Giovanni de Ciotta: Vizionar koji je oblikovao Rijeku kakvu danas poznajemo

Rijeka, grad bogate povijesti i industrijskog razvoja, svoju preobrazbu u moderno srednjoeuropsko središte velikim dijelom duguje vizionarskom vodstvu Giovannija de Ciotte. Njegov gradonačelnički mandat od 1872. do 1896. godine obilježen je infrastrukturnim, gospodarskim i kulturnim procvatom, koji je grad pozicionirao kao ključno čvorište Austro-Ugarske Monarhije.

Obiteljsko naslijeđe i rani život

Giovanni de Ciotta rođen je 24. travnja 1824. godine u Rijeci, u obitelji Lorenza de Ciotte, trgovca drvom koji se u grad doselio iz Livorna u Italiji. Njegova majka, Adrijana Marija Adamić, bila je kći Andrije Ljudevita Adamića, jednog od najutjecajnijih Riječana prve polovice 19. stoljeća. Kao prvorođeni sin, Giovanni je odrastao u okruženju trgovine, kulture i politike, što je oblikovalo njegov interes za razvoj grada.

Nakon završetka osnovne i srednje škole, Giovanni odlazi u Beč, gdje pohađa prestižnu Vojnu akademiju. Tijekom revolucionarnih zbivanja 1848. i 1849. godine borio se u Italiji, a službu je nastavio u Veroni i Veneciji. No, poraz austrijske vojske u bitci kod Solferina 1859. godine naveo ga je da napusti vojnu karijeru i vrati se u rodnu Rijeku, gdje započinje svoje političko djelovanje.

Početak političke karijere

Ciottina politička usmjerenost bila je utemeljena na viziji autonomne Rijeke, ali ne kroz udaljavanje od Monarhije, već kroz jače povezivanje s Ugarskom. S obzirom na geografski i gospodarski položaj Rijeke, smatrao je da će suradnja s Ugarskom omogućiti gradu da zadrži autonomiju i postane snažan gospodarski centar.

Godine 1869. izabran je za delegata u ugarskom parlamentu kao predstavnik građana Rijeke. Iste godine postao je vođa riječkog ogranka Mađarske liberalne stranke, čime je dodatno učvrstio svoj politički utjecaj.

Gradonačelnički mandat: Infrastrukturna i urbana preobrazba

Preuzevši dužnost gradonačelnika 1872. godine, Ciotta je odmah pokrenuo izradu generalnog urbanističkog plana, koji je dovršen 1874. godine. Ovaj plan predviđao je veliko nasipavanje obale, izgradnju željezničkog kolodvora i gatova, čime je Rijeka dobila modernu lučku infrastrukturu. Iako planirani monumentalni projekti poput nove gradske vijećnice i velikog Gradskog muzeja nisu ostvareni, realizirani su mnogi ključni projekti koji su promijenili lice grada.

Među najvažnijim postignućima iz ovog razdoblja ističe se dovršetak novog riječkog kazališta 1885. godine prema projektu bečkih arhitekata Fellnera i Helmera. Kazalište je simbol Ciottine ambicije da Rijeka postane kulturno središte. U suradnji s arhitektom Giacomom Zammattiom izgrađeni su brojni objekti poput palače obitelji Ploech, Osnovne škole za djevojčice (danas Sveučilišna biblioteka), Venecijanske kuće i Filodrammatice.

Važnu ulogu u realizaciji urbanističkih projekata odigrali su inženjer Isidor Vauching i industrijalci poput Roberta Whiteheada, Annibalea Ploecha i Gjure Ružića, čiji su kapital i stručnost omogućili ubrzanu modernizaciju grada.

Zlatne godine gospodarskog razvoja

Razdoblje od 1875. do 1890. poznato je kao “Idila” – zlatne godine Rijeke. U ovom razdoblju grad doživljava nevjerojatan gospodarski procvat. Otvorena je prva rafinerija nafte u ovom dijelu svijeta, koja je postala najveća rafinerija Austro-Ugarske, pokrivajući 30% potreba Monarhije.

Rijeka je željezničkim prugama povezana s Bečom, Budimpeštom, Ljubljanom, Zagrebom i Trstom, što je omogućilo rast luke, a osnovane su brojne financijske ustanove i parobrodska društva. U gradu je bilo preko 20 konzulata i više od 20 hotela, što ga je činilo značajnijim gospodarskim središtem od tada mondene Opatije.

Proizvodnja torpeda, revolucionarnog oružja koje se izvozilo diljem svijeta, postala je jedan od najprepoznatljivijih simbola Rijeke i dodatno učvrstila gradsku industrijsku reputaciju.

Kulturni i društveni razvoj

Ciotta je prepoznao važnost kulture i obrazovanja za razvoj modernog grada. Tijekom njegova mandata osnovani su Prirodoslovni muzej i Gradski muzej, a utemeljeno je i kulturno udruženje „Književni krug“. Grad je dobio javnu biblioteku i bogate umjetničke zbirke, što je dodatno podiglo kulturni profil Rijeke.

Kraj političke karijere

Godine 1896. Giovanni de Ciotta podnio je ostavku zbog neslaganja s centralističkom politikom ugarskog premijera Dezsőa Bánffyja. Politički centralizam ugrozio je autonomni status Rijeke, čemu se Ciotta snažno protivio. Povukao se iz javnog života i do kraja života živio u Lovranu, gdje je preminuo 6. studenog 1903. godine.

Ciottino nasljeđe

Giovanni de Ciotta ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Rijeke. Njegov gradonačelnički mandat transformirao je grad u gospodarski i kulturni centar, čiji se utjecaj osjetio diljem Austro-Ugarske. Njegova vizija i predanost razvoju grada postavili su temelje modernog identiteta Rijeke, čineći ga jednim od najvažnijih europskih lučkih gradova svog vremena.