Povežite se s nama

Marin Tomasov, posljednji je u nizu Rijekinih prvotimaca koji će bijeli dres u novoj sezoni zamijeniti za dres neke druge boje. Prema medijskim napisima, riječki je prvoligaš zaradio 800 000 eura s mogućnošću prihodovanja još 2 milijuna eura do siječnja 2017. Ako igračev novi klub Al- Nasr isplati navedeni iznos, bit će to drugi najveći transfer u povijesti riječkog nogometa.

Osim Tomasova, svlačionicu Rijeke ove sezone napustili su: Ivan Vargić (Lazio), Marko Lešković (Dinamo), Josip Brezovec, Zoran Kvržić (obojica Sheriff), Miral Samardžić (Jianye), Odise Roshi, Bekim Balaj (obojica Terek Grozny), Asmir Kajević (Čukarički), Damir Zlomislić (Gaziantep BB) te nekolicina igrača poslanih na posudbu. No, navijače je najviše razočarala prodaja njihovog ljubimca, Ivana Močinića koji će karijeru nastaviti u austrijskom velikanu Rapidu iz Beča. Od svih transfera je klub zaradio oko 6 milijuna i 400 tisuća eura ako je vjerovati stranici transfermarkt. Nekadašnji igrač Rijeke, danas ugledni nogometni stručnjak koji je htio ostati anoniman, komentirao je ovu situaciju: “Čini se da smo napravili odličan posao, ali riješiti se ovoliko igrača iz prve momčadi i očekivati sportski uspjeh je suludo. S gorčinom mogu dodati da je prodaja domaćeg dečka Ivana Močinića katastrofa. Navijači žele gledati dečke s Kantride, Turnića, Vežice…Dečko je bio golemi potencijal, ali je u posljednje vrijeme stagnirao. Zašto? Trebate pitati Keka.”

Pristigli su s posudbi: Josip Mišić i Dario Čanađija kao povratnici iz Spezie te Obi Ajayi kao povratnik iz Širokog Brijega. Višegodišnje su ugovore potpisali Haris Handžić (došao iz Ufe), Aleksandar Šofranac (došao iz Sutjeske), Franko Andrijašević (u sklopu Leškovićeva transfera došao iz Dinama) te Ivan Martić (došao iz Spezie). Najveće pojačanje koje su navijači mogli vidjeti na djelu predstavlja Josip Elez, nekadašnji Hajdukovac koji je došao na posudbu iz Lazia. Na dolaske ovih igrača klub nije potrošio niti jedan jedini euro. Svi su pristigli kao slobodni igrači i to mnogo govori o transfernoj politici riječkog prvoligaša. Nakon prijelaznog roka imati 6 400 000 eura “viška”, situacija je na kojoj bi zavidjeli i mnogi veći klubovi od Rijeke. “Osim Josipa Eleza koji je evidentno dobar igrač…pratim ga od kad je bio pionir…ostali igrači ne predstavljaju pojačanja. Čini mi se da je njihovo dovođenje samo krpanje rupa. Niko Datković da trči krugove po Rujevici, a jedan Šofranac dolazi kao pojačanje…Ma dajte molim vas…”, rekao je naš sugovornik.

S financijske je strane Rijeka imala itekako uspješno ljeto, no kao posljedica ovakve politike nastao je sportski neuspjeh u vidu ispadanja iz Europa lige već u ranoj fazi natjecanja.

U kuloarima su se već odavno počeli spominjati poslovni i porezni problemi neformalnog vlasnika kluba, talijanskog poduzetnika Gabrielea Volpija. Ove je godina priča dobila “opipljivi” karakter. Radi se o smanjenim ulaganjima u sport, pa se još uvijek ne zna koliko će većinski vlasnik kluba Stichting Social Sport, zaklada iz Nizozemske ulagati u klub. Klupsko se vodstvo izgleda okrenulo politici štednje i skupljanju sredstava za tzv. crne dane.

U skladu s time, počeli su brojni rezovi. Projekt gradnje nove Kantride već je odavno stavljen na čekanje i gotovo su svi navijači prestali vjerovati u njegovu realizaciju. S novim, privremenim stadionom na Rujevici nikada se nisu saživjeli. Osim arhitektonskih i infrastrukturnih problema, riječki trening kamp/stadion ima i onih emotivnih problema. Navijači ga jednostavno ne vole. “Ništa od Kantride, to ti ja mogu reći. Ona Rujevica je katastrofa. Bolje da ne pričam o situaciji unutar stadiona…”, kratko je komentirao.

