Mladost i zanos

U svijetu ozbiljne glazbe natjecanja su posebno zanimljiva kategorija, na kojima nerijetko zabljesnu nove zvijezde klasičnog neba. Spomenimo samo famozno natjecanje „Chopin“ koje je lansiralo našeg najvećeg klasičnog umjetnika Ivu Pogorelića i osiguralo međunarodnu karijeru slavnog pijanista, prvog počasnog UNICEF – ovog ambasadora. U lepezi natjecanja svakako treba spomenuti famoznu „Operaliu“ Placida Dominga. Natjecanje je to koje se svake godine održava na drugom mjestu uzduž i poprijeko bijelog svijeta a iznjedrilo je neke od najvećih opernih umjetnika današnjice.

Ovoj nemaloj tradiciji od nedavno se pridružilo i Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje se bijenalno održava pjevačko natjecanje „Zinka Milanov“. Lijepo je što nosi ime naše velike primadone, prvakinje newyorškog Metropolitana, gdje je ostvarila brojne uloge belcanto repertoara za vrijeme velikog intendanta Meta Rudolfa Binga. Sjećam se da je prije par mjeseci bio live radio prijenos Verdijeva „Trubadura“ iz New Yorka, u pauzi prijenosa, urednica Jagoda Martinčević pustila ariju Leonore „Misserer“ u interpretaciji Zinke Kunc Milanov. Bilo je to izuzetno lijep i ugodan susret s njenim predivnim toplim sopranom i punoćom i dubinom interpretacije.

No, vratimo se sada u stvarnost – finalni koncert 3. međunarodnog natjecanja mladih pjevača održan je 18.6.2018. uz orkestar opere HNK kojim je ravnao talijanski maestro Marco Boemi, nastupilo je desetero finalista sa po dvije arije svoga repertoara. Prva je nastupila Ceren Aydin sopranistica iz Turske, u prvom djelu predstavila se odlomkom iz opere Carmen G. Bizeta, visine su joj bile lijepo izbrušene i promišljene, a niže u registru je imala problema jer su niži tonovi bili gotovo nepostojeći. U drugom djelu Aydin je pjevala ariju kokete Mussete iz La Bohema G. Puccinija. Ulaz u ariju je bio malo previše spor i suzdržan, visine su ponovo bile na nivou a harmonijski slog previše razvučen. Anabela Marić iz Hrvatske predstavila se arijom paža iz Krabuljnog plesa G. Verdija. Prpošnu ariju domaća je predstavnica donijela perfidno nedovoljno zanesenom interpretacijom dok je korepetiror odlično oblikovao njene visine bile su lijepe, mladenačke i poletne, točno onakve kakve s obzirom na dob trebaju biti. U drugom djelu pjevala je uglavnom korektno ariju mjesečarke iz istoimene opere V. Belinija, u ovoj situaciji je dirigent stvarao probleme jer je orkestar bio preglasan i to u momentima kada je naša predstavnica pjevala visoko. Kvalitetno izbrušeni buffo barizon Beomseok Choi mudrim izborom mozartijanskog repertoara osvojio je srca publike, iako je opet orkestar bio preglasan za Mozartov glazbeni infantilno – genijalni glazbeni izraz. U drugom dijelu Koreanac je pjevao notornu ariju Figara g. Rossinija, opet lijepo i istrenirano s tim da su neki prijelazi bili malo nedefinirani a mučio ga je i scenski pokret ma da je to sekundarno.

