Povežite se s nama


Sjedio sam u omiljenom kafiću s novim suradnikom našeg portala koji će uskoro početi uređivati svoju rubriku. Razgovarali smo o budućnosti portala i planovima koje ćemo uskoro realizirati. Nakon što sam poželio platiti račun, konobar je rekao “U redu je dečki, ovo mi je zadnji dan na poslu pa moram počastiti prijatelje. Idući tjedan idem u Irsku na neodređeno vrijeme.” Bio sam pomalo zabezeknut. “Što ćeš u Irskoj?”, upitao sam ga. Rekao mi je da je nekoliko njegovih poznanika već otišlo na “zeleni otok” u potragu za boljim životom. Nakon svega nekoliko dana našli su posao, potom stan i planiraju nastaviti živjeti u Irskoj. Preko društvenih mreža ovih mi se dana javio dugogodišnji prijatelj, riječki pjesnik i rapper Cyril Enemy. Nakon lutanja po skandinavskim zemljama pronašao je dobro plaćen posao u Irskoj. Od pisanja pjesama i snimanja spotova, nije mogao živjeti i sada radi kao kuhar u Dublinu. Zadovoljan je i planira ostati gore.

Što je toliko primamljivo u Irskoj? Pitao sam se. Zemlja svetog Patricka, Jamesa Joycea, Samuela Becketta i Oscara Wildea poznata je po svom zelenilu i prirodnim ljepotama. Irska glazba ima svoje ljubitelje u svakom kutku svijeta, a glazbeno-plesna skupina Lord of the Dance, puni koncertne dvorane diljem zemaljske kugle. Odlučio sam stupiti u kontakt sa Sanjom Širola, Riječankom koja je već nekoliko mjeseci na radu u Irskoj te s njom popričati o životu u toj otočnoj zemlji, tek nešto većoj od Hrvatske.

Sanja, što misliš zašto mladi masovno odlaze baš u Irsku?

“Jer znaju da mogu bolje živjeti nego u Hrvatskoj. Engleski je službeni jezik komunikacije što uvelike olakšava odluku za Irsku. Članica je Europske unije, isto kao i naša zemlja te zbog slobodnog tržišta radne snage ne postoje barijere i granice za nas radnike iz Hrvatske. Ovdje ima stvarno mnogo Hrvata. U Dublinu se hrvatski može čuti na svakom koraku.”

Smatraš li da je Irska – nova obećana zemlja za Hrvate?

“Ne, Irska nije obećana zemlja, ali obećava mnogo više nego Hrvatska. Nažalost!”

Zašto tako misliš?

“Pa evo, moja priča ide ukratko ovako. Završila sam financijsko poslovanje, stručni studij na Fakultetu za hotelski i turistički menadžment u Iki. U isto vrijeme radila sam u Milenij hotelima gdje sam počela raditi s 15 godina. Najprije preko studentskog ugovora o djelu, a potom kao stalni zaposlenik. Nakon devet godina odlučila sam se za promjenu sredine pa sam radila u hotelima Ambasador i Kvarner u Opatiji te kao zamjenik voditelja The Beertije na Trsatu. Nakon završenog fakulteta i deset godina radnog staža nudili su mi se isključivo slabo plaćeni poslovi te sam odlučila da je vrijeme za velike životne promjene i odlazak u inozemstvo. Za Irsku sam se odlučila na preporuku bivšeg kolege i u roku od mjesec dana već sam bila u Dublinu.”

Kako je izgledalo razdoblje prilagodbe u novoj zemlji?

“To je bilo vrlo zanimljivo iskustvo. Odsjela sam u hostelu u kojem rade Hrvati i Bosanci, većina gostiju su Hrvati. Imali smo veliku zajedničku kuhinju i dvorište u kojem smo razmjenjivali iskustva. Jako mi je bilo važno družiti se sa sunarodnjacima na početku jer sam saznala mnoge stvari iz prve ruke. Njihova iskustva u traženju posla, stana i ostaloga bila su mi neprocjenjiva. Pili smo pivo, družili se, razgovarali, kukali što nismo našli posao i slavili kad bi ga netko našao. Svatko je imao svoju priču o razlogu dolaska u Irsku, a zajednička nam je bila želja za životom. Svima nam je dojadilo preživljavanje u Hrvatskoj.”

Gdje živiš i što radiš?

“U Dublinu sam bila svega dvadesetak dana dok nisam posao pronašla u Carrick on Shannonu, gradiću udaljenom oko 150 km od Dublina. Radim kao konobarica u Fine dining restaurantu u sklopu jednog hotela/dvorca i za sada sam zadovoljna.”

Usporedi život u Dublinu i život u malom irskom gradiću.

“To je potpuno drugačiji način života. Dublin je vrlo velik grad s ubrzanim načinom života. Prepun je pubova, restauranta, hotela i sličnoga. Irci ispijaju svoje pinte piva u pubovima od ranog jutra, a kavu piju “s nogu.” Dublin se s pravom može nazvati multikulturalnom sredinom jer u gradu možete čuti mnogo različitih jezika i vidjeti ljude različitih rasa. Ima mnogo Poljaka i Litvanaca što je super jer u poljskim trgovinama kojih ima po cijelom gradu mogu kupiti hrvatski proizvodi tipa Vegete. Ipak, u Dublinu je mnogo buke. Živjela sam u hostelu i nisam imala svoj mir što mi je najviše smetalo. U Coutry side of Ireland gdje je i gradić Carrick on Shannon je mnogo mirnije. Tu živi nešto više od 4 tisuće stanovnika i vlada prava “seoska” atmosfera. Živim u dvosobnom stanu s prijateljem kojeg plaćamo 400 eura, dok bi u Dublinu platila samo sobu 300 eura.”

