Povežite se s nama

Portal Index.hr danas je objavio analizu izbornih rezultata parlamentarnih izbora od 2000. do 2011. Našim čitateljima najzanimljiviji su rezultati izbora u osmoj izbornoj jedinici koju tvore Istarska i dijelovi Primorsko – goranske županije. Nije tajna da su dvije najzapadnije hrvatske županije već godinama odane ljevici, ali analizom rezultata nailazimo na nekoliko zanimljivosti.

Slavko Linić 2000. predvodio SDP-ovu listu. Danas će im pokušati pomrsiti račune.

Jubilarna 2000. i izbori održani trećeg siječnja ušli su u modernu povijest Hrvatske kao izbori koji su donijeli prvu promjenu vlasti. Franju Tuđmana i njegovu plejadu raznim premijera, u skladu s promjenom iz polupredsjedničkog u parlamentarni tip republike, zamijenio je Ivica Račan i šesteročlana koalicija (SDP-IDS-HSS-HSLS-LS-HNS) kojoj se pridružilo nekoliko manjih stranaka. Iako su pred birače izašli s dvije kandidacijske liste, jednu predvođenu SDP-om( SDP-HSLS-PGS), drugu IDS-om (IDS-HSS-LS-HNS-ASH), oporbenjaci su u osmoj izbornoj jedinici ostvarili najbolji rezultat kojeg će ljevica ostvariti. Stanovnici Istre, Rijeke, otoka i Primorja plebiscitarno su dali podršku promjenama i s oko 200 000 glasova pridonijeli velikoj pobjedi nad HDZ-om. Od Riječana, u saborske su se klupe posjeli: Slavko Linić, Nikola Ivaniš, Željko Glavan, Vladimir Šepčić i Luciano Sušanj s liste predvođene SDP-om, dok je HSS-ovac Ante Simonić izabran s liste predvođene IDS-om. Vođa riječkog SDP-a i tadašnji gradonačelnik Slavko Linić postao je potom potpredsjednikom Vlade, a kasnije mu se na tom mjestu pridružio i Ante Simonić. HDZ je osvojio dva mjesta u sabornici koje nije zauzeo nitko od naših sugrađana.

Riječani su vjerovali Ivi Sanaderu. Oba puta.

“Previše babica – kilavo dijete”, kaže stara narodna poslovica kojom se može najbolje objasniti pad Ivice Račana i šesteročlane koalicije na izborima 2003. Česte nesuglasice među strankama koje su obnašale vlast kulminirale su odlaskom HSLS-a, a potom i porazom na izborima. Osokoljen pokličima sa splitske rive, karizmatični Ivo Sanader doveo je na vlast reformirani HDZ. Nešto više od 40 000 glasova birača iz osme izborne jedinice, mahom riječkih, pomoglo je Ivi Sanaderu da osvoji tri saborska mandata i utvrdi svoju vlast. Vladajuća lijeva opcija očito nije uspjela motivirati svoje biračko tijelo kao za prošle izbore te je za njihove dvije liste glasalo tek nešto više od 120 000 birača. Zajednička lista SDP-a i IDS-a osvojila je rekordno mali broj mandata – tek osam, a lista HNS-PGS osvojila je dva. Jedno mjesto osvojio je HSU. Biserka Perman i sadašnja predsjednica riječkog Gradskog vijeća Dorotea Pešić – Bukovac jedine su Riječanke (Gordana Sobol živi u Zagrebu) koje su izabrane s liste IDS-SDP što možemo protumačiti kao ogroman poraz riječkog kadra u predizbornom inženjeringu. Miljenko Dorić i Nikola Ivaniš izabrani su s liste HNS-PGS, a saborsko je mjesto osvojio HDZ-ovac Vladimir Vranković. Zanimljivo je da je te godine ministricom europskih integracija postala aktualna hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

