Povežite se s nama

Portal Fiuman.hr pokrenuo je serijal pod nazivom Priče iz daljine u kojem imamo želju predstaviti sve one koji su privremeno ili zauvijek napustili Kvarner i otišli u “bijeli svijet”. Ukoliko imate prijedlog koga bismo mogli predstaviti u svojoj idućoj Priči iz daljine, javite nam se na e-mail info@fiuman.hr

Priča o Josipu “Jošku” Valkoviću uistinu se može nazvati čudnovatom na mnogo načina. Radio je na mnogim poslovima od prodaje osiguranja do poslova turističke agencije. Ambiciozan i kreativan kakav jest, nije se zadovoljavao dnevnom radnom rutinom, osmosatnim radnim vremenom, neplaćenim prekovremenim satima i ostalim “boljkama” zaposlenja. Odlučio je promijeniti struku. U kasnim dvadesetim godinama upisao je Pomorski fakultet u Rijeci jer je još kao dječak sanjao da će jednog dana biti moreplovac. Nije imao nikakvih problema prilikom prilagodbe na novo okruženje. Iako je bio među najstarijima u svojoj grupi, obveze na fakultetu rješavao je jednu za drugom te će već na ljeto položio sve ispite. Odlučio se potom iskoristiti zanimljivu opciju – Erasmus razmjenu studenata koja ga je dovela na sjever Europe.

Josipe, otkud ti u Latviji? 

“Hej stari. Evo me već skoro godinu dana sam ovdje. Aplicirao sam se za Erasmus stipendiju na Pomorskom fakultet u Rijeci i dobio je. Da ti budem iskren, želio sam u Španjolsku ali su tamo predavanja isključivo na španjolskom jeziku. Druge opcije koje sam naveo bile su Italija i Grčka, ali tamo nisam mogao zbog nepostojanja mog programa. Zatim sam se odlučio na Tursku i Istanbul koja je bila u ponudi, ali su mi onemogućili prijavu zbog političkih razloga. Kakvih, ne znam. Zatim sam se prijavio za Poljsku, ali ni tamo nije bilo mog smjera. Ljutit zbog svih tih birokratskih zavrzlama pristao sam na bilo koju destinaciju. I eto mene u Latviji sasvim slučajno.”

Litva, Latvija i Estonija, tri su pribaltičke države koje mnogi ljudi ne razlikuju. Koja je razlika?

“Pa Litva i Latvija su dosta slične. I kulturološki i gospodarski. Obje zemlje žive u posttranzicijskom razdoblju, oporavljajući se od sovjetskog utjecaja. Stanovnici govore vrlo sličnim jezikom. Usudio bih se reći da su mnogo siromašnije od Hrvatske. Barem sam ja stekao takav dojam. Litva je gotovo dvostruko veća država po brojnosti stanovništva. U Latviji je mnogo veća ruska zajednica i vjerski je vrlo heterogena (katolici, luterani i ruski pravoslavci), dok je u Litvi većinsko katoličko stanovništvo zbog povijesne povezanosti s Poljskom. Estonija je najsjevernija pribaltička država i moram reći da je osvježenje u odnosu na Litvu i Latviju. Moderna, uređena, europska država koja se smatra djelom nordijskog kruga. Vidljiv je finski utjecaj, a i govore sličnim jezikom. Ljudi su puno drugačiji nego u Litvi i Latviji, mnogo pristupačniji i otvoreniji. Estonija mi se najviše sviđa.”

valkovicGdje živiš u Latviji? Kakav je njihov glavni grad Riga?

“Živim u predgrađu Rige, glavnog grada Latvije i nećeš mi vjerovati ovo što ću ti reći. Živim u bivšoj sovjetskoj vojarni u kojoj se nalazi Pomorski fakultet, akademija studentski do mi knjižnica. Oko vojarne je odvratni ruski kvart s plažom i supermarketom pa se osjećam kao u nekom sibirskom gulagu. Nisam očekivao ovakvu bijedu i loše životne uvjete. Za nas iz inozemstva ovo je prava katastrofa. Moram naglasiti da bi impresije bile drugačije da smo smješteni u centru grada gdje su ostali fakulteti i drugi studenti. Ovako smo poputno odsječeni od svijeta.”

