Povežite se s nama

Art kino u Rijeci uvijek nas časti zanimljivim programom koji nudi između ostalog i razne dokumentarne filmove. Kino je meni osobno jedno od ugodnijih mjesta gdje volim boraviti.  Volim pogledati razne dokumentarne filmove i pritom saznati nešto novo. Gledati stvari iz druge perspektive i kasnije diskutirati o tome.  Tako je Art kino  prikazivalo filmove zagrebačkog redatelja Nenada Puhovskog  koji nas je filmom ”Generacija 68” upoznao sa svojim vremenom, prijateljima, revolucijom koja se onda događala u mladim ljudima. Vidjela sam mnogo mladih, ambicioznih, upornih ljudi koji su tada djelovali. Film me osobno počeo poticati da razmišljam o svojoj generaciji. Zatim se u nedjelju, 24.04.2016. prikazivao  film ”Sretno!” , u kome je bila riječ o labinskom rudniku. Godine 1998. donesena je odluka o zatvaranju posljednjeg Hrvatskog rudnika Tupljak, što je  bio glavni uzrok posljedice  da zadnjih tri stotine radnika, ekonomski i emocionalno povezanih uz rudnik ostane bez posla. Zatim je kulturno umjetničko društvo, Labin Art Express ( L.A.E) odlučilo djelovati.

Počela su me kopkati razna pitanja. Je li moja generacija dovoljno uporna? Jesmo li probudili u sebi dovoljnu svijest? Hoćemo li postići dovoljno međusobnog  poštovanja i razumijevanja  da bismo i mi uspjeli?

Labin Art Express XXI

Labin Art Express  bila je prva kulturna –umjetnička asocijacija u Hrvatskoj osnovana 1991. godine. Udrugu  je osnovao  Dean Zahtila zajedno s Krešimirom Farkašem i još osmero ljudi različitih profesija, ali istih interesa i ciljeva: pretvorba bivšeg labinskog rudnika ugljena u rudnik kulture. Njih dvojica 1993. osnivaju i umjetničku grupu Metal Guru, kojoj se ubrzo pridružio Massimo Savić. Dean Zahtila  je interdisciplinarni umjetnik, predsjednik udruge, voditelj Metal Guru-a i  Kulturnog centra ”Lamparna”- prvog privatnog kulturnog centra u Hrvatskoj otvorenog 12.09.1998. Od te iste godine djeluje i kao kulturni promotor Istarske županije , te je inicijator projekta ”Podzemni  grad XXI ”- izgradnja prvog futurističkog grada kulture i umjetnosti u bivšem labinskom rudniku. Bio je urednik prve i druge L.A.E monografije, knjige ”Problem vožnje svemirom” H.P Noordunga, te svih kataloga, brošura, manifesta i drugih publikacija L.A.E-a. Surađivao je s Haraldom Szeemannom, Geraldom Mattom, Wolfgangom  Fetzom, s Marion Piffer Damiani, Paolom  Bianchiem i drugim vodećim europskim  kustosima. Važno je napomenuti da su svi projekti L.A.E.-a i Metal Gurua inspirirani rudnikom.

Moja generacija

Ono što me brine jest hoće li moja generacija  imati dovoljno  zanimanja da unaprijedi kulturu. Da li će poštovati prošlost svoga grada, ostavštinu svojih predaka, znati je unaprijediti i obogatiti  kvalitetnim programom. Kada će se naše brige doticati sadašnje kulture i njezine kvalitete, a ne posezati opet u davnu prošlost.  1991. godine Dean Zahtila  i Krešimir Farkaš   tražili su prostor za održavanje performansa njihove  prijateljice Nataše Stanić, te tom prilikom ulaze u Lamparnu i shvaćaju da je to  njihova životna misija –pretvoriti  rudnik u grad kulture. Danas je Lamparna okupljalište mladih, ali i drugih kulturnih konzumenata. Ovdje nije riječ samo o snu, već volji i velikoj posvećenosti kulturi.

”Umjetnost je sve što umjetnik radi, umjetnost je treptaj očiju’‘- bile su riječi Deana Zahtile  u filmu.

Kada sam ga upitala da mi to obrazloži rekao mi je: ”To je naš umjetnički credo, naš stav o umjetnosti na kraju 20. stoljeća, do kad su po nama sve najbolje slike i skulpture već bile napravljene, da je dovoljno svjesno izdići uobičajenu životnu sekvencu (kao npr. treptaj očiju) na nivo umjetnosti. Umjetnost u 20., a pogotovo danas u 21. stoljeću nema nikakve svrhe ako nije društveno angažirana, odnosno „neangažirana“ umjetnost i nije više umjetnost. Umjetnik treba djelovati, mijenjati društvo kroz što direktniju komunikaciju s ljudima, te je njegovo djelovanje puno važnije od njegovih radova, tj. umjetnost je sam umjetnik”

”Nažalost danas je po meni tzv. neovisni kulturni sektor uglavnom vrlo malo neovisan. Kao inicijatori brojnih inicijativa za pokretanje nekih promjene u kulturi i civilnom društvu općenito, često smo se suočavali s problemom malog odaziva drugih udruga i pojedinaca, koji su se bojali pružiti nam podršku da ne ostanu bez i ono malo potpore lokalnih ili područnih vlasti. Nažalost, svaka vlast konstruktivnu kritiku ili prijedlog za neku promjenu smatra napadom na sebe, pa se ljudi jednostavno boje javno reagirati. Biti neovisan znači biti slobodan da radiš ono što želiš i što smatraš ispravnim, a ne raditi ono što želi onaj koji daje novce. Možeš biti neovisan i ako te drugi financiraju, bilo da se radi o javnim ili privatnim izvorima. Biti neovisan znači imati svoj stav i moć da ga slobodno izraziš!”- komentirao je Dean Zahtila današnju neovisnost.

Ono što je važno jest  imati svoj stav i ne napuštati svoje ideje . Treba vjerovati da je umjetnost uvijek iskrena, poštena i moralna kategorija i njegovati svoju baštinu i kulturu. Ne dozvoliti da itko stane na put vaših želja. Zatim sam Deana  upitala što bi poručio mojoj generaciji, te mi je na to odgovorio:

”Morate  vjerovati da za vas nema nikakvih granica. U bilo čemu, a pogotovo ne u umjetnosti. Ne postoje ograničenja u kreativnom stvaranju i izražavanju. Ako vas u školama i akademijama i uče da se morate pridržavati nekih kalupa i limita, nitko vam ne brani da ih kasnije slobodno odbacite. Trebate samo vjerovati, zatim željeti i na kraju imati i malo hrabrosti. Sretno!”