Povežite se s nama

Fiuman Plus

Jutarnji list “oprao” Obersnela, ali ni on njih nije štedio u svom odgovoru

Objavljeno

na

Photo: Nel Pavletic/PIXSELL



Jutarnji list na samom koncu travnja objavio je u sklopu svog Magazina opširniji članak u kojem uz pomoć nekoliko komentatora analiziraju aktualnu situaciju u Rijeci te pritom nisu ni najmanje “štedjeli” gradonačelnika Vojka Obersnela, a tjedan dana kasnije objavljen je i njegov odgovor.

U nastavku možete pročitati opširniji članak Jutarnjeg lista, a zatim i Obersnelovu reakciju.

USPJEŠNI GRADONAČELNIK ILI ČOVJEK BEZ VIZIJE I AMBICIJA DA SE NEŠTO POPRAVI? Kritičari složni: ‘Poduzetnici bježe, nitko tu više ne želi živjeti’

Želja je da redefiniramo Rijeku, da joj osmislimo novi narativ. Rijeka nije više lučki grad, nije ni industrijski grad i ususret EPK treba iznjedriti nešto novo. Ključno je pitanje kako gradu vratiti poziciju da ljudi žele doći živjeti u Rijeku. Rijeka ima mnogo zgrada kojima samo treba novi život. Evo, primjerice, zgrada Exportdrva na Delti svako toliko prima i nudi neke nove sadržaje.

Kad postane pravi multifunkcionalni prostor, cijeli kvart na Delti može se razviti oko nje, s novim stanovnicima. Nadalje, u sklopu projekta Rijeka EPK pozvali bismo neke tvrtke, ljude, njihove vlasnike i obitelji da dođu sa svojim djelatnostima u Rijeku. I bivše Riječane da se vrate… pritom im dajući, recimo, prostor za rad – ovako je prije dvije godine za Jutarnji list govorio jedan od ključnih ljudi projekta Europske prijestolnice kulture ugledni riječki arhitekt Idis Turato.

Oni zločesti izvode sljedeće zaključke iz ovih rečenica uglednog i priznatog arhitekta koji vrlo dobro poznaje situaciju u “gradu koji teče”.

Rijeka još nije definirana, još nije izašla iz tranzicije.

U Rijeku ljudi više ne žele doći živjeti.

U Rijeci je mnogo zgrada koje trenutačno nemaju život.

Brojni poduzetnici i vlasnici tvrtki otišli su sa svojim obiteljima iz Rijeke i ne žele se vratiti.

Oni zločestiji dodali bi i sljedeće.

Na čelu toga grada već 19 godina je Vojko Obersnel.

Za točno 279 dana, u novogodišnjoj noći 2020., Rijeka će i službeno postati Europska prijestolnica kulture za 2020. godinu, a Obersnelovo ime ostat će zapisano u povijesti. Mnogi su uvjereni da će upravo taj prestižni naslov pogurati naprijed grad na Rječini, otvoriti vrata daljnjem razvoju te omogućiti da napokon završi tranziciju koja je krenula još početkom 90-ih kad su se počeli zatvarati industrijski pogoni na kojima je ovaj grad temeljio svoju prepoznatljivost.

Mnogi simpatizeri riječkoga gradonačelnika reći će kako je, osim grada, to zaslužio i sam Obersnel zbog njegova bezrezervnog odnosa prema kulturi svih ovih godina.

No je li u tih 19 godina neprekinute vlasti riječki gradonačelnik mogao više?

Moglo se više

O tome smo razgovarali s njegovim bivšim i sadašnjim suradnicima, političkim simpatizerima i neistomišljenicima i gotovo svi se slažu kako se za Rijeku moglo napraviti više. No ne slažu se u tome tko je krivac što se to nije napravilo.

