Kako će Obersnel ili Burić do većine?

obersnel-buric

Opijeni nogometnim uspjesima svog prvoligaša, Riječani će u nedjelju ponovo na birališta. U drugi krug izbora za riječkog gradonačelnika plasirali su se aktualni gradonačelnik Vojko Obersnel s 41 % glasova i nezavisni Hrvoje Burić s 18 % glasova. Bit će to repriza drugog kruga od prije četiri godine kada je Burić bio HDZ-ov izazivač Obersnela. Iza ovog prekaljenog dvojca našli su se Kristjan Staničić (HDZ) s 14 % glasova, Andrej Briščik (Akcija mladih) s 8 %, Juraj Bukša (HNS) sa 7 %, Petra Mandić (MOST) sa 6 % i posljednje plasirani Danko Švorinić (Lista za Ri)  s malo manje od 5 % podrške birača.

U Obersnelovo osvajanje pole positiona malo tko je sumnjao, međutim osvajanje gotovo 41 % glasova birača iznenadilo je gotovo sve analitičare. Mnogo kandidata tzv. Ljevice trebalo je razvodniti glasove i podijeliti biračko tijelo, ali nitko od njih nije uspio skupiti dovoljno glasova za eventualnu ugrozu riječkog gradonačelnika. Obersnel je suvereno poharao lijeve glasove i u drugi krug ulazi s golemom prednošću pred Burićem. Riječki Enfant terrible Hrvoje Burić očekivano je ostvario plasman u drugi krug, ali s mnogo nižim postotkom od onog kojeg su mu mnogi predviđali. Kao nezavisni kandidat uspio je skupiti preko 1000 glasova više nego u prvom krugu 2013., a prošle je nedjelje njegova najveća pobjeda bila bolji plasman od nekadašnjeg kolege iz HDZ-a. U drugi krug ulazi s podrškom HDZ-a, a podršku su dali ili najavili i drugi akteri političke scene.

U Gradskom vijeću sjedit će 37 vijećnika. Njih 15 bit će iz koalicije SDP-PGS-HSU-IDS-Laburisti-SDSS-HSS, zatim sedam HDZ-ovaca, pet vijećnika koalicije Akcije mladih i Živog zida, četiri Burićevaca, te po dva vijećnika koalicije Liste za Rijeku – Pametno, MOST-a i HNS-a. Iako su birači na listićima birali 35 vijećnika, prema odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u Gradskom će vijeću sjediti dvoje pripadnika srpske nacionalne manjine Tea Opačić (AM-Živi zid) te Mile Opačić (SDSS).

HDZ =SDP

Iako je pojedinačno najviše mjesta osvojila SDP-ova koalicija, njihov rezultat ne možemo nazvati uspjehom. Gotovo 15 000 birača donijelo im je 14 mandata (ne računajući predstavnika srpske manjine), dok je njihovog kandidata za gradonačelnika Vojka Obersnela podržalo čak 1500 birača više. Usporedbe radi, prije četiri godine uz nešto nižu izlaznost birača rezultat je bio bolji za stotinjak glasova. U SDP-u neće priznati svoj podbačaj međutim razlozi ovi poraznih rezultata su i više nego evidentni. Umjereni pad popularnosti vladajuće opcije uobičajen je trend nakon dugog perioda vladanja. SDP-ova vladavina Rijekom traje od 1993., dok je aktualni gradonačelnik već 17 godina za svojim stolom na adresi Korzo 16. Zatim, možemo govoriti i o padu popularnosti SDP-a na nacionalnoj razini koji se projektira na lokalnim razinama. Možda i najznačajniji razlog manjka glasova lijevoj koaliciji je činjenica da se HNS odlučio na samostalan izlazak, dok je prije četiri godine bio vjeran satelit SDP-u. Obersnel i SDP pokušali su odmetnuti HNS zamijeniti novim satelitom pod imenom PGS, no sinergijski je učinak izostao. Ako raščlanimo rezultate koalicije po političkim strankama, dobivamo vrlo zanimljive rezultate: SDP 7, PGS 3, HSU 2, IDS 1 i Laburisti 1 mandat. S obzirom na to, SDP se srozao s deset na sedam mandata u Gradskom vijeću izjednačavajući se pritom s najvećim rivalima iz HDZ-a. Osim slabijih izbornih rezultata, smanjenju broja gradskih vijećnika iz vlastitih redova kumovala je i „darežljivost“ prilikom sklapanja predizbornih koalicija. Iako IDS i Laburisti zajedno ne uživaju podršku građana koja bi bila dostatna za pola mandata, obje stranke imat će svoje predstavnike u Gradskom vijeću. Obersnelu i SDP-u može se predbaciti svašta, ali lojalne partnere uvelike honoriraju pa čak i na svoju štetu. Ako ćemo promatrati situaciju u Gradskom vijeću prema kriterijima jednostavne matematike, dolazimo do jedinstvenog zaključka: HDZ = SDP.