Julia Muzychenko, Beomseok Choi i Kowalewski Sławomir

Ruskinja Ana Litvin, mezzosopranistica zamjetljive pojave pjevala je ariju Dalile iz Samsona i Dalile. Orkestar je u ovoj točki najbolje zvučao a to se posebno odnosi na sola oboe. U pjevačkom smislu visine su bile lijepe i toplim mezzom za obljene a prijelazi opet nesigurni. Litvin je u drugom djelu pjevala ariju Principesse iz Adriane Lecouvreur F. Cilee i opet je gradacija uspješnosti rasla prema kraju i tonovi su bili dobro postavljeni i definirani iako su prijelazi iz viših u niže lage bili prilično živopisni usporedivi sa skakanjem s litice, a ta malo košmarna interpretativna linija prouzročila je i pokoj alikvotan ton. Julia Muzychenko ostavila je najbolji dojam, sjajne visine, slojevita interpretacija vertikalno raščlanjenog pjevanja i emotivnog patosa. Svojim mekim sopranom baratala je vrlo zrelo i oprezno, iako joj se može zamjeriti nedostatak ekonomičnosti pjevanja jer je već spominjanu ariju mjesečarke u moderato segmentu pjevala predanije, pa joj je za allegro moderato dio prifalilo snage. A i dirigent je stvarao probleme jer je u gudačkoj sekciji izvodio neke čudne intervencije. Drugi dio za sjajnu Ruskinju protekao je u znaku Traviate, ponovo definiranog sopranskog timbra, dobre postavljenosti tona i ekonomičnijim pristupom. Spomenimo da Juliju Muzychenko krasi predivna pojava i da bi prvom prilikom otišao na njezin solistički koncert.

Još jedan Koreanac Youdae Won pjevao je La donna e mobile u prvom djelu on je dobro školovan tenor i ništa više od toga za scenu mu fali „ono nešto“. U drugom djelu pjevao je ariju Rodolfa Che gelida manina previše oratorijski bez zanesenosti koja bi barem u koncertnoj formi dočarala mladog pjesnika. U lagi se nekoliko puta povlačio te smo dobili dojam da slušamo glazbu s matrice a ne uživo. Mezzosporanistica Margareta Matišić pjevala je ariju stare ciganke iz Krabuljnog plesa, imala je na samom počrtku problema s dikcijom slova R i pomalo čudnim tonom glasa koji kao da je do gledališta prodire iza zvučnog zida. U drugom djelu koncerta u ariju Margarete iz Fausta ušla je potpuno intonacijski pogrešno no bila je i malo prehlađena pa joj to nećemo zamjeriti.

Amerikanka Leela Subramaniam pjevačica dosta mračnog soprana i prilično dubokog ima dobre predispozicije da preseli u mezzo repertoar. Ariju iz Don Giovannija pjevala je malo nenasađeno ali zanimljivim interpretacijskim tkanjem mozartijanskog kroja, njezino angažiranje u produkciji uvelike bi ovisilo o preferencijama dirigenta. Marco Boemi je opet stvarao probleme s dinamikom orkestralnog sviranja, kao da je imao poseban pik na Mozarta. Bariton Slawomir Kowalewski (Poljska) perspektivan je bariton slavenskog repertoara, dokazao je to arijom iz Pikove Dame P.I. Čajkovskog, korektno fraziranje, zaobljeni bariton čine ga iskonskim pjevačem. Sve je u redu bilo i u drugom djelu, arija Carla Gerarda, iako su dionice bile malo prerazvučene. Također Poljakinja Ewa Banasik u Ariji Morro pokazala je moćan glas i sjajan potencijal. Dok je u drugom djelu ariju La Mamma morta pjevala isto dobro s povremenim kaotičnim harmonijski iskakanjima, navedena arija nije dovoljno atraktivna za natjecateljske situacije.

Na kraju je međunarodni stručni žiri u sastavu: Silvana Sintow Behrens, Rosemary Joshua, Brenda Hurley, Fabrizio Melano, Mariano Horak Ville Matvjeff, Vlatka Oršanić (voditeljica natjecanja) odlučio da treću nagradu odnosi Beomseok Choi, drugu Julia Muzychenko i prvu Slawomir Kowalewski. Žiri riječke opere u sastavu: nacionalni prvak Giorgio Surian, intendant Marin Blažević i ravnatelj opere Petar Kočić dodijelio je posebne nagrade (sudjelovanje u produkcijama u Zajcu ) nagrade Beomseoku Choiu i Slawomiru Kowalewskom, pod kriterijem repertoarnih odrednica Zajca.

Bila je to sveukupno ugodna operna večer s primjesama natjecateljskog duha.