Oni koji simpatiziraju Obersnela reći će kako je krivica na Tuđmanu jer je teritorijalnim preustrojem onemogućio razvoj grada ili pak na ekonomskoj krizi koja je onemogućila dovršetak tranzicije Rijeke iz lučkoga i industrijskoga grada u “luku različitosti”.

Oni drugi pak navode kako se radi o političaru koji jednostavno nije dovoljno proaktivan i čiji autoritativni nastup i dobar PR koji se često veže za “urbanu kulturu” zamagljuju sve ono loše što se događa u “gradu koji teče”.

– Rijeka je dobila EPK u ožujku 2016., a njezin gradonačelnik u četvrtak 25. travnja 2019. na pitanje o spotu koji je za EPK snimio ugledni redatelj Dalibor Matanić odgovara kako je s njegove točke gledišta “film uspio jer je probudio interes za Rijeku kao EPK baš zato što je izazvao raspravu i svi su čuli da je Rijeka Europska prijestolnica kulture za 2020. godinu”. Nakon tri godine napokon je netko čuo da je Rijeka EPK 2020. godine i “luka različitosti” – cinično komentira njegova oporba.

A Rijeka je trenutačno uistinu luka različitosti na brojnim područjima.

Grad je to koji uistinu ulaže u kulturna zbivanja, ali ćete u isto vrijeme u riječkom HNK naići na zatvorene toalete zbog problema s cijevima, vodokotlićima i ostalim vertikalama. Grad je to koji je, prema brojnim analitičarima, proveo najbolju digitalizaciju gradske uprave, ali i dalje ima najkvarljiviji javni gradski prijevoz u cijeloj Hrvatskoj. Rijeka je grad koji je iz europskih fondova povukao najviše novca. Čak 1,7 milijardi kuna za obnovu vodovodne i kanalizacijske mreže. No u isto vrijeme Riječani plaćaju najviše račune u Hrvatskoj za grijanje na toplanu.

Prema podacima FINA-e, u Rijeci raste broj poduzetnika, broj zaposlenih u poduzetništvu, kao i dobit tih poduzetnika, no s druge strane, prema podacima DZS-a, Rijeka je od 2011. do 2017. izgubila devet i pol tisuća stanovnika (procjene su konzervativne, stvarne brojke su puno veće). Iako je Rijeka poprilično gusto naseljena i nema prostora za širenje, Obersnelove tvrdnje da se ljudi iseljavaju u susjedne gradove i općine demantiraju upravo podaci DZS-a. Prema podacima za 2017., od 3217 osoba što su se odselile, njih 1347 odselilo se u susjedne općine, a 1870 odselilo se u inozemstvo ili drugu županiju.

Grad je to čije se vodstvo hvali modernim sveučilišnim kampusom i razvojem sveučilišta, a oni koji su vodili to sveučilište reći će kako je u tom projektu Grad bio tek glasni podržavatelj bez osobitog materijalnog doprinosa. Grad je to koji će na prostorima bivše tvornice Benčić i Upravne zgrade bivše tvornice šećera dobiti fantastične kulturne sadržaje kao Muzej suvremene umjetnosti i Gradsku knjižnicu, ali će državi prodati vrijedne nekretnine kako bi pokrio dugove koje je sam napravio.

Grad je to koji daje slobodu umjetnicima, koji obožava Olivera Frljića i Let 3, i čiji gradonačelnik zabranjuje skupljanje potpisa onim građanskim inicijativa koje mu nisu po volji. Grad je to koji je u deficitu 270 milijuna kuna, ali koji ima najljepši bazen u ovom djelu Europe. U Rijeku svake godine dolazi sve veći broj turista, otvara se sve više apartmana za dnevni najam, no na gastronomskoj sceni ga praktički nema. Michelin preporuča mnoge, od Dubrovnika i Splita, preko Šibenika, Zadra do Krapine, Velike Gorice i Mačkovca, ali ne i Rijeku. Broj turističkih noćenja raste, ali sve to ne može sakriti činjenicu da u 19 godina vladanja jednog te istog čovjeka Rijeka još nema – autobusni kolodvor. Jer ono na Žabici to svakako nije, kako god neki to stajalište zvali.