HDZ-ovci će tako u novom sazivu Gradskog vijeća imati svojih sedam vijećnika. Radi se o potpuno novim licima koji, izuzev Luciana Vukelića, do sada nisu stekli iskustva u ozbiljnom političkom radu. S podrškom od 19 % uživat će status najbrojnije pojedinačne opcije u vijeću nakon velike SDP-ove koalicije. Veliki skok, s pet na sedam, ubilježili su u broju mandata u odnosu na 2013. Osim što su dobili i više glasova birača nego prije četiri godine, uspjeh HDZ-a je veći jer su za oponente imali Burićeve nezavisne koji su osvojili četiri vijećnička mandata. Gužva na desnici i podjela desnog biračkog tijela na dvije opcije nije utjecala na broj mandata već su obje političke opcije ostvarile odličan rezultat. Razloga za nezadovoljstvo ipak može imati Burić čija je lista za vijeće dobila gotovo 3000 glasova manje od njega kao kandidata za gradonačelnika. Razlog tomu je jednostavan – HDZ-ovi birači glasali su za svoju listu i za Burića kao gradonačelnika. Isti ti birači poslali su svojoj stranačkoj bazi poruku da su kandidirali neprepoznatljivog i neprofiliranog Staničića.

Osim HDZ-a razloga za zadovoljstvo imaju u koaliciji Alternativa za Rijeku koji su osvojili čak četiri vijećnička mjesta kojima se pridodaje jedno mjesto predviđeno za pripadnike srpske manjine. Akciji mladih tako će pripasti tri mandata, a Živom zidu dva. Golem je to uspjeh za antirežimsku struju koja je privukla znatan broj protestnih glasova. Sinergija Akcije mladih i Živog zida rezultirala je s 4758 odnosno 11 % glasova. Po prvi puta u gradskoj vijećnici moći ćemo čuti zastupnike Živog zida.

Darovi D’Hondt-a

Prema kontroverznom D’Hondtovom izbornom sustavu svaka lista koja prijeđe izborni prag  od 5 % u Gradskom vijeću Grada Rijeke osvaja dva mandata. Sukladno tome po dva mandata dobili su Lista za Rijeku, MOST i HNS. Danko Švorinić sa svojom Listom za Rijeku u koaliciji sa strankom Pametno ostvario je željeni rezultat i dobio dva vijećnička mjesta. U prilog mu je išla situacija da je u kampanji naglasio kako je njegova opcija jedini baštinik regionalizma u Rijeci. Pregovore s SDP-om i traženje mjesto Obersnelova zamjenika građani su kaznili tako da su mu poklonili najmanje glasova u utrci za gradonačelnika. Svoj će politički put nastaviti u Gradskom vijeću. Najveće iznenađenje izbora svakako je vrlo dobar rezultat MOST-ove liste i njihove kandidatkinje Petre Mandić. Iako je u izbornu utrku krenula posljednja i potpuno nepoznata široj javnosti, lista MOST-a na čelu s jedinom kandidatkinjom u izborima za gradonačelnika osvojila je povjerenje 2615 birača odnosno malo više od njih 6 %. Tek nešto slabiji rezultat u utrci za gradonačelnika osvojila je sama Mandić. Civiliziranom kampanjom, smirenim javnim nastupima i nedvosmislenom kritikom vladajućih ova predstojnica ureda predsjednika Sabora i najbliža suradnica Bože Petrova osvojila je simpatije ponajprije onih neodlučnih. Raskidom koalicije s SDP-om profitirali su HNS-ovci koji su ostvarili zapažen rezultat i dva  mjesta u gradskoj vijećnici. Njihov kandidat za gradonačelnika Juraj Bukša ušao je u utrku s nadom da će uspjeti dočepati se drugog kruga, međutim ambicije su kroz kampanju postupno splasnule. Konačni rezultat od 7 % podrške Bukši može se ocijeniti kao zadovoljavajući, a rezultat liste koju je vodio Pero Lučin  iako osigurava dva mandata nije polučio željene rezultate. Jedina lista koja nije prešla izborni prag je ona bivšeg Živozidaša Antonija Dražovića kojega je aktivist Mićo Antolović optužio za opstrukciju njegove kandidature za gradonačelnika.

Kako do većine?

Iako Obersnelu nedostaje tek četiri ruku do natpolovične većine, njezino okupljanje neće biti nimalo lak posao. Gradonačelnik zna da ne može računati na HDZ-ovih sedam vijećnika, a teško je za očekivati da će mu na raspolaganju biti Burić i njegove četiri ruke. U riječkom SDP-u ipak nema panike i sigurni su da će okupiti većinu. Poznavajući njihov modus operandi i podučeni iskustvom zamjene neposlušnih HNS-ovaca pokornim Laburistima, izostanak nervoze svima je razumljiv. Sukladno očekivanjima prvi koji je Obersnelu dao podršku bio je HNS-ov vijećnik Pero Lučin koji je na tiskovnoj konferenciji naglasio kako Obersnela podržava kao pojedinac, a ne član HNS-a što znači da drugi HNS-ov vijećnik Juraj Bukša neće sudjelovati u okupljanju Obersnelove većine. Bukša zna da bi podrška Obersnelu bila salto mortale budući da je čitavu kampanju gradio na kritikama aktualnog gradonačelnika. Predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak izjavio je da će riječki HNS pružiti podršku Obersnelu u drugom krugu i sudjelovati u vlasti međutim iz lokalnog HNS-a doznajemo da to neće biti tako. Riječki HNS očito nastavlja igrati dvostruku igru: malo vlast, malo oporba. Situacija bi se mogla razriješiti kada Pero Lučin, prema vlastitim najavama, prepusti svoje mjesto u vijećnici Andreju Poropatu što bi značilo da će HNS definitivno biti oporbena stranka.

