“Postoji jedan “šta da?” grad” priča je koja se poput munje proširila tijekom petka među građanima Rijeke. Nećemo pretjerati ako kažemo da ju je u svega 24 sata pročitao nekoliko desetaka tisuća naših sugrađana, a ta brojka će idućih dana postati i još većom.

Tko se zapravo “krije” iza te priče? Mnogi su vidjeli samo ime autorice, a radi se o Ingrid Divković. Mi smo je poželjeli malo bolje upoznati i predstaviti je široj javnosti, pa smo s njom obavili kraći razgovor.

Za početak, reci nam tko je zapravo Ingrid Divković s obzirom na to da široj javnosti ipak nisi poznata?

“Dakako kao i u svemu u životu postoji ono što ljudi vide i ono što ljudi ne vide. Pa evo za početak. Formalno (ono što se vidi). Magistra kroatistike i filozofije. Bivša televizijska i radijska voditeljica i novinarka. Freelancer spisateljica i blogerica. Neformalno (ono što se ne vidi ali se osjeti). Rođena Riječanka. Pozitivna i vedra. Zaljubljena u život, u more, u pisanu riječ. Nemirna. Znatiželjna. Obožava životinje, naročito pse. Voli Sinatru, Andrića i crno bijele fotografije. Nepopravljivo emotivna. Po prirodi apolitična ali direktna. Vodi i uređuje osobni blog ingriddivkovic.com (blog o pozitivom i inspirativnom načinu življenja).”

Kako je nastala aktualna priča o Rijeci?

“Bolje odgovoriti kada je nastala. Ovaj sam tekst napisala prije otprilike dvije godine kada sam se vratila iz Zagreba u kojem sam živjela neko vrijeme. Tada se javila neka unutarnja potreba da napišem odu gradu u kojem sam odrasla. Ipak, trebalo mi je neko vrijeme da tekst sazrije u meni i da osjetim pravi trenutak kada ću ga pustiti u svijet. Čini se da je ovo bio najbolji mogući trenutak.”

Jesi li očekivala da će priča postati toliko popularna?

“Iskreno nisam. S očekivanjima sam davno prekinula. Naročito s očekivanjima na Balkanu. Kada pišem ni najmanje se ne opterećujem time hoće li priča biti popularna ili ne. Bitno mi je samo da kroz tekst prenesem emociju koju osjećam. Da ostanem dosljedna sebi. Pa tko osjeti osjeti, tko ne ne. No, neću lagati, naravno da mi je drago i da sam ponosna kada tekst kao što je ovaj zaživi u desecima tisuća i kada ljudi prepoznaju i osjete ljubav koja je utkana u njega. To je ono za što svaki pisac živi. Bit ću neskromna i reći da takvih tekstova imam sve više…”

Pokrenula si i radionicu kreativnog pisanja u Rijeci. Možeš li nam reći nešto malo više o tome?

“Tako je. Začetnica sam i voditeljica radionice kreativnog pisanja u Rijeci. Pokretanjem radionice cilj mi je bio okupiti mlade ljude (ali i sve one koji se osjećaju tako) koji vole i znaju pisati, ali im nedostaju određena znanja o zakonitostima pisanja i tehničkim stvarima poput pokretanja bloga, izdavanja knjige itd… Radionica je prema tome zamišljena kao mjesto gdje se kreativno piše u okviru književnih vrsta, pisanja za blog ali i pisanja za druge slične oblike i forme pisanja.”

“Biti u mogućnosti da napišeš i ispričaš svoju priču zaista je moćna stvar!”

Možemo li i ubuduće od tebe očekivati priče koje će čitati desetci tisuća Riječana?

“Već ih ima ali dakako da će ih biti još… Kako sam već napomenula u jednom odgovoru, na mom blogu postoje priče/tekstovi koje već broje više od deset tisuća čitanja. Tekstovi mi se redovno objavljuju na mnogim hrvatskim, bosanskim i srpskim portalima a nedavno je moj tekst ‘Kćeri moja. Ne nosi marke. Budi marke.’ prenio i jedan od najčitanijih portala na Balkanu Index.hr i pokrenuo lavinu. Da svakako, ako već morate očekivati očekujte neočekivano.”

Pripremaš i novu knjigu?

“Da. 2013.godine izdana je moja prva knjiga ‘J..e li vas ego?’. Dvije godine kasnije knjiga doživljava svoje 2. dopunjeno izdanje. To je knjiga koju je struka okategorizirala kao self-help priručnik. S obzirom da je knjiga kod ljudi izazvala pozitivne komentare javila se potreba da se knjiga prošiti/nadopuni. Ipak, ono što je karakteristično za ovu knjigu jest da se radi svojevrsni odmak od self-helpa, i uvodi prozni izričaj koji je vidljiv u mojim proznim zapisima na Facebook stranici”, otkrila je Ingrid u razgovoru za portal Fiuman.hr.