Novogodišnji koncert u znaku Ludwiga van Beethovena

 U godini u kojoj se navršilo 250 godina od rođenja velikog skladatelja Ludwiga van Beethovena zadesila nas je pandemija koronavirusa, pa  velika obljetnica nije dostojno obilježena. Da bi se globalna nepravda barem djelomično ispravila pobrinuli su se: Riječki simfonijski orkestar i maestro Valentin Egel, koji su na tradicionalnom Novogodišnjem koncertu u HNK Ivana pl. Zajca izveli Sedmu simfoniju u A-duru majstora iz Bonna. Osim Beethovena na programu su se još našli članovi valcer-dinastije Strauss i veliki češki skladatelj Antonin Dvorak.

Obljetničaru Beethovenu pripao je kompletan drugi dio novogodišnjeg programa, simfoničari iz grada na Rječini svirali su Sedmu simfoniju u A-duru  vrlo koncentrirano dok se mo. Egel trudio istražiti ritamsku slojevitost Beethovenove partiture, to je postigao vještim koketiranjem s orkestralnim sekcijama, nametnuvši im prohodan rubato koji ne guši cjelinu i svakom motivu daje dovoljno prostora da prostruji slušnim čulima auditorija. Šef – dirigent Egel odlično se snalazi u njemačkom repertoaru, sukladno tome smatram da bi s Wagnerovim glazbenim dramama radio čuda. Orkestraši su kod Beethovena  pokazali zavidnu razinu pripremljenosti i snalažljivosti, posebno drveni puhači. Violinski korpus vrlo je gipko crtao notne konture Sedme  simfonije.

Prvi dio koncerta započeo je pozivom na ples notornim valcerom Na lijepom plavom Dunava Johanna Straussa mlađeg, zvuk valcera nam je prijao, na početku nas ušuškao i pripremio na nove glazbene doživljaje. Uslijedio je Slavenski ples br. 2 Antonina Dvoraka, poznata skladba nešto ozbiljnijeg karaktera. U prvom djelu bili smo na kratkom izletu u Rusiju s Četvrtom suitom za orkestar „Mozartianom“ Petra Iljiča Čajkovskog, koja je bila sjajna inovacija na programu Novogodišnjeg koncerta, u izvedbi „Mozartiane“ moramo istaknuti doprinos koncertnog majstora Antona Kyrylova koji je pokazao perfektnu agogiku i  sjajnu nosivost tona, a kada to sumiramo dolazimo do činjenice da je Kyrylov umjetnik iznimno predan glazbi. Prvi dio završio je brzom polkom Ispod gromova i munja Straussa mlađeg, radi se o furioznoj polki koju je skladatelj najprije nazvao „Zvijezda padalica“ ali se predomislio i nadjenuo joj naziv Ispod gromova i munja, to je, u svakom slučaju, primjerenije ime.

Novogodišnji koncert ove je godine dobio dobrodošle programske inovacije, moramo priznati da nam je već dosadilo natucanje orkestralnih fragmenata posljednje dvije godine, tako da je cjelovita simfonija bila pravo osvježenje. Koncert je završio s novogodišnjom čestitkom članova orkestra koji su dva puta odsvirali Radetzky koračnicu Straussa starijeg što je publika s oduševljenjem pozdravila.