Žestoki kritičari

– Obersnel je uljuljkan u činjenicu da je već 19 godina na vlasti i on više ne vidi realnost oko sebe. Okružen je ljudima koji su kao i on i ne vide realno gdje žive. A ta je realnost takva da Rijeka stagnira. On smatra da njegova uloga nije privlačiti investitore, da se ne ostvaruju kontakti s gospodarstvenicima – kaže mi Tihana Tomičić, novinarka riječkog Novog lista koja cijelu svoju karijeru prati SDP, pa tako i riječkoga gradonačelnika, čiji način upravljanja često kritizira.

Među žešćim je kritičarima Vojka Obersnela, očekivano, i Hrvoje Burić, kojeg je riječki gradonačelnik dvaput porazio na izborima. Burić navodi kako bi o Obersnelu i njegovu načinu upravljanja mogao govoriti danima. Navodi mi slučaj Preluk. Grad je vlasniku najvećeg djela zemljišta platio 21 milijun kuna za najam. Zatim je to zemljište dao u podnajam i uprihodio tek pet milijuna. Burić je taj gubitak od 16 milijuna kuna prijavio Uskoku, no Uskok je odbacio tužbu.

– Uskok je to odbacio jer navodi da gradonačelnik nije imao namjeru oštetiti gradski proračun. Pa neznanje ne amnestira od odgovornosti – govori Burić. Kaže kako se do sada za autobusni kolodvor u Rijeci potrošilo gotovo 50 milijuna kuna na razne pripremne radnje, no kolodvora još nema.

Tolerancija i otvorenost

– Rijeka će trećinu svog proračuna dati za kulturu, što je lijepo, pohvalno, ali će odgoditi gradnju tri vrtića za oko 300 djece. To je Rijeka. Rijeka je otvorena, tolerantna sredina kada to odgovara Vojku Obersnelu. Kad on vrijeđa, nikome ništa. Kad se vrijeđa njega ili kada građani zastupaju stajališta koja mu nisu po volji, onda zabranjuje skupove, organizira protuprosvjede i objavljuje demantije. To je Obersnelova tolerancija i otvorenost – kaže Burić.

On što je naglasila Tihana Tomičić o Obersnelovu odnosu prema gospodarstvenicima, istaknuo je i sam Slavko Linić, ministar u Račanovoj i Milanovićevoj Vladi, i čovjek kojeg je Obersnel praktički naslijedio u fotelji riječkoga gradonačelnika.

Obersnel je u Linićevu Gradskom poglavarstvu bio pročelnik Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb, no nakon što je Linić početkom 2000. prihvatio Račanovu ponudu za ministarsku fotelju, počeo se tražiti novi SDP-ov gradonačelnik Rijeke. Biralo se između dvojice prijatelja – Zlatka Komadine, sadašnjeg primorsko-goranskog župana, i Vojka Obersnel. Obersnel je prvi rekao da, a ostalo je povijest, kako odnosa između Komadine i Obersnela, tako i toga tko će sljedećih šest mandata sjediti u fotelji na riječkom Korzu.

Slavko Linić za Obersnela neće reći da je njegov učenik, nego suradnik. Kaže da je među njima ipak jedna bitna razlika.

– Više sam se bavio gospodarstvom. Imao sam snažne kontakte s gospodarstvenicima, dok su mi komunalna društva trebala funkcionirati po principu poduzeća. Tada se počelo s uvođenjem komunalne infrastrukture. U moje vrijeme proračun nije trpio, bio je na 55 posto poreznih prihoda i 45 posto ostalih.

Sada je razlika u ovim omjerima mnogo veća. Obersnel je više išao na nadgradnju. Tu je dvorana na Zametu, bazen na Kantridi. Obersnel je imao objektivnu nesreću da je u to vrijeme velikih planova došlo do velike gospodarske krize, pa su investicije pale, prihodi su izostali i zbog toga je malo štekao i proračun – kaže Linić.

