Povežite se s nama



Meni je baš fora ovo predizborno vrijeme, ovako u studenom: jesen nije tek pusti čemer i pjesnički jad. Poput ovisnika grabim daljinski od tevejca i svakodnevno halapljivo i potpuno svjesno mazohistički, gutam pizdarije od dnevnika na rtl-u do onog s državnog svjetionika. I ludo se zabavljam. Kao kad koristiš onaj plin smijavac i onda se keljiš sebi i drugima, tako se i ja valjam od (histeričnih) napadaja smijeha. Totalni mi je LOL.

Jer iskreno, pa fešta je to sve skupa, prvo ide period dijeljenja praznih obećanja u kompletu s kemijskim olovkama i prigodnim kalendarima, učas stigne i prosinac s lampicama i poslovičnom, ničim realnim izazvanom, radošću na ulicama, s friganim ribicama i ulaštenim veseljem. Jedna velika akcija a’la Todorich. U siječnju ćemo se sakriti iza maski, tako da nitko ne vidi naš jad jer smo upravo otkrili da su nas – zajebali.

Ali za sada sve ide po planu. I prema izbornim programima, od ove godine i onima od prije četiri, osam i koliko već. Legalizirali su maricu u medicinske svrhe. To je, nadam se, tek prvi korak. A i čini mi se nekako da oni u esdepeu nekako baš naginju tim lakim drogama. Možda crni humor, ali svi smo dobrano na izmaku snaga i ne bi nam škodilo… Dobro, nije da ćemo se sad naduvavat do iznemoglosti, iako sam duboko uvjerena kako će hrvatski čovjek iznaći načine da se domogne kojeg grama. Da popuši. Mi smo snalažljiva ekipa. Zafrknuli smo i zakon o nepušenju na javnom mjestu, po birtijama i restoranima, pa ćemo i ovaj. Nakon što popušimo, možemo se jebat, doslovno uz blagoslov vlasti i, ako domaći mužjak neće pucat čorke, može se tu i zaradit kojih tisuću eura. Naravno, to ukoliko za premijera izaberemo pendreka. Jedino što mi je malo nejasno kod ovog obećanja, hoće li svi klinci dobivati tu lovu ili samo oni čiji su roditelji iz hadezea? I kako će se to provjeravati? Moraš imat iskaznicu kad uletiš u rodilište? Da li je bolje pristupiti nebeski plavoj boji prije ili poslije koitusa? Što ako si ateist, budist i slična pojava? Ili pripadnik neke od nacionalnih manjina? Primjerice, mađarske. Da li je bolje, ako se rodi sin, nazvati ga Khuen (Hedervary) ili Ranko? Ako ispadne kćerka, da ipak bude – Željka?

No vratimo se nazad na jebavanje iliti koitus odnosno izborno obećanje. Za pretpostaviti je (uzvere li se Tomo do Markova trga) da će kao posljedica donošenja ovakve odluke cijena durexima odletit u nebesa. Jer prezervativi su ionako sotonska izmišljotina. Detektirao je to lijepo i bivši papa, ne baš tim riječima, ali smisao je bio sličan. I gdje smo onda mi drugi koji ne bi htjeli tisuću eura nego samo sex?

Slušam Tomicu kako glagolja gori za svojom govornicom, čini mi se tako sav jednostaničan, poput male papučice, okružen bulumentom bubuljičave mladosti što onako leluja u pozadini, anemično i beživotno, baš poput Vođe, i padne mi na um – Kennedy, Bog mu duši dao lako. Sjetim se one njegove slavne, ‘Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, nego što vi možete učiniti za svoju zemlju.’ No pa eto, mi u Hrvatskoj moći ćemo se – jebati. Gledam ga i slušam dalje i sad mi se sve kockice poklapaju. Sjećate se još onog mladca iz Slavonije koji je zaradio kaznenu prijavu poradi bećarca o plavoj košulji i guženju?

E, a vidite li vi sad poveznicu između tog bećarca, predmetnog obećanja i toga da svi u hadezeu nose plave kabanice (i po kiši i po suncu)? Ne? Plave kabanice kao plave košulje iliti motivacija, bećarac kao afrodizijak i na kraju euri, ukupno njih tisuću. Slavonske bi lole trebale neke stvari unovčit, a ne da ih se kažnjava. I mogli bi poraditi na novim bećarcima na staru temu. Umjesto da se učlanjuju u kojekakve sportsko-rekreacijske sekte. Jer ako ništa drugo, oprema za tu neimenovanu rekreaciju čini se kao malo preteška, glomazna i nespretna za gibanje i razgibavanje, a i teško je kad vježbaš i rekreiraš se na suncu, onako sav u crnom…. Uznojiš se, pa onda smrdi sve do neba. Zagadi zrak taj silan smrad. Samo su svi pristojni i nitko neće ništa reć. O smradu.

A lako bi se mogao pojavit netko i reć’ da to smrdi zbog izbjeglica, emigranata, kako vam drago. I da nam je sad sve tako (smradno) jer se nisu čuvale granice kako spada, ni zelene ni plave. A nisu ih čuvali zna se – crveni. Jer ne znaju i jer su nesposobni. Sreća pa imamo plavojku. Kad grobnička vicmaherica ispali, čuje se od Kine do Hrvatske. Što i nije neka prednost. Možda je u peemesu i stoga malo nervozna. Eto i ja sam, isto sam malo svadljiva. A isvaki pravi muškarac trebao bi znat što luda žena u peemesu more učinit.

Ranko, motaj joint, onaj u medicinske svrhe.

A samo sam se šalila! U prijevodu: Csak vicceltem!