Škola nogometa doživjela je najveće promjene. Osim smjene dosadašnjeg voditelja Predraga Stilinovića, otkaz su dobili i mnogi treneri. Klupsko vodstvo odlučilo se na smanjenje natjecateljskih kategorija i gašenje projekta Rijeka II, ekipe koja se (ne)uspješno natjecala u 3. ligi. Brojni treneri postali su odjednom višak te im se po isteku, nisu produžili ugovori. Igor Tkalčević (pomoćni trener Rijeka II), Damir Jagačić (kadeti), Dragan Meić (pioniri), Danilo Butorović (pioniri), Željko Damjanović (ml. pioniri), Vanja Gregorović (ml. pioniri), Andrej Udović (morčići), Siniša Ćaleta (trener vratara) i Fedor Kulušić (trener za fizičku pripremu) od srpnja ostaju bez posla. Još su prošle godine otpušteni: Danijel Šarić, Elvis Brajković, Tomislav Čizmarević, Mario Jovanović, Ivica Kulešević, Dino Skender i Dario Mioković. U godinu dana Rijeka se riješila čak 16 nogometnih stručnjaka. Prema riječima nekoliko njih s kojima smo razgovarali, bez ikakvih obrazloženja. Naš sugovornik je na tu temu rekao: “Stilinović od početka nije bio osoba za taj posao. To je jedan vrlo konfliktan čovjek sa zastarjelim metodama rada. Uostalom, postavljen je na temelju nekih drugih kriterija, a ne sportskih. Među otpisanim trenerima ima svega. Od pravih stručnjaka do onih koji su u trenerski posao zalutali. Čudno mi je da nekolicinu dovedu iz drugih klubova poput Osijeka i Varaždina pa ih se preko noći riješe. Osim toga, naše legende kao što su Tkalac (Igor Tkalčević op.a.) Šare (Danijel Šarić op.a.) i Čipe (Elvis Brajković op.a.) nisu zaslužili da ih se na ovakav način klub odrekne.”

 hnk-rijeka-trening2

Iako je argument za smjene bila racionalizacija troškova, dovedeni su novi treneri. Najveća je promjena, kao što je već navedeno,  na čelu Škole nogometa. Na opće čuđenje nogometne javnosti, za šefa škole postavljen je dotadašnji trener Orijenta Edo Flego, a za njegovog zamjenika iz Nigerije je vraćen Renato Pilipović. Zanimljivo, niti jedan od njih ne posjeduje potrebnu licencu za obavljanje te važne dužnosti pa se klub radi zadovoljenja forme okrenuo onim rijetkim trenerima koji tu licencu imaju kako bi zadovoljili propozicije HNS-a. Radi se o Kekovom pomoćniku Vjeki Miletiću i treneru morčića Zvjezdanu Radinu. Naš sugovornik kaže pak da niti jedan od njih dvojice nisu skloni takvim pretumbacijama. Kao koordinator škole, a neformalni njezin voditelj postavljen je Ranko Buketa koji je vodio Rijeku II. “Dobar sam s Edom, ali on uistinu nije kvalificiran za to radno mjesto. Povjerena mu je prevelika dužnost. Bio jest dobar igrač i ima veliko znanje, ali nema niti iskustva niti kvalifikacija za to vrlo zahtjevo mjesto. O Pilipoviću ipak ne bih govorio da mi nešto ne izleti. Buketa je pak čovjek koji se ne želi isticati i sve radi iz sjene. Držim da je on direktno odgovoran za otpuštanje mnogih kvalitetnih trenera. Njegov rad posljednjih se godina može vidjeti u dva projekta u kojima je sudjelovao i koji su neslavno propali – Pomorac i Rijeka II. Njegov je neuspjeh nagrađen mjestom koordinatora.”