I Obersnel je, dodaje naš sugovornik, imao pozive da uđe u Vladu Zorana Milanovića, no kaže da je to odbio.

– Obersnelu se nudila pozicija u Vladi, no on je lako prepoznao da je Milanović nepredvidljiv i da taj poziv u Zagreb nije pretjerano iskren. I zato je dobro da je ostao u Rijeci – smatra Linić.

Obersnel je član SDP-a od 1990., od 2008. je u Predsjedništvu stranke, a od 2010. do 2018. vodio je riječki ogranak.

– Za Obersnela se može reći da nikad nije imao kočnicu. Mnogi ga zbog toga smatraju arogantnim, čovjekom koji često svojim izjavama prelazi granice ukusa, no drugi ga pak smatraju iskrenim. Upravo je takav, autoritativan kandidat bio idealan kandidat za predsjednik SDP-a – smatra Tihana Tomičić.

A Obersnelovu aroganciju ili iskrenost osjetili su i njegovi zamjenici i nekada bliski suradnici Željko Jovanović i Romana Jerković.

Nakon što je Romana Jerković u unutarstranačkom ratu stala uz Davora Bernardića, Obersnel joj je putem društvenih mreža jasnoporučio.

“Konačno jasan stav drugarice koju nitko do sada nije ni čuo, a u Rijeci niti vidio”, napisao je.

Kad je pak Željko Jovanović izjavio da su SDP-u u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji potrebne promjene te da osobno razmišlja o kandidaturi, Obersnel je odgovorio kako ne komentira – hijene.

– Mogu samo kao biolog objasniti ulogu hijena u životinjskom svijetu – uvijek iz prikrajka čekaju da bi napale nekog tko je ozlijeđen ili onemoćao. Ali se pri tom često prevare i polome zube – rekao je Obersnel o Jovanoviću.

Očekivano, Romana Jerković za vrijeme našeg razgovora nije štedjela Obersnela.

Tuđman ju je okljaštrio

– Rijeka je grad s ogromnim potencijalom koji, nažalost, nije iskorišten na pravi način. Malo koji grad ima takvu industrijsku baštinu kao Rijeka: trideset lučkih skladišta na pedesetak hektara s kojima se dvadeset godina nije dogodilo apsolutno ništa. Pri čemu je potpuno nevažno tko je njihov vlasnik. Važno je da zjape prazna. Mudra i odgovorna politika odavno bi ih stavila u funkciju. Mudra i odgovorna politika nije u svađi sa svima, nego iznad svega kao prioritet ima interes građana – kaže Romana Jerković te dodaje kako ne vjeruje da stagnaciju Rijeke može zaustaviti EPK.

– Teško mi je zamisliti da će se sada kroz EPK u godini dana napraviti ono što se nije u dvadeset. To mi graniči sa znanstvenom fantastikom – kaže Jerković.

S druge strane, Jovanović navodi kako je Europska prijestolnica kulture trebala Rijeci jer će se time zaključiti transformacija iz lučkoga i industrijskoga grada u “luku različitosti”, čiji će brend biti urbani ponos Hrvatske.

– Kritike Obersnelu? Ovisi kako gledate, za neke je čaša polupuna, a za neke poluprazna. Svim je Riječanima lokacija autobusnog kolodvora crvena krpa, sada imamo problem 3. maja, ali to su stvari koje bi se dogodile i ostalim gradonačelnicima. I nije točno da Rijeka ne raste. Rasla bi još više da je Tuđman nije okljaštrio početkom 90-ih. Mladi ne odlaze daleko od Rijeke, nego u susjedne općine, a u Rijeci rade.

