Povežite se s nama

Povodom 130. Obljetnice zgrade Riječkog HNK, na samom početku kazališne sezone, održava se FESTIVAL 130 (25.9 – 3.10.2015). Stanoviti festival započeo je koncertom RIJEČKI SKLADATELJI I SOLISTI, na tom ambicioznom pothvatu sudjelovala su četvorica solista te dvojica skladatelja čija su djela izvođena. Nastpao je orkestar Riječke opere kojim je ravnao maestro Zoran Juranić a koncertni majstor bio je Romeo Drucker.

Prva se na programu našla Fantazija za gudače mladog skladatelja Jurja Marka Žerovnika (1993.) stanovita partitura donosi nešto mračniju atmosferu te svoje čvrsto uporište nalazi u avangardi, prisutna dodekafonija, gudački corpus orkestra dobro se nosio s ovom skladbom koja inače ne spada u njihov željezni repertoar. Tu posebno treba naglasiti jedan kratki ali vrlo efektan i za sveukupni dojam vrlo važan solo violončela. Nakon toga na pozornicu je stupio mladi violinist Krunoslav Marić u 1. Rapsodiji za violinu i orkestar Bele Bartoka. Marić je izvedbi pristupio vrlo seriozno i energično no dogodilo mu se nekoliko tonskih nedorečenosti te je djelovalo kao da se ne može u potpunosti nositi s Bartokovom partiturom,srećom, za dirigentskim pultom je bio iskusni Juranić koji ga je pokrivao što je posebno došlo do izražaja u odlomku kada se violina stopila sa zvukom harfe. No pripišimo te sitne nesigurnosti Marićevoj mladosti te ne sumnjamo kako će svremenom sve nestati. U nastavku programa nastupio je iskusni pijanist Goran Filipec koji je svirao koncert za komorni orkestar i klavir Ive Mačeka. Tu prije svega treba istaknuti komorno muziciranje orkestra koje je Zoran Juranić majstorski iznivelirao, šteta je što orkestar Riječke opere nema češće priliku za komorno muziciranje. Pijanist Filipec je prstima smekšao tipke klavira, te je imao jasnu ideju interpretacije s vrlo artikuliranim fraziranjima i skokovima što je bilo zanimljivo čitanje Mačekove partiture. U koncertu za violinu i orkestar Josipa Kaplana nastupio je ugledni hrvatski violinist Goran Končar. Končar je donio zavidan zvuk viloline koji je u suradnji s orkestrom stopio se u cjelinu kakva se samo poželjeti može uz vrhunske intervencije kontrabasa i limenih puhača pod sigurnim Juranićevimvodstvom. Još jedan violinist Marco Graziani i orkestar izveli su Introduction et Rondo Capriccioso Camila Saint – Saensa. Graziani je serizno gradio liniju prpošnih ritmova s orijentalnim prizvucima, poletno je muzicirao i orkestar koji ga je pratio u tom vrckavom rondu. Posebna pohvala za Marca Graziania koji je jedini svirao napamet dakle bez stalka s notama, što kod ostalih solista nije bio slučaj. Koncert je zaključen simfonijskim torzom Inter arma narrat Musae (Među oružjem Muze govore) Zorana Juranića. 

S obzirom na to da je sam dirigirao svojom skladbom Juranić je imao vrlo jasnu ideju kako će ju iznijeti. Gudači su svršeno držali napetost na početku te bez ikakvih problema skladbu priveli kraju. No skladba je vrlo zanimljiva s aspekta strukture gdje se miješaju lirski s ratnim momentima nježne gotovo plačljive violine s vojničkim maršem i obrnuto. Bila je to jedna zanimljiva i dinamična večer, ali ostaje veliko pitanje, Zašto ako se koncert zove Riječki skladatelji i solisti na programu nije našlo niti jedno djelo Ivana pl. Zajca čije ime zgrada nosi?