Povežite se s nama

Nova sezona u Zajcu započela je ovaj put simfonijskim koncertom Orkestra Opere kojim je ravnao maestro Zoran Juranić, a solist za klavirom bio je Aljoša Jurinić. No prije početka koncerta na pozornicu su izašli intendant Hrvatskog Narodnog Kazališta Ivana pl. Zajca Marin Blažević i ravnateljica agencije Rijeka EPK 2020. Emina Višnić, koji su u kratkom izlaganju izložili program Rijeke kao Europske prijestolnice kulture za 2020. godinu. Predstavili su program koji zahvaća sve kulturne segmente grada i okolice, no u toj priči postoji trenutno jedan problem. Zar ne bi bilo mudrije da su najprije definirali program do kraja, a onda izlazili s gotovim programom, ali dobro neka im bude. U svakom slučaju bit će to zanimljiva godina, prema već sada dostupnim informacijama za veljaču 2020. sprema se opera, preciznije glazbena drama Richarda Wagnera Tristan i Izolda, to će u svakom slučaju biti jako, jako zanimljivo.

Dok to čekamo pozabavimo se koncertom otvorenja sezone, koji je započeo Rapsodiom Fiumanom Ivana pl. Zajca koju je Zajc skladao za vrijeme odmora u Lovranu 1891. godine. Rapsodia donosi široku paletu veselih ritmova dobro nam znanih iz bečkih opereta koji se vješto stapaju s ponešto melankolije i zvukom valova koji udaraju o riječku rivu. Maestro Juranić orkestar je vodio suvereno s jasnom idejom kako izvesti skladbu posebno se dobrom pokazala udaraljkaška sekcija koja je držala koheziju izvedbe na nivou. Nakon Zajca na pozornicu je došao mladi pijanist Aljoša Jurinić istinska zvijezda novoga pijanističkog neba koji je, usput budi rečeno ušao u finale Chopin natjecanja u Varšavi, a to nije pošlo za rukom niti znamenitom Ivi Pogoreliću. Jurinić se predstavio izvedbom drugog klavir – koncerta Sergeja Prokofjeva, kojega je izveo zadivljujuće, krute tipke klavira razmekšao je pod svojim prstima te uveo zadivljujuću količinu emocije i lagane meditativne melankolije u avangardnu Prokofjevovu partituru.

Orkestar se pokazao kao korektan suradnik, iako je kompletna izvedba izgledala više kao solistički recital nego kao klavirski koncert, ali to je u redu, a moguće da je takav bio i dogovor. Maestro Juranić je korektno pratio solista u svim njegovim (a u ovom slučaju prilično kompliciranim agogikama) dok je u zadnjem stavku orkestar lijepo ocrtao avangardi duh skladbe. Valja još istaknuti da je u pauzama između stavaka u gledalištu vladala potpuna tišina nije bilo kihanja, kašljanja i slične ambulantne atmosfere što svjedoči koliko je publika bila opčinjena.

Nakon toga uslijedila su dva dodatka prvo Chopinov Noccturno i to je bio zasigurno najljepši trenutak večeri, jer gledalište kao da je plivalo u emocijama izvedbe, bila je potpuna tišina i još potpunija harmonija između solista i publike te nakon Noccturna dodana je još Revolucionarna etida koja je svojim brzim ritmom s jedne strane i nenametljivom interpretacijom Aljoše Jurinića s druge strane ispratila solista uz ovacije s pozornice. Veselimo se novom nastupu Aljoše Jurinića u Rijeci u studenome gdje će svirati između ostalog i Gašpara noćnika Mauricea Ravela što iščekujemo s posebnim interesom. U posljednjem djelu programa slušali smo 7. simfoniju Ludwiga van Beethowena.

Što se izvedbe tiče bila je uglavnom korektna. Prvi stavak nije bio osobito dojmljiv, bilo je dosta intonativnih nejasnoća i gudači nisu zvučali osobito ugođeno dok je Zoran Juranić nastojao nametnuti svoj koncept koji je bio vrlo jasan, ali se u prvom stavku nije primio i na druge interprete. U drugom polaganom stavku situacija je bila već znatno bolja orkestralni corpus zvučao je uigranije i uvjerenije u dirigentov koncept izvedbe tako da je to bilo uhu ugodno iskustvo. Zadnja dva stavka protekla su u plesnim i vedrim ritmovima omiljene 7. simfonije, posebno je dojmljiva bila puhačka sekcija orkestra koja je na kraju i pozdravljena srdačnim pljeskom. Bilo je to jedno svečano otvorenje te se veselimo novim uzbuđenjima u novoj kazališnoj sezoni grada na Rječini.