S druge strane, Sveučilište u Rijeci najjače je hrvatsko sveučilište u koje dolaze brojni studenti iz cijele Hrvatske, ali i iz Europe. Rijeka je na dobrom putu da razvojem sveučilišta zadrži epitet multikulturalnog centra koji godinama ima. Sada više ne dolaze ljudi iz različitih dijelova svijeta zbog industrije, nego mladi ljudi koji će gradu dati novu vrijednost – navodi Jovanović.

Pero Lučin, bivši rektor Sveučilišta, ipak smanjuje Jovanovićevu euforiju. Kaže kako se Rijeka u proteklih 19 godina poprilično skvrčila i da bi titula EPK mogla omogućiti otvaranje grada.

– Razvoj kampusa zapravo je nastao na ideji brojnih ljudi sa Sveučilišta koji su gurali tu ideju i ostvarili je. Grad je davao podršku, ali ne financijsku. Država je to financirala. Osobno sam za “grad znanja” i “grad sveučilišta”, to je jedina šansa za Rijeku. “Grad znanja” ne smije biti floskula. “Grad znanja” znači da se tehnološki napredne tvrtke žele smjestiti u Rijeci, na ovom prostoru, zbog ljudi koji tu žive i rade. Tom se smjeru trebamo otvoriti. Jer, kad dođu pametni ljudi, tada ih slijede i druge. No to se zasad ne događa – kaže Lučin.

Izvor: Jutarnji list

GRADONAČELNIK RIJEKE VOJKO OBERSNEL Naša je Rijeka nedosanjani san mnogih. Shvaćam da to izaziva ljubomoru…

Prošlog tjedna u članku Jutarnjeg lista pod naslovom „Vojko Obersnel – Uspješni gradonačelnik ili čovjek bez vizije i ambicija da se nešto popravi?“, koji potpisuje novinar Tomislav Mamić upućene su mi teze i osobne prozivke na koje želim odgovoriti.

Za početak, ne mogu ne primijetiti „zgodan“ način plasiranja teze o Rijeci kao gradu koji stagnira ili propada, uzimanjem izjava „složnih kritičara“ koji tobože tezu potkrepljuju svojim dobrim poznavanjem radnji, stanja i zbivanja u Rijeci.

Ako se ne varam, jedno od temeljnih pravila novinarskog pisanja o bilo kojoj temi trebalo bi biti: „Neka se čuje i druga strana!“, ali izgleda da u novije vrijeme to pravilo ne vrijedi.

U članku je iznesen čitav niz neistina, pa i neke istine, ali nekontekstualizirane već površno uklopljene u glavnu tezu o propadanju Rijeke. Ne vidim ni povod ni razlog ovom tekstu, iščitavam tek namjeru obrušavanja na ovaj grad i mene osobno – a s kojim ciljem? – to ostaje misterija.

No, kao pravi „arogantni čovjek“ kojem prioritet nije „biti dobar sa svima“ već biti iskren i dosljedan (što valjda više nisu poželjne vrijednosti), šaljem ovaj odgovor kako bi  čitatelji Jutarnjeg lista imali mogućnost doznati što o Rijeci i vođenju grada u proteklih 19 godina – i ja imam za reći te što imam za odgovoriti svojim složnim kritičarima.

Meni recimo, za razliku od Romane Jerković,  sa znanstvenom fantastikom graniči činjenica da je upravo ona uopće dobila priliku (i besramno se odvažila) komentirati prilike u Rijeci – jer to je saborska zastupnica koja je Rijeku zaboravila iste sekunde kada se ukrcala u vlak nacionalne politike i tiho sjela u saborske klupe, da bi ondje uglavnom lijepo i udobno – šutjela.  Njoj imam za odgovoriti – Rijeka upravo projektom Europske prijestolnice kulture i bespovratnim europskim financijskim sredstvima stavlja u funkciju industrijsku baštinu u velikom bivšem industrijskom kompleksu Benčić gdje obnavljamo zgrade za smještaj Muzeja Grada, MMSU-a, Gradske knjižnice i Dječje kuće.

