Meštar Sandi: Treba tijekom cijele godine održavati karnevalske radionice i ljeti imati manje povorke

Nakon više od tri desetljeća meštrovanja, Meštar Toni najavio je svoj odlazak u mirovinu, a maškare su dobile novog predstavnika, dugogodišnjeg karnevalistu i zaljubljenika u Riječki karneval, Sandija Pribanića.

Kako se razvila ljubav između Sandija i Riječkog karnevala te koji je bio njegov karnevalski put do preuzimanja ove odgovorne uloge, novi meštar je otkrio u zanimljivom razgovoru za Turističku zajednicu grada Rijeke.

Možeš li nam za početak reći nekoliko riječi o sebi. Tko je Sandi?
“Ja sam 37 -godišnji Riječanin, karnevalski entuzijast od kada znam za sebe. Zapravo kad malo bolje razmislim, moje godine su gotovo istovjetne godinama postojanja našeg karnevala. Veselog sam duha, kreativac, sanjar, rukotvorac, maštovit. Svakodnevnim radom na sebi pokušavam se izgraditi u što kvalitetnijeg člana svoje uže i šire zajednice na način da budem dobar sin, brat, partner, prijatelj i kolega. Velik dio sebe izražavam putem svojih uradaka u drvu, tekstilu, hrani te me inspirira biljni svijet, a veliki sam ljubitelj maslinarstva. Volim glazbu i ples, što se dalo primijetiti u višedesetljetnim maškaranim zbivanjima. Bavio sam se plivanjem, tako da je sport i danas važan dio mene kojeg osjećam ponajboljim načinom održavanja vlastitog tijela i duha.”

Što za tebe predstavlja Riječki karneval?
“Riječki karneval se živi cijeli život, to nije samo karnevalska povorka jednom godišnje već cijeli niz maškaranih manifestacija u kojima se stječu prijateljstva, pozitivan duh, zajedništvo i održavanje tradicije. Živim za karnevale, uz njih sam odrastao i izgradio se u osobu kakva sam danas te upoznao mnogobrojne ljude i destinacije, stekao životno iskustvo koje smatram neprocjenjivim.”

Koje su tvoje prve uspomene s Riječkog karnevala i pamtiš li neki poseban trenutak u kojem si shvatio da će ti karneval postati toliko važan?
“Svojih prvih maškaranih iskustava se ne sjećam, naime moja majka je sa mnom u trbuhu pohodila maškarana zbivanja. S druge strane s lakoćom prizivam sjećanja iz našeg doma, u kojem se moji roditelji i njihovi prijatelji plesno i pjevno pripremaju za izlazak na maškarane tance. Već tada sam osjetio uzbuđenje koje je ispunjavalo našu kuću, a bilo je praćeno veseljem, smijehom, šarenim bojama kostima. Te šarene boje su se ponovo javile kao važan dio mojeg života tijekom srednjoškolskog obrazovanja za kuhara, kad sam na tanjurima posezao za šarenim dekoracijama. A danas kad osvijestim svoju svakodnevicu te iste boje se provlače na zidovima mojeg doma, u vlastitom odijevanju te krojenju i šivanju za kojim nerijetko posežem.”

Možeš li nam ukratko opisati svoje karnevalsko iskustvo od prvog sudjelovanja do danas?
“Vrlo jednostavno pitanje, to sjećanje mi je čisto kao da se dešavalo unazad nekoliko dana. Moje Draške maškare su te 1999. godine u kostimu draškog jajeta sudjelovale prvi puta na Riječkom karnevalu. Euforiju, sreću, uzbuđenje i osjećaj pripadanja koje sam tada osjetio su teško usporedive i sa čim. Taj dan je bilo ekstremno hladno i vjetrovito vrijeme, naš spužvasti kostim je idealno poslužio u tim vremenskim uvjetima i omogućio nam je potpuno mesopusno uživanje, ali teško je bilo ne uočiti, primjerice, naše policajce koji su se spašavali od niskih temperatura povremenim ulascima u vlastita vozila. Razvlači mi se i osmijeh na licu pri sjećanju na nezgodu tog dana kad je pri izlasku iz autobusa zastava naše maškarane grupe nošena riječkom burom završila na vjetrobranskom staklu jednog takvog policijskog automobila. Smijali smo se do suza svi, mi maškarani, ali i naši čuvari reda. Od tada pa do danas emocije su mi postojane i jednake prvotnima. Ono što se mijenja kroz vrijeme su naša spremnost da se odvažimo na izvedbu zahtjevnijeg kostima, atraktivnije plesne koreografije, tome sam aktivno sudjelovao. Ono što me posebno veseli su mnogobrojna druženja koja smo imali prilike doživjeti po karnevalima u Hrvatskoj i inozemstvu.”

