Povežite se s nama

Dio javnosti sa skepsom promatra nove odnose na riječkoj političkoj sceni. Nekadašnji gorljivi oponenti Obersnelovom SDP-u, PGS i Lista za Rijeku uskoro bi mogli tvoriti izvršnu vlast Grada i županije. Pridodajmo njima i marginalni IDS koji se u Rijeci posljednjih petnaest godina «šlepa» uz SDP i dobili smo možda i najneprincipijelniju koaliciju u povijesti riječke politike.

«Pregovori su u tijeku, ohrabrujući su i dobro napreduju», rečenica je koju poput papagaja ponavljaju u središnjici PGS-a kada ih se priupita za potencijalnu koaliciju s SDP-om. Neslužbeno doznajemo kako je koalicija praktički dogovorena. Preostaje jedino, političarima najvažniji dio, podjela fotelja. Upućeni SDP-ovci navode da će regionalci dobiti mjesto predsjednika Gradskog vijeća, ali tu je funkciju i u dosadašnjoj koaliciji obnašala IDS-ova Dorotea Pešić Bukovac. «Mi ne tražimo uhljebljenje na dužnosničkim pozicijama, jer nikome od naših kandidata to nije potrebno. Tražimo vidljivost naših regionalnih opcija. Legitimno tražimo participaciju u vlasti, a ne marginalnu poziciju u vladajućoj koaliciji sa SDP-om», rekao je u intervjuu za Novi list Darijo Vasilić i precizirao: «Ono što očekujemo je sedam mjesta na listi za Gradsko vijeće Grada Rijeke, ali sedam prolaznih mjesta, u gornjoj polovici liste. U županiji također sedam, a što se tiče dužnosničkih pozicija, to je jedno dužnosničko mjesto u PGŽ-u i dva u Gradu Rijeci.»

Što regionalcima donosi buduća šarolika lepeza političkih opcija? Prije svega, regionalci iz dugogodišnje oporbe prelaze u izvršnu vlast. Nakon 16 godina kritiziranja Vojka Obersnela i njegove vlasti, PGS je u poziciji da će se uskoro morati posuti pepelom i priznati Obersnelov autoritet. Podsjetimo, vječni kandidat za gradonačelnika Rijeke Nikola Ivaniš 2013. godine je za Novi List rekao: «SDP u Rijeci vlada aspolutistički i provodi političko nasilje. Naš gradonačelnik je čovjek koji uvijek priznaje samo vlastito mišljenje. Krasno, ali realno je da ponekad i netko drugi može nešto znati i imati dobar prijedlog. I netko drugi može biti pametan. Istovremeno, u zadnjih 10 godina imali smo i niz pojava koje govore o načinu na koji ova lokalna vlast funkcionira.» Očito se u posljednje četiri godine mnogo toga promijenilo.

Predsjednik anakrone Liste za Rijeku, Danko Švorinić u javnosti je poznat kao Obersnelov žestoki kritičar što je dokazao na mnogim sjednicama Gradskog vijeća. Njihov obračun rezultirao je 2011. kaznenom prijavom zbog nepravilnosti utvrđene državnom revizijom. Za tjednik Nacional tada je komentirao: “Pomesti treba političare koji su umislili da su faraoni koji ne moraju poštovati zakone”, nedvosmisleno aludirajući na riječkog gradonačelnika. Šest godina kasnije, po svemu sudeći bit će dio klike tog istog faraona.

Vojko Obersnel i njegov SDP pokušat će s regionalcima nadoknaditi manjak u postocima koji je nastao neposlušnim ponašanjem HNS-a. Sve je izvjesnije da će HNS istaknuti svog kandidata za gradonačelnika i tako poljuljati neprikosnovenu stabilnost na ljevici. Do sada relevantni faktori na ljevici: PGS i Lista za Rijeku mogli bi nadoknaditi izostanak HNS-a i SDP-u donijeti glasove koji bi Obersnelu omogućili pobjedu u prvom krugu.

Daleke 2001. Lista PGS-IDS na čelu s Nikolom Ivanišem osvojila je 5236 glasova, dok je pobjednički SDP na čelu s Obersnelom osvojio 13 778. Četiri godine kasnije, 2005. koalicija PGS-HSLS-ZELENI ostvarila je nešto slabiji rezultat – 3574 glasa u odnosu na 18 677 SDP-ovih. Kada je uvedeno neposredno biranje gradskog čelnika, Nikola Ivaniš okušao je sreću te se izravno konfrontirao Obersnelu i osvojio 5460 glasova (11.73%), a lista PGS-a 4 440 glasova (9.73 %). Tada se pojavila i Lista za Rijeku koja je u koaliciji s Akcijom mladih osvojila 2 684 glasa (5.88 %).

Posebna je zanimljiva situacija iz prošlih izbora kada su Obersnelu izazivači bili i Nikola Ivaniš (uz listu PGS-Akcija mladih) i Danko Švorinić (sa svojom Listom za Rijekom). Ivaniš je osvojio 3893 glasa (10.72), a Švorinić 1661 (4.57%) dok je lista PGS-AM osvojila 3 661, a Lista za Rijeku 2 055 glasova. Obojica su tako ostala iza Obersnelova protukandidata u drugom krugu Hrvoja Burića.

Potencijalnom koalicijom s regionalcima najviše bi dobio Vojko Obersnel koji bi si osigurao još jedan mandat prije nego li je uopće započela izborna utrka. Izborne rezultate ne treba prejudicirati, ali prateći trendove i statističke podatke – u nedostatku kvalitetnog protukandidata opozicije Obersnelova pobjeda ne dovodi se u pitanje. Regionalne stranke PGS-IDS-Lista za Rijeku dobivaju pak: priliku realizirati svoje projekte (za naivne), zbrinuti svoje ljude (realno gledajući), no uz ogromnu cijenu – gubitak principijelnosti i kredibiliteta. Najveći gubitnici su pak riječki birači kojima preostaje jedino duopol na političkoj sceni. Kompromitirana vlast i nesposobna oporba.

“Politička ljevica mora se dogovoriti i suprotstaviti jačanju desnog populizma”, zaključuje priču oko možebitne koalicije predsjednik PGS-a Darijo Vasilić. Njegova ideja ujedinjenja možda uopće ne bi bila loša da u Rijeci uistinu postoji relevantna desna opcija. Riječki HDZ već je odavno sam sebi najveća opozicija.