Cilj škole nogometa trebao bi biti “proizvodnja” igrača za prvu momčad, kontinuirani razvoj igrača i prilagodba mlađih igrača seniorskom nogometu. Dolaskom stranog kapitala i entuzijasta Damira Miškovića, Rijeka se od jednog prosječnog kluba pretvorila u pravi manji europski klub. Gotovo četiri godine prošlo je od one sezone kada je Rijeka trebala ispasti u 2. ligu i do danas su riješeni mnogi problemi. Od izgradnje trening kampa, riešavanja dugova, preko sportskih uspjeha pa sve do izvrsnog medijskog odjeka. Škola nogometa pak (p)ostaje rak-rana riječkog nogometa. “Gdje su danas domaći dečki?”, pita se naš sugovornik. “Pa ljudi moji, Damir Kreilach je kapetan njemačkog drugoligaša koji je 10 svjetlosnih godina od Rijeke. Već sam spomenuo Močinića koji igra u Rapidu, Toni Datković je najbolji stoper slovenske lige, Antonio Mance igra za Domžale, Riki Bagadur je u Fiorentini, Elvira Malokua smo pustili u Hajduk, a sada igra za španjolskog drugoligaša. Niko Datković je igrao prvu švicarsku ligu, pa mali Čulina, Živulić, Armando Mance…a tek Weitzer? Kakav je to talent bio. Čovječe božji pa Anas Sharbini je prošle godine zabio jednoj Argentini, a danas trči krugove po Rujevici i krade Bogu dane gore u Dražicama. Nitko mi ne može reći da ti dečki nisu dovoljno dobri za Rijeku. U medijima se spominje da je Rujevica poluprazna. Pa da igra netko od domaćih dečki sigurno bi bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Armada želi vidjeti svoje dečke koji ginu za ovaj klub. U našem klubu nema više domaćih igrača, a za to je kriva struka i potpuno pogrešna klupska politika.”

Iako se Rijekin proračun ovog ljeta dobrano napunio, u klubu nije ostalo mnogo “domaćih” igrača. Tek poneko ime poput Matea Bertoše, vratara Simona Sluge i još pokojeg. Koji je razlog tome ostaje nam samo nagađati ili poslušati argumente našeg sugovornika. Cilj škole nogometa koji je naveden, nije ostvaren. To je neosporna činjenica. Po uzoru na zagrebački Dinamo, Rijeka je krenula sa skupljanjem velikog broja djece u svoj inkubator pritom ne vodeći računa da je Zagreb grad kojem gravitira preko milijun stanovnika. Mnogi manji klubovi su zato trpjeli strašne gubitke i polako gasili svoje omladinske škole. Ove se godine klupska politika promijenila te je smanjen broj ekipa i mnogi su treneri otpušteni. “Previše je tu lutanja i mijenjanja klupske politike. Rijeka treba biti generator razvoja riječkog bazena, a ne gušiti manje klubove i uzimati im igrače koji u Rijeci pak ne mogu igrati i predstavljaju samo broj. Nisam protivnik selekcije, ali treba se raditi planski. Opet se vraćam na trenere, ali smatram da su za kvalitetan rad potrebni i kvalitetni treneri. Oni koji će djecu učiti nogometnim vještinama, odgajati ih i pripremati ih za seniorski nogomet, a ne neiskusni pojedinci koji će se učiti na našoj djeci. E tu ja vidim problem. Naši klinci trebaju kvalitetan rad i kvalitetno vođenje. Ne smiju biti nečiji pokusni kunići. No, s druge strane od istih se trenera očekuje rezultat koji je podređen svemu ostalom. Kako će trener ozbiljno raditi s klincima, pružiti im sve uvjete za razvoj, jer i poraz je dio svakog razvoja, ako im nakon svakog neuspjeha visi mač nad glavom?”

Trener prve momčadi Matjaž Kek ostvario je sve ciljeve koje je pred njega postavila uprava. Neovisno o tome sviđa li vam se njegova defenzivna igra, gomilanje igrača sličnog profila ili njegove trenerske metode rada, pragmatični Slovenac siguran je na svojoj poziciji. Profiliranje mlađih igrača, pogotovo onih iz vlastitog inkubatora nije cilj kojeg je pred njega postavilo klupsko vodstvo. Drugo mjesto na tablici i pozitivna bilanca na klupskom kontu jest.

Kvalitetna škola nogometa, planska transferna politika i povratak na Kantridu, trebali bi biti ciljevi razvoja Rijeke kao modernog europskog kluba. Uz napomenu da se treba uvažavati mišljenje strastvenih navijača Rijeke. Domaći dečki, igrači stasali u vlastitom omladinskom pogonu, na igralištu Rujevice, Krimeje, Žuknice ili Lonje koji će nositi igru san su svakog navijača. “Ne treba kriviti Keka. On je prototip trenera kakvi postoje u klubu. Njega drži rezultat. Klupski čelnici, od Miškovića do Juričića, Mancea i Šćulca trebaju se zapitati što žele od kluba. Meni se čini da ovakva Rijeka ima rok trajanja. Koliko? E to vam stvarno ne znam reći”, zaključio je naš sugovornik.