Kako izgledaju pripreme za Riječki karneval, što sve prethodi Međunarodnoj karnevalskoj povorci i što ti je možda najdraži dio cjelokupnog doživljaja?
“Pripreme za Riječki karneval uvijek podrazumijevaju višemjesečni proces. Početkom jeseni stvaraju nam se prve ideje koje su u stalnoj razradi, a nerijetko se zadnje korekcije kostima, koreografije i alegorijskih kola dešavaju zadnjih dana uoči povorke. Uvijek pokušavamo biti autentični, šareni, plesni i kompaktni. Vjerujem da je svim učesnicima daleko najvažniji i najemotivniji dio povorke prolazak pored glavne bine, pa tako i meni. Čuti najavu svoje grupe i taktove izabrane pjesme koja nas predstavlja je moment u kojem su pogledi maškaranih poklonika iz cijelog svijeta usmjereni u nas i naše predstavljanje.”

Koju bi masku s kojom si sudjelovao na Karnevalu izdvojio kao omiljenu i zašto?
“Prilikom promišljanja maske s kojom ću se predstaviti kao novi meštar Riječkog karnevala odabir nije bio težak. Maska pod nazivom Kad se ševe oduševe Draških maškara sa svojom raskošnom kapom punom perja i šljokica, plavom i žutom bojom, trakicama objedinjava sve ono što moja maškarana skupina promovira, a to je jedinstvo tijela, maske i pokreta.”

Na kojim si karnevalima predstavljao riječku karnevalsku tradiciju?
“Nema gdje nas nije bilo na maškaranim događanjima. Od ljetnih karnevala u Rapcu, Senju, Pagu, Makarskoj, Braču do zimski Samobora, Ivanić Grada i Gospića… Od inozemnih gostovanja izdvojio bih Italiju, Mađarsku, Crnu goru, Srbiju, Sloveniju….”

Što to čini Riječki karneval tako posebnim i po čemu se on razlikuje od svih drugih?
“Međunarodni Riječki karneval poseban je po tome što je jedan od najvećih, najoriginalnijih, najegzotičnijih urbanih karnevala u ovom dijelu Europe, a višestoljetnu tradiciju ima rijetko tko. Uz popratne maškarane manifestacije i događanja koja su način života nama karnevalistima tjednima uoči povorke je nešto po čemu smo posebni.”

Koje kvalitete mora imati Meštar Riječkog karnevala?
“Meštar svakog karnevala je prvi među jednakima. On mora biti simbol svega onog što karnevalisti u svojoj duši jesu – veseljak koji promovira tradiciju, otvorenost za različitosti, druželjubivost i pozitivan duh u kontekstu plesa i glazbe. Vjerujem da sve to jesam.”

Kako planiraš opravdati ukazano povjerenje?
“Živim tako da svemu čime se bavim i što me okupira pristupam iz pozicija potpune otvorenosti, odgovornosti, poniznosti i predanosti. Vjerujem da će se i u slučaju mojeg meštrovanja to potvrditi kao formula za uspjeh, do sad uvijek jest. Vjerujem da će moji karnevalisti osjetiti navedeno, a planiram biti otvorenim za svakog od njih jer samo zajedno možemo dorađivati naš karneval u smjeru kojeg želimo.”

Koliko ti znači pratnja iskusne Kraljice Riječkog karnevala?
“Doru poznajem već niz godina. Njeno iskustvo je poveznica između višedesetljetnog meštrovanja našeg Tonija i onog što ću ja donijeti toj ulozi putem svoje osobnosti. Vjerujem da će znati probrati trenutke u kojem će mi svojim savjetom ili sugestijom olakšati meštrovanje, a ja ću uvijek biti spreman saslušati i primijeniti izrečeno.”

Što bi volio pustiti kao svoj trag nakon što vratiš ključ grada?
“Naš Riječki karneval već ima potpuno izgrađenu prepoznatljivost u svijetu, formu i značaj među nama karnevalistima, a moja je želja dodatno ga otvoriti mladima i djeci te dijelu naše lokalne zajednice koji ga ne osjećaju kao mi. Ideja mi je nijansirati ga u skladu s vremenima koja slijede te ga, eventualno, oplemeniti dodatnim sadržajima koji će ga promovirati u dijelu godine koji ga do sad nije karakterizirao. Vjerujem da se raznim radionicama, inačicama manjih ljetnih karnevalskih okupljanja, pratećim literarnim sadržajima te cjelogodišnjom komunikacijom o značaju naše karnevalske tradicije navedeno može postići. Nemali odjek na navedeno će, nadam se, imati i ono što ću ja svojom osobnošću i idejama koje živim donijeti”, rekao je novi Meštar.