Usporedi život u Latviji i život u Hrvatskoj. Koje su prednosti jednog, koje drugog?

“Čuj, meni ovo ide malo presporo. Nisam tip za pitanja i odgovore. Mogu li ja ispričati svoju priču pa me nadopuni s potpitanjem ako bude trebalo?”

Naravno, čitateljima će možda biti zanimljivije tako.

“Kada sam kretao u novu životnu pustolovinu, nad kvarnerskim je zaljevom sjalo sunce. Bio je predivan ljetni dan i dok sam prelazio krčki most na putu prema aerodromu nisam bio svjestan da ću prijeći još jedan “most” dvosatnim letom prema nepoznatoj destinaciji. Pozdravio sam obitelj i prijatelje i s tugom u oku promatrao rodni kraj, uvale, zaljeve moje mladosti. Šesto čulo mi je govorilo da me čeka vrlo teška godina. Tako je i bilo. Kada sam sletio u Latviju osjećao sam se kao humanitarna pomoć izbačena padobranom. Kada su me smjestili u bivšu sovjetsku bazu osjećao sam se kao da meni treba humanitarna pomoć. Kompleks oronulih zgrada omeđen bodljikavom žicom kojeg rampa dijeli od blatnjavih prilaznih cesta. Asfalt je ovdje luksuz. Činilo mi se kao da sam umjesto u avion ušao u vremenski stroj i našao se u 1950-oj godini. “Sviđali ti se ovdje?”, pitala me jedna studentica koja je bila moj domaćin. Odgovor nisam dao jer je bio suvišan. Sivilo, blato i tmurno vrijeme zamijenili su kvarnersko sunce i plavo more. Hodajući prema privremenom domu vidio sam druge Erasmus studente kako mi prilaze. Izgledali su kao logoraši koji u nedostatku aktivnosti čekaju svakog novog sustanara. Upoznao sam svoje nove kolege. Dvojica grka, trojica Turaka, nijemac, Španjolac i moja malenkost. Povezivala nas je ista želja – ne biti ovdje. Bili smo osuđeni na život na sjeveru kakav nismo ni znali da postoji.”

“Život u Latviji je čudna mješavina ruskog utjecaja, skandinavskog utjecaja i europskog utjecaja. Ljudi su vrlo zatvoreni i negostoljubivi. Nakon svježeg ljeta stiže ledena zima, a grijanje u kampusu ne radi. Grijemo se kako znamo i umijemo. Katkada nema niti vode, a onih nekoliko mlazova koji poteku iz slavina budu narančaste boje. Užasno. Povremeno odemo u centar Rige. U autobusu linije broj 3. Vidimo ljude turobnog izraza lica, kao da su umorni od života. Ljudi jako mnogo piju. Vodka se prodaje na svakom koraku i najpopularnije je alkoholno piće. U centru grada često vidimo ulične tuče. Rekli su nam da su međuetnički sukobi između Rusa i Latvijaca vrlo česti. Kako bi razbio monotoniju, iskoristio sam priliku i mnogo putovao. Tako da sam posjetio prijatelja u Estoniju koja mi je bila prilično veliko osvježenje, zatim Litvu i Vilnius koji je vrlo lijep gradić ali vidljiv je sovjetski utjecaj koji se meni gadi. Mogao bih još pričati o putovanjima, ali ne znam koliko je to zanimljivo…”

Hvala ti na ovoj priči. Mislio sam da ćeš istaknuti pozitivne karakteristike života u Latviji. Postoje li uopće?

“Ne znam kako bih odgovorio na ovo pitanje. Kada bih napisao iz srca bolje bi bilo da se to ne objavljuje. Tek sam iz ove perspektive shvatio da u Hrvatskoj nije uopće loš život. Prednosti života u Latviji u odnosu na Hrvatsku nisu gotovo nikakve. Niti klima, niti kulturna baština, niti arhitektura, a pogotovo ne ljudi. Od prirodnih ljepota nisam vidio apsolutno ništa. Evo sjetio sam se jedne prednosti. Prometna povezanost. Niskobudžetne aviokompanije svakodnevno prometuju iz zrakoplovne luke u Rigi. Za malo novaca možeš putovati u bilo koju destinaciju u Europi. Iskoristio sam to i mnogo putovao proteklih mjeseci.”

