Ovog ponedjeljka svjedočili smo povijesnom koncertu u našem Zajcu. Bio je to program pod nazivom Gala koncert pogled prema 2020: EPK i HNK te dvije institucije zajedno su ostvarile ovaj sjajan koncert. Operni gala na kojem su pjevale svjetski relevantne zvijezde opernog neba uz orkestar opere, kojim su ravnala čak dva dirigenta Finac Ville Matvejeff i Talijan Marco Boemi. Iz gledališta je koncert slušala operna diva za sva vremena Anna Netrebko. Koncert je otvorila Kristina Kolar arijom Aide O patria mia, naša najbolja Aida pjevala je ariju svojim moćnim sopranom rafiniranih pianissima interpretacijski vrlo razrađeno vidi se da zna ulogu da proživljava Aidu kao lik pa makar i u koncertnoj formi. Orkestar pod Matvejeffim vodstvom odlično ju je pratio u polaganom tempu i točno odmjerenom pianu, veselimo se i jedva čekamo svaki novi nastup Kristine Kolar kako u našem kazalištu tako i u svjetskim opernim kućama.
Nakon nje na pozornicu je došao tenor Yusif Eyvazov jedan od najangažiranijih tenora današnjice. Otvorio je koncert arijom Radamesa Celeste Aida koju je pjevao toplim tenorskim zapjevom s odlično pozicioniranim glasom u registru, pazeći na visine i nastojeći dodati ariji čim emotivniju notu. Nastavak koncerta uveličala je najveća zvijezda večeri Ruskinja Maria Glugehina koja već gotovo 30 godina žari i pali po svim opernim pozornicama svijeta od New Yorka do Pekinga. Pjevala je nastupnu ariju Lady Machbet te nas odmah na početku oduševila s perfektnim visokim c, pjevala je ariju vrlo interpretacijski razrađeno i vrlo mračno, iako arija je mračna ali to je bilo posebno naglašeno. Nakon toga nastupio je bariton Lucio Gallo, iskusni pjevač velike vokalne snage i spretnosti no s arijom Machbeta se dosta namučio glas mu je puknuo na nekoliko mjesta, ali to nije umanjilo kvalitetu izvedbe prožete iskustvom i uživljenošću u lik.
Miljenica talijanske publike mezzosopranistica Rossana Rinaldi pjevala je ariju Azuccene Stride la Vampa, koja joj nije najbolje legla bila je previše plošna za tako moćnu ulogu stare ciganke koja plete sudbine svih likova slavne opere. Nastavilo se u tonu Trubadura arijom Manrica Ah! Si ben mio koju je Yusif Eyvazov pjevao rafinirano, izniveliranog tona i s posebnim oprezom kako se arija primicala kraju. Nakon toga smo vidjeli svojevrsnu najavu buduće premijere u Zajcu, posljednje opere (jedine komične) majstora iz Busseta Giuseppea Verdia Falstaff. Pjevao ju je Lucio Gallo glasovno malo prenapregnuto ali je to kompenzirao zabavnom gestikulacijom, gdje se vidjelo da Gallo ima velikog scenskog iskustva s ulogom ostarjelog Falstaffa. Prvi dio koncerta završio je završnim prizorom Falstaffa skupnom arijom znakovitog naziva Tutto nel mondo ѐ burla (Sve na svijetu je šala) svaki veliki operni koncert, po mom mišljenju, bi trebao završiti ovom arijom izuzetno optimističnog naslova. Na pozornici je bila riječka operna reprezentacija, redom: Anamarija Knego, Ivana Srbljan, Aljaž Farasin, Marko Fortunato, Sergej Kiselev i Dario Brencich. Zajedno s njima su pjevali Lucio Gallo koji je tumačio Falstaffa i Rossana Rinaldi, bila je to ujednačena izvedba šarolikih tonskih boja.
U drugom dijelu pred orkestar je stao Marco Boemi, talijanski dirigent izuzetne sceničnosti koji dobro razumije pratnju pjevača i zna odlično iznivelirati ton orkestra kako bi izvedba pjevača bila što dominantnija. Jedan od najefektnijih dueta u kompletnoj opernoj literaturi zasigurno je duet Santuzze i Turiddua iz jednočinke Cavalleria Rusticana, taj veristički vatromet tonskih visina i čistih ljudskih emocija iziskuje dva moćna i dominantna glasa. Navedenim uvjetima su udovoljili i Maria Glugehina i Yusif Eyvazov koji su otpjevali sigurno i emotivno jedino što su trebali biti konstantno okrenuti prema publici zbog zvuka koji se čim se pjevač bočno postavi gubi. Nakon toga čuli smo jedan od dva najomiljenija intermezzza za koncertno izvođenje a to je onaj iz Manon Lescaut G. Puccinija. Kristina Kolar toplim je sporanom otpjevala tragičnu ariju Manon Sola, perduta, abbandonata. Odlomak iz Adriane Lecouvreur pjevala je Rossana Rinaldi bolje nego ariju u prvom dijelu visine su joj bile čišće i rafiniranije. Uslijedilo je nekoliko odlomaka iz Andree Chenier i tu je Eyvazov bio najbolji. Pozabavimo se sada malo zašto je tome tako, naime ulogu Cheniera pjevao je na otvorenju sezone u milanskoj Scali i dirigent te predstave Riccardo Chailly radio je s Eyvazovom mnogo na ulozi i postigao vrlo mnogo, bio sam na predstavi u Scali čuo to iz prve ruke iako je apsolutna zvijezda predstave bila Anna Netrebko.
U Rijeci su svi brojevi iz Cheniera bili odlično izvedeni, iako arija La mamma morta nije najbolje sjela Mariji Glugehini ali to nije umanjilo sjajan nastup sopranistice. Lucco Gallo u ariji Carla Gerarda Nemico della patria bio je najbolji u cijeloj večeri pjevao je na početku oprezno bez zanosa ali je završni dugi ton izveo kolosalno. Službeni dio koncerta zaključen je završnim duetom Andree i Maddalene gdje su i Eyvazov i Glugehina odlično ocrtali tragične/ljubavne konture dueta. Od dodataka treba izdvojiti Scarpijin Te Deum koji je otpjevao Lucio Gallo a posebne pohvale orkestru koji ga je pokrio u dijelovima gdje je inače zbor, koncertni majstor bio je Romeo Drucker. Spomenimo još Vissi ‘darte iz Tosce koji je Glugehina pjevala izuzetno zanimljivo interpretacijski razrađeno.
Sve je završilo vječnim opernim šlagerom Nessun Dorma. Yusif Eyvazov je sjajan tenor, no ono što mu fali je glasovna moć i vlastita interpretacijska nit koju odlično izrađenu ima mračni Jonas Kaufmann. Gala koncert su popratile desetominutne stajaće ovacije publike da se od povika bravo nije čuo pljesak. Bio je to za Zajc povijesni koncert koji nikada nećemo zaboraviti i još jednom veliko bravo za svih. Opera je kraljica svih umjetnosti opera je život, sinteza svega za čim čovjek žudi. Čekamo nove vrhunske glazbene doživljaje u prijestolnici kulture Rijeci. Isto tako bilo bi lijepo kada bi se Anna Netrebko spustila iz lože na pozornicu.