Izbori

Foto: www.index.hr

Na izborima 2007. pobijedili su – gotovo svi. Drugi put je predsjednikom Vlade postao Ivo Sanader kojemu je pomoglo 50 000 birača iz osme izborne jedinice što je rekordan broj glasova za HDZ od 2000. do danas. Činilo se tada kao da se biračko tijelo grada koji teče mijenja u korist tada vladajućih. Ivo Sanader bio je tada vrlo popularan, recesija još nije dotaknula u pore hrvatskog društva, a mega koracima grabili smo prema članstvu u EU. Riječki HDZ-ovac i tadašnji ravnatelj Luke Rijeka Bojan Hlača osvojio je svoj prvi saborski mandat. No, pobjednik je bio i SDP koji je po prvi puta izašao samostalno i osvojio više glasova nego u koaliciji s IDS-om četiri godine ranije. Zlatko Komadina, Slavko Linić, Željko Jovanović i Luka Denona (uz Gordanu Sobol), osvojili su tako saborski mandat. Riječki SDP profilirao se u najjaču političku opciju na Kvarneru i tu je poziciju zadržao do danas. Na ovim su izborima iz parlamentarnog života praktički nestale dotadašnje relevantne političke opcije HSS, PGS i HSLS dok je HNS utonuo u četverogodišnju hibernaciju.

Zoran Milanović premijerski mandat započeo je s tri Riječana u svom timu, završava s niti jednim.

Previranja u HDZ-u, ostavka Ive Sanadera te izbacivanje iz stranke uz stolovanje Jadranke Kosor kao predsjednice jedanaeste Vlade republike Hrvatske i mnogobrojne afere vladajućih dovele su 2011. na vlast Kukuriku koaliciju i premijera Zorana Milanovića. Istrani, Riječani, otočani i ostali Primorci tradicionalno su poklonili povjerenje ljevici i nagradili ih s čak 134 211 glasova. Nije to bila plebiscitarna pobjeda ljevice kao jedanaest godina ranije, no dovoljno velika da se osvoji čak jedanaest mandata. Saborski su mandat osvojili Riječani: Željko Jovanović, Romana Jerković i Ana Komparić – Devčić. Zlatko Komadina u međuvremenu se preselio u Opatiju, ali njega je u fazama “ministrovanja” i “županovanja” mijenjala Puljanka Ada Damjanac. U novoj Vladi ministrom je iz riječkih redova SDP-a mogao postati tko god je htio. Zlatko Komadina preuzeo je Kalmetin resor pomorstva, prometa i infrastrukture. Željko Jovanović posao je ministrom znanosti, obrazovanja i športa. Slavko Linić je prije smjene i izbacivana obnašao dužnost ministra financija. Zanimljivo je da do kraja mandata nije izdržao nitko od njih. HDZ je na ovim izborima osvojio najmanji broj glasova od 2000. što možemo pripisati općoj klimi i izrazito neprepoznatljivim kandidatima. Nitko od riječkih HDZ-ovaca nije postao saborskim zastupnikom. Zanimljivo je da se nakon ovih izbora po prvi puta javila relevantna treća opcije koja je osvojila saborski mandat. Laburisti – stranka rada postali su tako parlamentarna stranka koja je trebala biti protuteža HDZ-u i SDP-u. Kako to obično biva s trećim opcijama, uskoro su se svi posvađali, većina napustila stranku, a oni vjerni početnoj ideji nezavisnosti – igrom sudbine pridružili se SDP-u.

  1. – godina trećih opcija?

Predstojeći parlamentarni izbori bit će vrlo neizvjesni. Na državnoj se razini ne može odrediti favorit jer SDP i HDZ, odnosno Kukuriku i Domoljubna koalicija vode mrtvu trku. Znakovito, jednima i drugima pada popularnost. Javlja se sve veći broj trećih opcija od kojih su trenutno najpopularniji MOST, ORaH i Živi zid. Ne treba zanemariti vječne Slavka Linića i Damira Kajina koji su najavili još jedan saborski mandat. Unutarstranački sukobi u SDP-u, nepopularnost Zorana Milanovića i njegove vlade, ali i notorna nesklonost stanovnika Istre i Primorja desnici mogla bi otvoriti put jednoj od trećih opcija. Ostaje nam nada da su te opcije uistinu treće jer nam je prvih i drugih opcija preko glave.