Norma – apsolutna ljepota belcanta

Godinu dana nakon premijere, na pozornici HNK Ivana pl. Zajca, imali smo priliku ponovo slušati bezvremensku operu talijanskog belcanta – Normu Vicenza Bellinija. Radi se o predstavi čiju režiju, scenografiju i oblikovanje svjetla potpisuje Christian Romanowski, a  umjetnička voditeljica projekta je naša proslavljena mezzosopranistica Dunja Vejzović. Ostatak autorskog tima čine: Dženisa Pecotić, Sofija Cingula, Davorin Brozić, Sanja Jureško i Paola Lugarić. Zbor je uvježbala Nicoletta Olivieri. Uloge su bile podijeljene ovako: Norma, Kristina Kolar, Pollione, Dimitris Paksouglou, Adalgisa, Diana Haller, Oroveso, Slavko Sekulić, Clotilde, Dominika Glinšek, Flavio, Marko Fortunato, dirigentsko vodstvo predstave povjereno je maestru Alessandru Cadariu.

Nacionalna prvakinja Opere HNK Ivana pl. Zajca Kristina Kolar debitirala je u ulozi velike svećenice Norme. Njezinu interpretaciju krasio je odlično odmjeren obim vokalne ljepote i emotivne posvećenosti roli. Kristalno čist i poput parabole koordinatnog sustava zaobljen sopran Kristine Kolar dočarao nam je Norminu vokalnu dionicu u punini milozvučne belcanto ljepote. Arija Casta diva je, odmah na početku, nagovijestila da je pred nama velika predstava. Interpretacija Kristine Kolar donijela je, osim ljepote pjevanja i primjeren kontemplacijski ugođaj slavne arije. Arija u kojoj Norma moli Orovesa da spasi njenu djecu posjedovala je intenciju da oči svakog iskonskog ljubitelja opere okupa suzama. U cjelokupnom predstavljanju Kristine Kolar kao Norme posebno su nas se dojmila rafinirana i filigranski izbrušena piana.

Nakon predstave smo s Kristinom Kolar  porazgovarali o ulozi Norme: „Ne kažu uzalud da je Norma jedna od najtežih belkantističkih, odnosno opernih uloga. Zašto? Upravo iz razloga što ima ogroman  dijapazon osjećaja, boja u glasu i nota različitog tipa., da li su to tonovi koji se trebaju dugo držati i razvijati do određene jačine pa se  upakirati u nešto mekano i lijepo, ili su to kolorature koje bi trebale biti stvarno čiste. Ima tu visina, dubina te različitih osjećaja kao što su sreća, tuga, bijes i slično. Uloga je zahtjevna ne samo pjevački već i emotivno. Odmah na početku Norma pjeva ariju Casta diva koja mora biti mekana, lijepa, mirna. Magična je to scena. Poslije Normu vidimo u duetu s Clotildom kao ženu, kao majku koja otvoreno govori o svojim strahovima, ljubavi, muškarcu koji će je možda već sutra napustiti. Stvarno jako puno različitih emocija koje kroz predstavu treba pokazati. Ako mogu reći javno, naravno da svi volimo svoje roditelje ali smo mi kćeri nekako vezanije uz očeve. Kada u zadnjoj slici opere počnem pjevati „oče, majka sam, to je tvoja krv, ti plačeš, znači da će sve biti u redu”. To je tako za mene toliko emotivno da moram zadržavati suze, suzdržavati knedlu u grlu. Nakon 23 godine staža na pozornici moram suzdržavati emocije, kako bih ulogu dovela do kraja.”

Pollione u interpretaciji Dimitrisa Paksogloua solidno je ocrtao ulogu prevrtljivog Rimljanina u čijem je srcu nakon krzmanja pobijedila ljubav prema Normi i njihovoj zajedničkoj djeci. U vokalnom smislu dionica je bila fluidna  s dobro razrađenim i mekanim tenorskim visinama. Diana Haller bila je Adalgisa dobro postavljenog glasa, predivnog tona, osobito dojmljivo dočarala je podvojenost mezzosoprana između dubina i visina. Dueti Norme i Adalgise bili su najljepši momenti večeri, što zbog ljepote pjevanja, što zbog dinamičnosti interpretacije koja je odlično opisala dramsku situaciju. Clotilde je odlično zvučala u prodornom glasu Dominike Glinšek. Slavko Sekulić kao Oroveso i Marko Fortunato kao Flavio dobro su upotpunili cjelinu opere. Orkestar pod vodstvom Alessandra Cadaria zvučao je moćno i odisao punoćom tona uz poneke, posebno u prvom djelu, diskutabilne odabire tempa i glasnoće. Kako se  predstava primicala kraju dirigentsko vodstvo mo.  Cadaria dosegnulo je solidnu razinu.

Na kraju valja reći da Norma u interpretaciji Kristine Kolar udovoljava svim suvremenim tendencijama izvedbene prakse slavnih opera. Sukladno navedenome u Rijeci imamo Normu kako za novo vrijeme tako i za sva vremena, a takvih cjelovitih opernih umjetnika je u današnje vrijeme sve manje i manje. Još jednom čestitke Kristini Kolar na velikom debiju.