Lučka skladišta o kojima govori Romana Jerković nisu u vlasništvu Grada. Osobu s toliko dugim stažem u politici koliki broji Romana Jerković, trebalo bi biti u najmanju ruku sram izgovoriti da je „nevažno tko je vlasnik objekata“ koji bi trebali dobiti novu funkciju ili namjenu. Jer, ako je to zaista nevažno, zašto gospođa Jerković kao saborska zastupnica ili članica SDP-a ne pokrene stavljanje u funkciju trideset lučkih skladišta u Rijeci? Ako nije važno tko je vlasnik, ni tko ima kakve nadležnosti, stvarno ne vidim što gospođu Jerković priječi u ovim aktivnostima. No, da se ne zabavljamo populističkim glupostima, navest ću ono što je ozbiljno mogla učiniti za ovaj dio industrijske baštine koji je žulja – mogla je predložiti primjerice izmjene zakona o pomorskom dobru koji bi lučka skladišta vrednovao na drugačiji način.

Dalje bih rado odgovorio gospodinu Peri Lučinu na tezu o razvoju Kampusa za koji je „Grad davao podršku, ali ne financijsku“. Bilo bi lijepo da gospodin Lučin možda pokaže neki račun kojim je Sveučilište od Grada Rijeke kupilo zemljište namijenjeno za izgradnju Kampusa i Gradu Rijeci platilo sva dosadašnja ulaganja u razvoj Kampusa.  Naime Grad Rijeka je do sada, ustupanjem nekretnina odnosno zemljišta te izgradnjom cestovne i ostale infrastrukture, u područje sveučilišnog Kampusa na Trsatu uložio oko 133,2 milijuna kuna vezanih uz razvoj ovog projekta.  Stoga mi je sada više nego zanimljivo čitati kako se gospodin Lučin ne sjeća tih brojki. Možda je amnezija, možda selektivno pamćenje. Tko zna. Iz istog je razloga vjerojatno zaboravio da je Grad Rijeka Sveučilištu poklonio zemljište na Drenovi za izgradnju 90 stanova za mlade znanstvenike čime smo, uz izgradnju infrastrukture, uložili oko 13 milijuna kuna u ovaj projekt.

U nastavku nekoliko dopuna djelomično točnih informacija iz članka.

Točno je da je dio toaleta u riječkom HNK zatvoren, ali u proračunu Grada Rijeke osiguran je novac za njihovu sanaciju, trenutno se izrađuje projektna dokumentacija i nakon toga bit će raspisan natječaj za odabir izvođača radova. Rijeka, naime, ne uređuje tako skupocjene zahode kao Zagreb, niti ih uređujemo u tako kratkom i nevidljivom roku, pa čak i kad se radi o toaletima u zgradi Kazališta.

Ne znam tko je izračunao da Rijeka ima najkvarljiviji javni gradski prijevoz u Hrvatskoj. Volio bih vidjeti tu analizu. Pretpostavljam da se temelji na broju autobusa, broju linija, broju kilometara koje dnevno povezuje javni prijevoz i sl? Ili se analiza temelji na slobodnoj procjeni objava na društvenim mrežama? Točno je da u posljednje vrijeme imamo problema u javnom gradskom prijevozu, ali je točno i da bespovratnim europskim sredstvima samo ove godine nabavljamo 22 nova autobusa vrijedna 48 milijuna kuna.

Toplinska energija u Rijeci, ali ne samo u Rijeci, nego i u nekim drugim gradovima u Hrvatskoj je skuplja nego u Zagrebu gdje se korisnici toplinske energije griju na račun otpadne toplinske energije koja nastaje kao nusprodukt proizvodnje električne energije, a koju plaćaju svi stanovnici u Republici Hrvatskoj. Drugim riječima, svi stanovnici u Republici Hrvatskoj, uključujući i stanovnike Rijeke, sufinanciraju grijanje korisnicima HEP Toplinarstva u gradu Zagrebu. Upravo iz tog razloga cijena toplinske energije u Zagrebu nije usporediva sa cijenama toplinske energije u ostalim gradovima u RH.

