Kolumna: Mozart kugle

vatrogasci-noc
DanKuchen

CrystalPalaceCasino

On (s velikim O) danas je izjavio kako  nas požari netom stavljeni pod kontrolu, osim što su bili atraktivni (medijski?), mogu nečemu i poučiti odnosno valjalo bi iz njih izvući neke kao zaključke. I ma što mi mislili, ima čovjek pravo.

Prije svega, valja nam zaključiti kako je dobro što naši hrabri vatrogasci, baš kao i svi civili koji su se samoorganizirali i branili svoju i tuđu imovinu od vatre, nisu – anemični. Jerbo da jesu, sami vi onda zaključujte što bi i kako bi bilo.

Nadalje, logično je zaključiti kako nas naš način životarenja uvijek na neki način drži spremnima pa su mnogi ljudi u stanju od dreka napravit pitu. I gasiti divlje vatre prastarom opremom koristeći vozila iz davnih sedamdesetih. Dobro je ipak da nisu iz ’41. Neki su se civili pojavili na požarištima samoinicijativno, s ad hoc složenim imitacijama vatrogasnih vozila.

Treba zaključiti da imamo strašne inženjere i tehničare koji su u stanju bezbroj puta pokrpati jedne te iste kanadere, jer skromnost je vrlina bogatih.

Dalo bi se zaključiti da oni koji su kao birani voljom naroda nemaju muda. Jer da imaju, uskočili bi u radnu odjeću i pridružili se svome narodu u gašenju požara. Ili možda drže stražu na nekom trgu zločestoga naziva?

A eto, sa zalaskom sunca ovoga utorka, u vrijeme kada su strašni požari koliko-toliko pod kontrolom, kada je najveća opasnost otklonjena, nakon više od 24 sata tišine, javili su se tako neki ljudi da prebacuju odgovornost s lijeve na desnu stranu, upiru prstom, izjavljuju nešto tek toliko da bi izjavljivali, potom povlače izgovoreno i odlaze tamo gdje nema dima ni vatre. Ni neizvjesnosti. Samo duboka, sigurna hladovina. Obitelji koje su pogođene ovim požarom, koji su izgubili svoje kuće i poljoprivredna zemljišta znaju da su obećanja vlasti o pomoći  tek prigodne izjave. Možda će dobiti salzburške čokolade. Ili neku uspomenu iz Wimbledona, razglednicu. Već smo izvukli zaključke – izjave se daju i povlače, obraz je ili đon ili je sakriven iza viteškoga oklopa, važno je samo čestitati onima koji su bili, i koji uvijek jesu, hrabri i požrtvovni. Naravno da čestitka nije ništa više od prazne fraze. I da budemo načisto, pravi vitezovi ne nose željezne oklope a ni brokatne haljetke, oni nose plave mondure sa žutim trakama.

Nažalost, uvijek je isto, bez obzira na to koja opcija da se dočepa vlasti i utrpa u udobne naslonjače, svi oni uvijek krenu na potpuno isti način: prvo dožive apsolutnu amneziju i pozaboravljaju sve predizborne obmane kojima su se koristili, uljuđenost s kojom su komunicirali s ‘malim ljudima’, odgovornost, skromnost i sposobnost u koju su se kleli, pa krenu s provedbama planova uštede, ali na način dijametralno suprotan onima iz predizbornih programa. I tako se redovito, ali zaista nepogrešivo redovito, prvo obnavljaju vozni parkovi Vlade i ministarstava, određuje se kvantiteta i kvaliteta hrane koja će se prožderati u klimatiziranim uredima, naravno, nakon što se isti preurede u skladu sa željama i vizijama novih stanara.

Onda se uklanjaju nepoćudne biste i ploče i nazivlja. Onda se zaposli strinin mali i njegova djeca, a nađe se nešto i za dečka  ljubavničine kćeri. Usput se kupi informatička oprema koja nikome ne treba, zato što: 1. Oni se zaista ne znaju služiti njome 2. Ionako nikad nitko ne dolazi na posao u Sabor.

A i putuje kojekuda, zavisi od toga gdje je kakva zanimljiva utakmica ili teniski meč. I tako…

Nekako uvijek ispod radara ostanu realne potrebe Gorske službe spašavanja, Vatrogasne zajednice, Civilne zaštite. Svako ljeto se iznova čudimo požarima koje nemamo čime gasiti,  nemamo dovoljan broj kanadera, a i ovo što imamo isto je k’o da i nemamo. O GSS-ovcima nećemo ovoga puta. O Civilnoj zaštiti također, čisto da ne širimo temu. Samo budite sigurni u to da niti prvi niti drugi niti treći novaca nemaju. Iako su prvi koje trebamo u raznim životnim tragedijama. Ne zovemo mi Sabor kada zapnemo.

Nakon svega što se dogodilo u proteklim satima, hoće li netko konačno spomenuti da je jedan od glavnih  problema neopremljenost onih službi koje će nas u ovakvim pogibeljnim situacijama braniti.

Iskreno, boli me moj stražnji dio za to tko je koga zvao, tko nije, tko je trebao, pa je rekao a možda ipak i nije. Ne slušaju mi se izjave onih koji su bili u klimatiziranim prostorima,  jer jalove su, kao i uvijek.Zanima me samo zašto naši vatrogasci nemaju opremu 21. stoljeća. Zašto se iz sezone u sezonu ponavljaju slične scene. Zašto su nam kanaderi poluispravni i nemamo ih dovoljno.

Zašto neki mogu pa jedu Mozart kugle, a velika većina nas tek govna? I ima tih zašto koš i još..

Hajde Vi nastavite niz!