Kad si već spomenula troškove, reci nam kakvi su cjelokupni troškovi života u Irskoj. Cijene svakodnevnih namirnica i ostalo…

“Minimalna satnica u Irskoj je 8,65 eura na bilo kojem poslu u bilo kojem gradu. Meni mjesečni troškovi života, bez luksuza poput odlaska u pubove, restaurante i klubove iznose 600 eura. U Dublinu je ponavljam nešto skuplje. Autobusna karta do Dublina košta me 35 eura. Iako, cijene živežnih namirnica se uglavnom ne razlikuju. Kilogram kruha za toast košta 68 centi, četiri litre svježeg mlijeka 2,50 eura, pinta piva 6 eura. Dnevne novine ne kupujem i stvarno ne znam cijenu.”

Kako u Irskoj teče pronalazak posla? Moraš li se raspitati unaprijed ili?

“Ako ste informatički stručnjaci, ovdje ćete naći posao isti dan. Informatičari dolaze u Irsku nakon što su već obavili inicijalni razgovor preko skype-a i pronašli posao. Mi iz ostalih struka nismo takve sreće, ali se snađemo vrlo brzo. Treba biti u Irskoj da se nađe odgovarajući posao, ne može se preko interneta tražiti posao konobara. Tako da ako želite naći posao, morate doći u Irsku.”

Društveni život, kulturna događanja…Imaš li vremena za takve stvari?

“Imam jedan slobodan dan u tjednu i ovdje u Carricku nema nekih zanimljivih događanja. Ali društveni život u Dublinu je vrlo zanimljiv. Od koncerata pa do predstava. Svaki dan se nešto događa. Pubovi su prepuni mladih ljudi iz čitave Irske koji svakodnevno traže zabavu.”

Usporedi nam Rijeku i Dublin. Ima li sličnosti?

“Apsolutno neusporedivi gradovi. Ponajprije vrijeme. Ovdje je većinom oblačno s čestim pljuskovima i jakim vjetrom…ups to je isto kao i u Rijeci. Hahahaha. Dublin je jako velik i iskreno, upoznala sam samo uži centar. Otvoren je grad prema drugim rasama, nacijama, religijama i svemu ostalome po čemu možemo diskriminirati ljude. Dublin je uistinu liberalan grad. Njihovo je “Korzo” u svako doba dana puno ljudi. Pješaci uopće ne čekaju an semaforu, čitav je promet prilagođen pješacima. Ljudi bezbrižno šeću i sasvim su cool. Na ulicama Dublina se može vidjeti puno manje namrgođenih lica.”

Irska slovi kao zemlja netaknute prirode. Kakvi su tvoji dojmovi?

“Irska je stvarno lijepa zemlja. Kako živim u malom gradu, svugdje oko mene je priroda, ali moram priznati da me ništa nije baš oduševilo. Živim u stanu s pogledom na rječicu, ali to mi ne može zamijeniti pogled na more kakav sam imala kući u Rijeci. Na žalost nisam putovala po Irskoj pa ne mogu odgovoriti na ovo pitanje s više informacija. Iako, bila sam u Galwayu. To je grad koji me podsjetio na Rijeku. Glavna ulica me podsjeća na Korzo, pogotovo kafići i terase. I na moru je. Nije naše Jadransko more, već ocean, ali eto. Planiram otići tamo živjeti.”

Kakve su ti ambicije? Ostaješ li u Irskoj ili se vraćaš u Rijeku?

“Da, planiram nastaviti živjeti u Irskoj. Zasad sam zadovoljna svojim životom ovdje. Iako sam u malom gradiću pronašla mir, planiram odseliti u Galway koji je nešto veći grad zbog mogućnosti koje mi se tamo pružaju. I ima više naših sunarodnjaka. Posao u struci za sada neću tražiti, nego ću upisati tečaj koji me zanima. Ponavljam, mislim da je ovdje bolji život nego u domovini i da se mladom čovjeku pruža više mogućnosti. Malo mi je i žao zbog toga.”

Muči li te nostalgija?

“S obzirom da se svakodnevno čujem sa svojom obitelji, apsolutno sam u toku sa svime što se kući događa. Svakodnevno pratim naše portale i gledam naše TV programe na streamu. Odličan mi je i vaš portal. Svakodnevno ga otvorim i pročitam vijesti. Baš mi je drago da ste ga pokrenuli. Blaženi internet! Naravno da mi nedostaje Rijeka, Opatija i naše plavo more. Nedostaju mi obitelj, prijatelji i NK Rijeka. No, kao dvadesetsedmogodišnja djevojka ne mogu živjeti od ljubavi prema svom domu. Nikad ne znamo što nam život donosi. Možda se i vratim u svoju Rijeku. Kada budem mogla živjeti od posla kojeg popšteno obavljam i kada mi neće trebati mjesec dana da podignem neku potvrdu o potvrdi kako bih mogla izvaditi potvrdu o nečemu što mi ne treba. Nadam se da shvaćate o čemu pričam.”

Naravno Sanja, ali se nadamo da ćemo te viđati u rodnom kraju barem na godišnjim odmorima.

“To svakako, svaki slobodni trenutak iskoristiti ću da se vratim kući i obiđem obitelj i prijatelje. Hvala na ovom razgovoru.”

Marketing