Točno je da je Rijeka izgubila dio stanovništva u razdoblju od 2011. do sada, ali isticati to kao ekskluzivni problem Rijeke ili pak dokaz da grad propada ili stagnira, licemjerno je jer istovremeno svjedočimo iseljavanju građana iz cijele Hrvatske i to ne samo mladih koji odlaze jer žele i mogu, nego i ljudi srednje dobi koji odlaze mnogo više pritisnuti nacionalnim politikama nego politikama koje su u nadležnosti lokalne samouprave.

Rijeka nije „prilično gusto naseljena“ već je Rijeka najgušće naseljen grad u ovom dijelu Europe. Treba stvarno biti vrhunski ignorant da bi se ta činjenica izostavila kod razmatranja podataka o iseljavanju iz i doseljavanju u Rijeku. Rijeka ima 44 km2 i 128 000 stanovnika. Pa računajte!

Nadalje, državi za pokrivanje duga koji prema njoj imamo, ne prodajemo „vrijedne nekretnine“ već ustupamo poslovne prostore koje ionako koriste tijela državne uprave te reguliramo stanove u državnom vlasništvu kojima upravlja Grad Rijeka. S druge strane,država Gradu prepušta nekretnine u svom vlasništvu za potrebe izgradnje određenog dijela komunalne infrastrukture. Oba se procesa odvijaju na korist građana jer koliko znam Rijeka je još uvijek u državi Hrvatskoj, a građani Rijeke još uvijek su i građani Hrvatske pa im kao takvima pripada sve što grad i država imaju.

Također, netočno je da zabranjujem prikupljanje potpisa građanskim inicijativama koje mi nisu po volji, nego ne dozvoljavam manipulaciju onim građanskim inicijativama koje žele umanjiti dosegnutu razinu zaštite ljudskih prava i ukinuti dokumente kojima se žene i djeca štite od obiteljskog nasilja. Ne vodim grad kao šerif koji zabranjuje ili poklanja, nego kao odgovoran političar koji prepoznaje manipulativne i lažne teze onih koji Hrvatsku guraju u srednji vijek.

Što se tiče deficita u gradskom proračunu, on je u postupku sanacije i naš grad ni u čemu ne oskudijeva zbog tog deficita. Dapače, u velikom smo investicijskom ciklusu u području kulture, a zahvaljujući dobroj pripremljenosti projekata, velik dio sredstava u Rijeku dolazi iz EU fondova. Interesantno je da se svaki puta kada se spominje deficit ili dug gradskog proračuna, zaboravlja činjenica navedena u istom dokumentu u kojem se govori o dugu, a to je vrijednost imovine Grada Rijeke. Ona iznosi preko 7 milijardi kuna pa kada se dug i vrijednost imovine sučele, jasno je da nema nikakve opasnosti za riječki proračun i ispunjenje plana sanacije deficita.

Jedna od istina navedenih u članku je da još nemamo novi Autobusni kolodvor, ali imat ćemo ga.

Riječani su, pa tako i većina izabranih sugovornika koje je novinar Mamić kontaktirao,  natprosječno kritični stanovnici Hrvatske. Ali upravo zato – Rijeka je najpropulzivniji i najbolje uređen grad u Hrvatskoj.

Najtransparentnije radimo, najotvorenije komuniciramo s građanima, razvili smo najviše platformi za uključivanje građana u donošenje odluka i raspolaganje proračunskim sredstvima, odgovaramo na sve medijske upite, na našem se području realiziraju najvrjedniji EU projekti u Hrvatskoj.

