Povežite se s nama

Posljednjih mjesec dana često smo svjedoci stalnih špekuliranja u hrvatskim medijima o tome hoće li kurikularna reforma školstva krenuti dalje ili će ju ova vlada stopirati nakon više od godinu dana uloženog truda svih nastavnika i ostalih stručnjaka za obrazovanje, koji su na reformi radili s optimizmom i dozom euforije. Ministar obrazovanja, znanosti i športa i bivši dekan riječkog Filozofskog fakulteta Predrag Šustar, prošlog je tjedna konačno demantirao lažne glasine iz medija o tome kako će se kurikularna reforma u potpunosti zaustaviti, ali i objasnio kako je provedena javna rasprava preduvjet da se prijavimo za novac iz Europskoga socijalnog fonda za provođenje te reforme. U cijeloj ovoj kazališnoj predstavi koju svaki dan gledamo na hrvatskoj političkoj sceni, možda je ova reforma koja je započeta još u mandatu vlade Zorana Milanovića i jedina reforma koja će preživjeti na tom nestabilnom brodu reformi koje iz euforičnih predizbornih obećanja lagano tonu u zabarav, a narod je naviknut da vrlo brzo zaboravlja.

A škole? Škole su na koljenima i mole se reformi. Što zapravo predviđa nova kurikularna reforma na području školstva i kakve su to promjene zbog kojih vrijedi borba za njen opstanak i razvoj u ovim nestabilnim i teškim vremenima za hrvatsko društvo.

Onaj najvažniji dio koji treba posebno naglasiti je svakako razvijanje kritičnog mišljenja kod učenika i nastava usmjerena na grupne aktivnosti te učenje putem međusobnog komuniciranja i sudjelovanja. U tom smislu učitelj bi dobio ulogu moderatora nastavnog procesa koji usmjerava i potiče učenike. Tim pristupom nestao bi onaj zastarjeli srednjovješki način u kojem učitelj predaje gradivo, a učenici zapisuju more činjenica od riječi do riječi, koje će im kasnije u životu trebati u 10% slučajeva. Razvijanjem kritičnog mišljenja učenicima će biti omogućen i razvoj socijalnih vještina te će se na taj način u životnim situacijama znati oduprijeti manipulacijama koje su često uzrok mnogih loših zbivanja.

Razvijanje STEM područja u čijoj su domeni matematika, prirodoslovlje, tehnika i inženjerstvo, bitna je sastavnica ove reforme. Time bi se nastojalo poticati i usmjeravati učenike prema zanimanjima budućnosti, odnosno zanimanjima za kojima će biti velika potražnja na tržištu rada. Da bi se to postiglo, mora se i modernizirati sam nastavni proces predmeta prirodoslovnih i tehničkih usmjerenja. Uvođenjem informacijsko-komunikacijske tehnologije u učionice hrvatskih škola, poput pametnih ploča, kompjuterskih programa i alata za bolju vizualizaciju nastavnih gradiva za učenike, te e-dnevnika koji bi olakšao administrativne poslove učitelja, postigao bi se veliki učinak, prije svega u motivaciji i interesu učenika za pojedini predmet. Izvrstan primjer u ovom slučaju je Prva riječka hrvatska gimnazija, koja je nedavno iz fondova Eurospke unije povukla čak 805 tisuća kuna i time napravila pravu razvojnu revoluciju u obrazovnoj ustanovi, jer će poslije završetka programa Stem Interaktiv razviti pet kurikuluma fakultativnih predmeta na području biologije, informatike, fizike, kemije i biologije uz korištenje informacijsko- komunikacijske tehnologije.

Osnovna škola trajala bi devet godina i uveli bi se praktični predmeti već u ranijoj dobi, jedan od takvih je i računalstvo. U današnjim vremenima kada tehnologija iz dana u dan napreduje, gotovo je nezamislivo izaći na tržište rada bez informatičke pismenosti. U planu je i uvođenje domaćinstva kroz čiji će kurikulum učenici steći važne praktične vještine koje će im u životu uvelike koristiti. U gimnazijama je naglasak na usmjeravanju u trećoj godini, kada će učenici moći odabrati ono usmjerenje s kojim kasnije žele nastaviti svoj profesionalni put, a radi se o prirodoslovnim, društvenim i humanističkim područjima. S druge strane u strukovnim srednjim školama naglasak je na povećanju broja sati stručne prakse.

A gdje su u cijeloj toj priči hrvatski učitelji i što oni dobivaju ovom reformom ?

Mnogi mladi ljudi se danas teže odlučuju za studije nastavničkih usmjerenja upravo zbog potplaćenosti tog zanimanja i lošeg položaja nastavnika u hrvatskom društvu. Zar nitko ne želi prenositi znanje iz kemije, biologije, fizike i stvarati u učenicima ljubav prema prirodnim znanostima. Mnogi su mišljenja da se ovdje radi o težim studijima i da se mladi ljudi ne žele mučiti pet godina kako bi radili u prosvjeti za malu plaću. Takvi nam u prosvjeti i ne trebaju, takvi kojima je nastavnički posao samo utjeha jer se nisu uspjeli probiti u znanstvenu elitu. Trebaju nam ljudi koji su odabrali nastavničko usmjerenje jer su osjetili da je to njihov poziv, ljudi koji će svojim znanjem i vještinama znati motivirati svoje učenike. Uzimajući u obzir da se u reformi obrazovanja naglašava jačanje STEM područja, odnosno područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike i da su u tim domenama i zanimanja budućnosti, pitam se tko će obrazovati i motivirati učenike ako u samom obrazovnom sustavu nemamo ljude koji su spremni prihvatiti taj izazov. Možda bi ipak trebalo krenuti od učitelja, jer on je ključ svega. Poboljšati položaj nastavnika u našem društvu, poticati i one najbolje učenike da upišu nastavničke smjerove.

Ova reforma, ukoliko se u potpunosti provede, osvježila bi školski sustav i dovela do pozitivnog pomaka ka boljem i kvalitenijem obrazovanju hrvatskih učenika. No valja biti oprezan, jer kada se stvari odvijaju brzo, nikad se ne dovrše do kraja kako treba. Stoga, ako se želi nešto promijeniti, vrijeme je da se počne, bez prepucavanja i odugovlačenja, za sve buduće generacije koje svoja stremljenja tek trebaju ostvariti.