Kolumna: Tko se boji učitelja još

skola-ucenici
CarWash

Jednom je netko rekao: „ Svijet može biti barem malo bolji odigrate li važnu ulogu u životu djeteta“. I zbilja ta rečenica ide u prilog jučerašnjem obilježavanju Svjetskog dana učitelja. U vremenima konzumerizma,medijskog blještavila i raznoraznih utjecaja koji dopiru sa svih strana, možda je ipak uloga prosvjetnih djelatnika veća nego što se to do sada mislilo.

Iako se o Cjelovitoj kurikularnoj reformi još uvijek samo priča i nagađa kada bi ona mogla započeti u hrvatskim školama i u kojoj mjeri je izvediva, zbog različitih tehničkih uvjeta koji vladaju u pojedinim školama, vrijeme polako odmiče, a s tim vremenom i još jedna generacija učenika koja neće iskusiti sve čari novog reformiranog sustava. No, ostavimo to po strani. Kurikularna reforma provlači se uglavnom svaki dan kroz razne medije i nije mi namjera napisati još jedan članak o reformi i ponovno, ali s razlogom kritizirati vlast i sve one faktore zbog kojih je reforma u ovih godinu dana bila na mrtvoj točki.

Želja mi je dotaknuti se nastavnika, ljudi koji su nas inspirirali i nadahnuli kroz naše osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje i od kojih su neki imali veliki utjecaj na naš daljnji razvoj, na naše karijere i živote. U mnogim školama ima puno poduzetnih i dobrih učitelja i trebalo bi im odati počast za njihov domišljat rad u ponekad sputavajućem okruženju.

Učitelj u čijoj su učionici sretna lica, žamor prirodnog razgovora i gdje je svako dijete zabavljeno svojim poslom, uz  odsutnost straha, primjer je napretka i udaljavanja od zastarjelih autoritativnih metoda i načina poučavanja u kojima je učitelj uvijek uzdignut nad učenicima i gdje je prisutno ono najgore, a to je – strah.

Upravo bi moderno obrazovanje trebalo stvarati djecu koja su istodobno individualci i članovi zajednice, a ne prestrašene pojedince koji su prošli kroz škole u kojima je glavna vrlina poslušnost i to u tolikoj mjeri da su kasnije u životu rijetki u stanju bilo čemu prigovoriti.

U tom novom modernom obrazovanju, dolaze na red i studenti završnih godina nastavničkih studija koji polako ulaze u svijet rada. Neki od njih izaći će s fakulteta i ući u zbornicu, pritom misleći da se obrazovanje sastoji od predmeta, stege i pedagoške teorije naučene na fakultetu. Naravno, teško se oduprijeti sustavu koji radi prepreke i još teže u takvom okruženju uzeti si slobodu i kreativnost i usmjeriti poučavanje u nekom novom smjeru. Teško je razbiti taj kalup u koji nas čitav život guraju.

Sve je teže danas zamisliti mladog učitelja zarobljenog u starom obrazovnom sustavu u kojem je on u središtu i na njega je usmjerena sva pozornost, zapovijeda, slušaju ga, dijeli pravdu i jedva da itko osim njega govori. Uloga učitelja u budućoj modernoj školi je ogromna. On pruža znanje i oblikuje karaktere, ne zanemaruje emocije i ne prepušta ih vanjskim utjecajima, poput kiča, reklama i raznoraznih medijskih klišeja „baždarenih“ na mentalnu razinu desetogodišnjaka.

Učitelji su danas u Hrvatskoj za svoj rad i doprinos društvu premalo plaćeni i njihova profesija se ne cijeni onoliko koliko se cijenila pedeset godina unazad. Unatoč svim nedaćama oni i dalje rade svoj posao dostojanstveno. Oni su glumci, prijatelji, psiholozi, treneri koji provode svoje vrijeme na radnom mjestu koje ih najviše usrećuje, u učionici, s djecom.