Mi smo Europska prijestolnica kulture u kojoj kultura već desetljećima slobodno diše i stvara. Prvi smo u Hrvatskoj uveli građanski odgoj u škole, izradili priručnike za nastavu i educirali voditelje tog nastavnog predmeta. Ovaj naš pionirski model preuzimaju drugi gradovi. Prvi već godinama provodimo projekt organiziranog učenja plivanja za učenike svih 2. razreda osnovnih škola. Iako smo grad na moru pa smo ovu vještinu mogli prepustiti slučaju ili pak roditeljima, bakama i djedovima, u Rijeci ipak svako dijete sustavno i organizirano uči i nauči plivati u obrazovnom razdoblju.

Što se tiče financija, prvi smo grad u Hrvatskoj koji je izdao gradske obveznice koje su mogli kupovati građani i na taj način su se uključili u financiranje izgradnje Bazena na Kantridi. Obveznice su odavno otplaćene, bazen je izgrađen i najkorišteniji je sportski objekt u Rijeci.

Što smo još sve radili i izgradili u 19 godina ovako „neambiciozni“ i „bez vizije“, teško je nabrojati u jednom tekstu. Osim Bazena na Kantridi podsjetit ću na Rukometnu multifunkcionalnu dvoranu Centra Zamet, Atletsku dvoranu na Kantridi i atletsku stazu kod Kampusa, Astronomski centar na Vežici s najmodernijim Planetarijem u ovom dijelu Europe. Podsjetit ću i na 6 novih dječjih vrtića, te energetsku obnovu vrtića, škola i javnih zgrada u Rijeci za što koristimo značajna EU sredstva. Izgradili smo gotovo 400 stanova modelom poticane stanogradnje,  otvorili smo gradski start-up inkubator kroz koji je prošlo već preko 300 mladih ljudi i nakon toga se velik dio njih samozaposlio, ponudili smo velik broj mjera za poticanje poduzetnika i uvećali proračunska sredstva za tu namjenu. Europskim sredstvima pokrećemo „Proizvodni park Torpedo“ – tehnološko-edukacijski inkubator za poduzetnike s posebnim naglaskom na inovativne tvrtke u sektoru proizvodnje i srodnih djelatnosti.

I dalje imamo najširi socijalni program u Hrvatskoj kojim štitimo približno 12% svih riječkih kućanstava. Zakonska nam je obaveza pomagati tek oko 1300 građana, a naš broj korisnika i kućanstava kojima pomažemo, jer želimo i jer provodimo socijalno osjetljivu politiku, penje se do 9000.  Posebno štitimo jednoroditeljske obitelji i djecu te osobe starije od 65 godina.

Trenutno se u Rijeci odvija investicijski ciklus vezan uz EU sredstva i sredstva gradskog proračuna vrijedan više od 400 milijuna kuna. Uz to, započeo je i veliki projekt  izgradnje nove kanalizacijske i vodoopskrbne mreže te novog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, čiji je nositelj naše komunalno društvo Vodovod i kanalizacija. Taj je projekt trenutno jedan od najvećih u RH i iznosi 1,7 milijardi kuna, od čega se EU sredstvima financira 1,2 milijarde.

Toliko o gradu i gradonačelniku „bez vizije“ i bez ambicije „da se nešto popravi“.

Rijeka je nedosanjani san mnogih. Shvaćam da to izaziva ljubomoru velegrada i ljubomoru onih koji su pogrešno procijenili kada su odlučili da ne žele biti dio riječkog uzleta i uspjeha.

Stoga na kraju, pozdravljam Vašeg novinara i njegove sugovornike kao „čovjek bez vizije“ iz  grada koji vodim već 19 godina zahvaljujući povjerenju Riječanki i Riječana, iz grada kojim se ponosimo i koji jedino može biti primjer ostalim gradovima u Hrvatskoj.

Marketing
Marketing a href="http://www.tz-moscenicka.hr/hr/koncert_klasike/633/9" target="_blank">
Marketing
Marketing
Marketing

Fiuman Plus

Facebook

Instagram