Koncert uz 100. godišnjicu rođenja Leonarda Bernsteina

U četvrtak 15. studenog imali smo priliku uživati u još jednom simfonijskom koncertu na velikoj pozornici HNK Ivana pl. Zajca kojim je obilježena 100. godišnjica rođenja najvećeg američkog dirigenta i skladatelja prošlog stoljeća – Leonarda Bernsteina. Orkestrom Opere HNK ravnao je omiljeni gost iz hladne Finske Ville Matvejef, dok je solist na violini bio Dan Zhu. Osim Bernsteina na programu su se još našli Johannes Brahms i Bela Bartok. Leonard Bernstein (1918. – 1991.)  obilježio je cijelu jednu glazbenu epohu turbulentnih vremena 20. stoljeća, osim kao interpret iskazao se i na području teorije glazbe, njegovi edukacijski koncerti pod nazivom Concerts for Young People bili su početak televizijskog emitiranja koncerata klasične glazbe s one strane Atlantika. Kao skladatelj je iza sebe ostavio intrigantan opus iz kojega ćemo izdvojiti: mjuzikl Priča sa zapadne strane, američku inačicu Romea i Julije, operu Candide i Misu u kojoj je na jedinstven način spojio liturgijski tekst s glazbom ispunjenom jazzom i inim suvremenim glazbenim slogovima.

Spomenutom Misom obilježena je Bernsteinova obljetnica i u KD Vatroslava Lisinskog u Zgrebu, bila je to prva izvedba znamenite liturgije kod nas. Koncert u HNK započeo je Akademskom svečanom uvertirom u c-molu Johannesa Brahmsa izvedbom je prevladavala dobra profiliranost orkestralnih sekcija, gibljivost gudača i naglašenost sinkopa od strane dirigenta koji nam je priuštio vratolomno i furiozno finale uvertire. Nakon  Brahmsa na pozornicu je došao solist Dhan Zhu koji je uz gudače, udaraljke i harfe izveo Serenadu (prema Platonovom „Simpoziju”). Od početka  lirske skladbe dirigent Ville Matvejef se trudio razraditi početnu temu s profiliranim popratnim varijacijama, poseban je naglasak stavio na jazz elemente kako bi bili dovoljno čujni i posebni u inače klasičnom glazbenom kroju. Navedeno je posebno dobro došlo do izražaja u drugom stavku.

Udaraljkaška sekcija dobro se nosila s osebujnom partiturom, odlikovali su ih čisti tonovi i nenametljiva ali zamjetljiva dinamika. Solist Dan Zhu ima sjajnu tehniku na violini i vješto prebire po registrima, najbolji je dojam ostavio u  4. stavku Adagio, gdje smo čuli ravnu i  lijepu melodijsku liniju i odmjeren pristup agogičkim zavrzlamama. Ispraćen je ovacijama na što je odgovorio s dva poduža dodatka, gdje je posebno u prvom demonstrirao izuzetno širok luk interpretativni luk violine od glissanda do pizzicata. Solistu bi se moglo zamjeriti pretjerano forsiranje virtuoznosti posebno u gornjim lagama na uštrp glazbenog tijeka. Nakon pauze slušali smo Koncert za orkestar Bele Bartoka iz 1944. godine, bila je to prva izvedba  koncerta u Rijeci. Orkestralni glazbenici su s osobitom radošću svirali i pratili zamisli dirigenta, posebne pohvale moramo izreći fagotima i to ne samo za drugi dio već za cijeli koncert.

Izuzetan orkestralni kolorit provlačio se kroz cijelu izvedbu, a najviše nas se dojmio treći stavak tj. Elegia s kojom je kazališna dvorana zaplivala u moru nota uz ljuljanje  na harmonijskim valovima. Dirigentu Villeu Matvejeffu bilo je stalo da izvuče najbolje što može iz orkestra iako je povremeno bio malo užurban i s previše kretnji. Bilo je još problema s Koncertom za orkestar ali obzirom da ga je naš orkestar svirao prvi put bilo je to i više nego zadovoljavajuće. Pohvalno je što se repertoar Zajca svaki dan, nezaustavljivo širi.