudim se da ima jasnu poruku i da stvara buku među publikom, promatračima. Svaka metoda u umjetnosti je u korelaciji s idejom, moja svaka misao je stvaranje i dio procesa. To učenje je ključno u životu umjetnika i kažem svima da nam ne treba institucija niti galerija kako bi se umjetnost živjela, već samim preispitivanjem stvarnosti i redefiniranjem objekata koji nas okružuju puno govore o mjestu gdje živimo i gdje idemo.”

Može li svatko danas biti umjetnik?

“Vjerujem kako svatko i je umjetnik. Problem je nastao kada su nas naučili da su umjetnici postojali samo u antici ili renesansi. Nitko nam ne objašnjava razliku između zanata i cilja estetike naspram suvremenih praksa u umjetnosti. Prije se pojam ljepote drugačije shvaćao, bio je ideal u prikazivanju ikona božanstva i poistovjećivao se s rajskim prostorom i vječnim životom. Danas je lijepo već viđeno, nije novo niti originalno i najvažnije, više nema svrhu. Vrijeme nije lijepo, vjerujem kako je ovo doba mračnije od najmračnijeg doba srednjega vijeka. Ljudi uživaju u izvanjskim stvarima i konzumiraju gotove informacije bez propitivanja. Ako mene pitate umjetnik je svatko tko vidi široku sliku svijeta i to se ne boji pokazati.”

Na kojim projektima trenutno radiš?

“Aktivna sam na nezavisnoj kulturnoj sceni i bavim se problematikom zapuštenih prostora u svom rodnom gradu Karlovcu. Lokalne vlasti nemaju razumijevanja za nove generacije i njihove potrebe za izražavanjem. To me jako rastužuje, ali istovremeno me i tjera da idem naprijed i koristim svoju kreativnost za gradnju bolje budućnosti. Nedavno smo kolegice i ja pokrenule platformu F12 (tipka na tipkovnici koja predstavlja akciju) i ideja je koristiti napuštene gradske prostore kao otvorene galerijske prostore u svrhu revitalizacije stare jezgre grada. Svi se mogu prijaviti i nemamo ograničenja u tehnici ili izvedbi autora. Vi nama pošaljete svoje radove, mi ih postavimo na lokaciju koju prethodno javimo na Internetu i bilo koji prolaznici mogu uzeti rad i ponijeti ga doma. Tako informiramo javnost o umjetnicima u gradu, oni se reklamiraju a mi oživimo jedan kuta grada kulturom. Planiramo se širiti i po drugim gradovima tako da ćemo uskoro doći i u Rijeku. Također kolegice i ja pripremamo izložbu gdje planiramo izložiti postav s porukama koje opisuju trenutno stanje u našoj lokalnoj sredini.”

Kako komentiraš današnju aktivnost mladih na području kulture?

“Imam sreću što sam okružena vrlo aktivnim i odgovornim mladim ljudima koji razumiju potrebe zajednice i daju veliki doprinos kroz svoje volontiranje i rad. Žao mi je što to nije u tolikoj mjeri prihvaćeno pozitivno od strane drugih ljudi i lokalnih vlasti. Nažalost, kod nas se volontiranje gleda kao besplatan rad koji ništa ne donosi i mladi vrlo brzo postanu nemotivirani i odustaju zbog manjka razumijevanja i pohvale. Uvijek se trudim motivirati sve i biti pozitivna jer sa svakim projektom znam da radimo promjenu koliko god se ona činila malom. Svaka akcija je vrlo važna, a pogotovo kada to rade mladi ljudi. Današnji svijet je postao komforan i pasivan, boje se izraziti i vrlo je važno učiti mlade o njihovim pravima i kritičkom razmišljanju. Jedino takvi mogu mijenjati svijet.”

Pruža li ti Grad Rijeka dovoljno galerija i mjesta na kojima možeš izlagati?

“Pošto već dugo ne izlažem u galerijama ne mogu odgovoriti na ovo pitanje. Meni je to strašno naporno i iscrpljujuće. Tražiti prostor, prilagođavati svoj koncept tom galerijskom prostoru, iznositi govor na otvorenju. Više se osjećam kao aktivist i svoje djelovanje vršim tako da rješavam problem sredine u kojoj se nalazim. Voljela bih da mogu tu energiju uhvatiti i staviti u galeriju ali nažalost to nije moguće. Stoga dokle god će se umjetnost smatrati galerijskom ja ću biti vani i popravljati svijet koliko mogu. Možda se jednoga dana odlučim za izlaganje, ali još ne.

Veliki broj mojih kolega izlaže po galerijama i raznim prostorima. Uvijek se trudim podržati ih kada sam u mogućnosti i vidim da su oni zadovoljni i tako mogu zaključiti da Rijeka pruža dovoljno galerija i prostora za mlade još neafirmirane umjetnike.”

Na koje sve načine pridonosiš značaj kulturi?

“Razbijanjem predrasuda što je „prava“ umjetnost, pružanja mladima prostor i alate da se izraze, motivirajući druge oko sebe da se aktiviraju i promijene sebe i druge na bolje. Puno radim, ali svoje slobodno vrijeme koristim za razvijanje projekata i platformi za lokalnu sredinu. Aktivna sam na debatama i raspravama, ne bojim se reći što mislim jer vjerujem u svoj glas i u ono što imam za ponuditi.”

Kako komentiraš modernu, suvremenu umjetnost?

“Živim ju. Vrlo jednostavno.”

Kada rad za tebe postaje umjetnost?

“Kada se postavim u centar problema i djelujem na svoj jedinstven i kreativan proces. Za mene postoji problem, a ja sam samo “filter” koji to rješava i mijenja (nadam se) na bolje.”