Kakvi su troškovi života u Rigi? 

“Troškovi života su nešto niži nego kod nas, što se tiče hrane i živežnih namirnica. Soba u studentskom domu košta 150 eura mjesečno i u pravilu je dijeliš s cimerom. Cijene smještaja u centru grada se kreću od 170 eura pa sve do 500 eura. Soba koju dijeliš s cimerom košta otprilike 170 eura mjesečno, jednokrevetna soba 300 eura, dok stan dođe 500 eura. Rekao bih da je to skuplje nego u Rijeci.”

Kakva je Riga za mlade? Izlasci? Djevojke?

“Što se tiče izlazaka tu je očit nesrazmjer ponude i cijene. Klubovi su im prosječne kvalitete, a cijene iznadprosječno visoke. Skuplje nego kod nas definitivno. Bio sam nedavno u Malagi gdje je klupska je zabava na glasu diljem Europe. Cijene pića su gotovo dvostruko jeftinije nego u Rigi, a o ulaznicama da ne govorim. U Rigi je noćni život orijentiran na pubove gdje izlazi većina mladih. Moram reći da je centar grada jako lijep i tamo ima svega, ali ostatak grada i države je za zaborav. Svi su mi govorili da su ovdje djevojke jako lijepe, ali u usporedbi s našima se mogu sakriti.”

Nakon svega što si naveo možda je ovo pitanje deplasirano, ali reci mi nedostaje li ti život u Rijeci? Brojiš li dane do povratka?

“Hvala dragom Bogu, uskoro će Uskrs i vraćam se kući na praznike. Iako je to samo nekoliko dana s obitelji, meni to puno znači. Brojim dane do svog konačnog povratka krajem ovog semestra kada ću ponovo uči u “čeličnu pticu” na čijim ću krilima poletjeti u slobodu. Evo, pjesničkim rječnikom tako se osjećam.”

Kako bi ocijenio svoje jednogodišnje iskustvo života u inozemstvu?

“Svi su mi govorili da trebam putovati u svijet da vidim u kakvoj banana državi živimo. Poslušao sam savjete iskusnih ljudi i otputovao na školovanje u inozemstvo. Jest da je to samo studentska razmjena, ali maksimalno sam se trudio iskoristiti ovu godinu da putujem. Na kraju moram reći – Što je meni ovo trebalo? Dobro je što sam iz drugog kuta shvatio neke stvari i počeo cijeniti ono što imam u Rijeci i Hrvatskoj. No, putovanja u druge države, posebno Španjolsku, smatram ogromnim iskustvom.”

Bi li preporučio Erasmus program i odlazak u Latviju? 

“Erasmus program izvrsna je prilika da mladi ljudi, studenti putuju i upoznaju drugačije kulture i običaje. Preporučio bih svima Erasmus program. Latviju ne bih svima, da ne ponavljam ono što sam govorio. Najbolje u Latviji je to što rasteš kao osoba i širiš svoje vidike. Nijemac s početka priče već je izgubio svoj čelični germanski duh i disciplinu dok je Španjolac naglasio: “Nismo išli u vojsku, ali smo zato u Erasmus program u Latviju da ojačamo kao osobe.” Na kraju, da ne bi sve bilo tako crno moram naglasiti kako bi utisci bili mnogo bolji da sam čitavo vrijeme živio u centru grada družeći se s drugim studentima. Možda bi kući donio više lijepih uspomena.”

Hvala ti Josipe na razgovoru, nadam se da se uskoro vidimo u Rijeci i da ćeš do kraja svog boravka u Latviji doživjeti koju pustolovinu koju ćeš prepričavati u pozitivnom kontekstu.

“Hvala tebi na razgovoru i moram reći da je portal Fiuman.hr super. Pratim vijesti iz Rijeke na portalu i tako liječim nostalgiju. Žao mi je da nemam koju lijepu priču za ispričati čitateljima, ali tko zna. Mogao bi napisati doživljaje s drugih putovanja jednom prilikom. Pozdrav svim čitateljima portala, mojoj obitelji i prijateljima iz bodljikavom žicom ograđenog logora.”

 

Marketing