Kao najizgledniji predsjednik Gradskog vijeća figurirao je IDS-ov vijećnik Oskar Skerbec, ali budući da Obersnelova koalicija ne može računati na nadpolovičnu većinu u vijeću taj plan pada u vodu. Iako je Švorinić javno podržao Hrvoja Burića u bitci za riječkog gradonačelnika, prije izbora javno je istaknuo svoju kandidaturu za predsjednika Gradskog vijeća. Teško da bi mu tu poziciju omogućili Burić i riječki HDZ-ovci pa se logički nameće zaključak da će to zatražiti od Obersnela i njegove koalicije. Iako se u javnost pokušavaju plasirati teze o mogućoj suradnji Akcije mladih s SDP-ovom koalicijom, to je daleko od istine. Eventualna suradnja političkih alternativaca s Obersnelom bila bi „omča oko vrata“ njihovoj egzistenciji i toga su itekako svjesni. Isto tako u nebrojeno mnogo puta svjedočili smo beskompromisnosti Živog zida te je teško vjerovati da bi se Pernarovci olako prodali. Na kraju, iz njihovog smo stožera nekoliko puta čuli onu poznatu: NE HDZ-u i NE SDP-u. Pozicija i stav MOST-a oko potencijalne suradnje s SDP-om prava je enigma, no za njihov opstanak na političkoj sceni važna je principijelna politika i jasan odmak od etabliranih stranaka. Međutim, sjećamo se turbulentnih pregovora Petrova s Karamarkom i Milanovićem te definicija suradnje i koalicije.

Zbrojimo li Obersnelovih sigurnih 15, Peru Lučina i dva zastupnika Liste za Rijeku još uvijek nemamo sigurnih 19 mandata što znači samo da nas čeka zanimljivo razdoblje nakon izbora. Vojko Obersnel u drugom krugu ima ogromnu prednost i samo ga čudo može spriječiti da osvoji još jedan mandat na čelu Rijeke. Hrvoje Burić pak računa na plebiscitarnu podršku svih onih koji nisu glasali za Vojka Obersnela i SDP-ovu koaliciju. Šanse da pobijedi neprikosnovenog Obija nisu zanemarive, ali su male. Isto vrijedi za okupljanje većine u vijeću. Burić može računati na podršku svojih četiri vijećnika, sedam HDZ-ovaca i eventualno dva vijećnika MOST-a. Čak i ako postizbornim „trgovanjem“ uspije iskamčiti podršku Liste za Rijeku i HNS-a, na podršku od Akcije mladih i Živog zida sigurno ne može računati. I za Burića i za Obersnela najpoželjnije „udavače“ ostaju HNS i Lista za Rijeku.

Jesu li izborni rezultati legitimni?

Za kraj ove analize, postavlja se pitanje legitimnosti rezultata. Na samo održavanje izbora nije bilo većih zamjerki. Postignuti su visoki demokratski i civilizacijski standardi, a retorika koju su upražnjavali kandidati bila je više – manje fer i korektna. Sumnju u legalnost izbora ne navodi nitko. Sve je proteklo u skladu s pozitivnim zakonskim normama. Međutim, odaziv birača je ono što nas svih treba zabrinjavati. O sudbini trećeg najvećeg grada u Hrvatskoj odlučuje svega 20 000 birača (manje od 1/5 stanovnika) koji na izborima zaokružuju pobjedničku opciju. Razočaravajućih 37 % upisanih birača Grada Rijeke izašlo je u prvom krugu na birališta, a iduće nedjelje očekuje se još niži postotak. Jesu li građani sami krivi za nezainteresiranost ili krivicu možemo pripisati političkim elitama koje svojim međusobnim sukobima i ideološkim podjelama građanima nameću rezignaciju? Iduće nedjelje naša HNK Rijeka neće igrati odlučujuću utakmicu za naslov prvaka Hrvatske, a na izborima za riječkog gradonačelnika pobijedit će Vojko Obersnel ili Hrvoje Burić. Izbori će biti pošteni, u skladu sa zakonima i volja birača bit će zadovoljena. Hoće li Riječani dobiti vlast kakvu žele? Nezadovoljstvo obojicom kao da je postala kolektivna svijest one tihe većine koja na birališta neće izaći.