Povežite se s nama

Umjetnik Ivan Paulić rođen je 1989. godine, a upravo ta godina je obilježila veliki dio njegovog stvaralaštva. Rođen je u vrijeme rata gdje proživljava svoja prva ”buđenja” svijesti. Kako i sam kaže: ”Nisam ratovao, nisam bio ranjen, ali rat je bitan za moja daljnja stvaranja i kasnija istraživanja o istome. Da ga možda nije bilo, slike bi izgledale drugačije.”

Za vrijeme studiranja  nerijetko  je posjećivao  galerije gdje ga prati nezadovoljstvo ondašnjim  stanjem umjetnosti. Krenuvši od zadnje izumljene perspektive, tj. poliperspektive i samog kubizma ”nastavlja” u tom pravcu i vlastiti rad. Na kraju, staje s nametnutim mišljenjem upucavši svoj najuspjeliji rad (Diptih ”Kraj kubizma”, 2013.) čime je predstavio završetak jedne faze, i početak nove, što nam govori o umjetnikovom čvrstom stavu i promišljanju u kojem se nalazio. Temelj njegovog stvaranja je preispitivanje i iznošenje određene problematike, gdje publici dopušta samostalno iznošenje zaključka i gledateljevo ”završavanje” slike. Upravo se iz takvih odnosa najviše preispituje i najviše uči. 2016. godine  stvara novu seriju radova pod nazivom ”Po(ka)zivanja”, u kojoj su glavni likovi ruke.

Zašto ruke, što one predstavljaju?

”Ruke su portreti različitih lica. Kao što je u renesansi i baroku veliku važnost imao portret, tako su imale i ruke. Anonimne su, mistične no putem radnje i samog prikazivanja problematike jasno se prepoznaje o kome i o čemu je riječ. Tako bi se i u samoj renesansi kod toliko ruku mogle pronaći i spoznati koje pripadaju Isusu bez prikaza portreta ili naznake istoga.”

Zašto nisi svoja preispitivanja prikazao putem performansa?

”Ono što je prikazano na radu je bitno, a ne čime je prikazano. Ako smatramo da je performans jedini  suvremeni način da prikažemo umjetnost, ne možemo naprijed, ostajemo ponovno na istome. ”Živjeti od umjetnosti u Hrvatskoj je dovoljan performans!”

Zašto ruke stavljaš u prostor?

”Prostorom simbolički ukazujem na probleme koji su trenutni, najviše volim one koje su na rubu zastare, poput: religija, glazbe, voda, ženska prava, upitno sjemenje… Ne bavim se ni dobrim ni lošim. Nisam na ničijoj strani. Otvoreni prozor znači otvorenost problema, dok zatvoreni  bavljenje ”maglom”, kao da će se istina uvidjeti kada se i prozor otvori.”

Kada rad za tebe postaje umjetnost?

”Da li je neko djelo umjetničko ako izađe iz ateljea? Ne, djelo postaje umjetničko kada njegova ideja i izvedba djeluju u vremenu u kojem je stvoreno.”

Pomalo dramatični prizori koji duboko u nama prekopavaju našu neodlučnost, dovode u pitanje naš vlastiti stav, želju koja nas provocira za boljom budućnošću.

Marketing