Povežite se s nama



Ove su sezone gledaoci hrvatske inačice The Voicea imali priliku pratiti Sanju Berković, raznoliku Riječanku koja uvijek u svom rasporedu nađe vremena za pjevanje. Sanja nam je podijelila svoje iskustvo iz emisije, objasnila kako je uopće došla do glazbenog showa i otkrila nam soje buduće glazbene planove.

  1. Predstavi nam se ukratko – gdje si odrasla, kad te počelo zanimati pjevanje, što te još zanima osim pjevanja i čime se baviš u slobodno vrijeme (ako ga imaš!)

Odrasla sam u jednoj tipičnoj glazbenoj obitelji u Rijeci, a kako mi je otac glazbenik, cijeli sam život okružena dobrom glazbom. Pjevanje me oduvijek zanimalo, ali nikada se nisam smatrala toliko dobrim vokalom da bih na tome više poradila – do prije nekoliko godina kad sam odlučila više vježbati, snimati obrade, postati članicom autorskog punk rock banda Sue is Idle, pa eto i prijaviti se na Voice. Osim pjevanja, zaljubljenica sam u zdrav i aktivan život čime se i bavim, volim ići na koncerte, predstave, putovanja, obožavam druženja i tip sam osobe koja voli biti okružena ljudima. Uvijek nađem vremena za sve svoje hobije i drage ljude.

  1. Završila si Pravni fakultet, što zvuči kao nešto disciplinirano i ozbiljno, je li pjevanje upravo suprotno?

Usudila bi se reći da je pjevanje čak i discipliniranije i ozbiljnije. Naravno da postoje oni koji se ne bi složili sa mnom, ali za bavljenje glazbom, bilo da je riječ o sviranju instrumenta ili pjevanju (gdje je instrument u nama), potrebna je velika disciplina, kontinuitet vježbanja, pravilne navike i mnogo „sitnica“ koje zajedno čine dobitnu kombinaciju. Bez toga, jedino se možemo vrtjeti u krug i vjerujem da nikada nećemo ostvariti rezultate kakve bi mogli kada bi bili disciplinirani. Što se ozbiljnosti tiče, sigurno nije u onoj kategoriji ozbiljnosti kao pravo, jer je glazba, barem za mene, mjesto za odmor, potpuna relaksacija za dušu i ja u pjevanju uživam, ali ponavljam – kako bi postigli dobre rezultate, ozbiljnost mora postojati.

  1. Zašto si se prijavila na The Voice?

Prije no što sam se prijavila, razmišljala sam zbog čega bih ja to uopće voljela. Došla sam do dva zaključka. Prvi je bio taj što sam htjela pobijediti svoj strah od neuspjeha koji me stalno pratio, strah od treme i panika od nastupa pred ljudima. Mogu reći da sam do treće izvedbe u Nokautima došla do te faze gdje uživam pjevajući na pozornici. Drugi razlog prijave bio je isključivo edukativan. Htjela sam naučiti što više što se tiče tehnike pjevanja, upjevavanja i dobiti što više kvalitetnih informacija od svih mentora, kao i drugih kandidata. Stvari koje sam u The Voiceu naučila zaista nemaju cijenu.

  1. Bojiš li se da si sad izgubila svoju anonimnost u Rijeci?

Haha, baš sam prije nekoliko dana hodala prema jednom trgovačkom centru i čula ljude u kafiću kako komentiraju da sam obojala kosu u smeđe. Ne mislim da sam izgubila anonimnost u nekoj velikoj mjeri. Naravno, ljudi me sad više primjećuju, puno ljudi mi se javlja, šalju poruke, pozdravljaju, neki samo gledaju onako u čudu jer valjda nisu sigurni odakle sam im poznata, ali sve je to dio showa. Ono što bih voljela jest da nastave s takvim simpatijama i nakon što izdam prvu pjesmu.

Sanja Voice

  1. Jedan od tvojih interesa su i nutricionizam, zdrav život i sportske aktivnosti. Gdje te Riječni mogu vidjeti u praksi svojih hobija?

Upravo tako, već više od šest godina savjetnik sam za prehranu i uživam u zdravom životnom stilu. Moram priznati da je zbog puno obaveza i trudnoće onaj dio s aktivnim životnim stilom zapušten, ali za nekoliko dana započinjem s pilatesom i čestim šetnjama kako bih bila fit i osjećala se bolje. Što se tiče savjetovanja za prehranu, nisam fiksno vezana za neko mjesto, već radim i terenski, tako da kad god je nekome potreban savjet, ja dođem gdje treba i pomognem osobi da dođe do svojih ciljeva.

  1. Koliko je Rijeka danas grad rocka? Misliš li da Grad pomalo gubi svoj karakter?

Ovo je pitanje za milijun dolara. Smatram da je Rijeka prije nekoliko godina zaista zapala u krizu što se tiče svog karaktera grada rocka: od toga da doslovno ljubitelji rocka nisu imali gdje izaći, poslušati koncert, pa do toga da su nas generalno preplavili izvođači nekakvih sumnjivih melodija. Veseli me što vidim da se to mijenja, situacija se (barem po mom mišljenju) popravlja, dolaze neka nova imena, nova mjesta i vraća se onaj pravi „rockerski“ duh u naš Grad koji teče.

  1. Je li Tony ispunio tvoja očekivanja? Koja je najveća lekcija koju si dobila?

 U potpunosti je ispunio moja očekivanja, a posebno mi je pomogao što se tiče scenske izvedbe, stava na pozornici i odnosa prema tremi. Samim svojim prisustvom na probama i savjetima koje je podijelio s timom, dao mi je ogromno samopouzdanje i na tome ću mu zauvijek biti zahvalna.

  1. Spomenula si prvu pjesmu. Jesu li to kakvi konkretni planovi na vidiku? Bi li radi karijere preselila iz Rijeke?

U planu je da do jeseni izdam prvu pjesmu, voljela bih da bude u pop-rock izričaju, a kada krene u realizaciju, moći ću reći više detalja. S obzirom da narednih nekoliko mjeseci neću biti u mogućnosti nastupati, nakon tog perioda htjela bih se aktivnije vratiti pjevanju, započeti s nastupima, možda nekim festivalima. Ako se s vremenom pokaže da se karijera pokrene u takvom smjeru, i preseljenje je moguće, ali iz ove pozicije je prerano o tome razmišljati.