Povežite se s nama

Mozaik

Requiem: Fascinantni umjetnički dosezi riječkih primadonna

Objavljeno

na




Drugi od predviđenih osam simfonijskih koncerata ove sezone u HNK Ivana pl. Zajca protekao je u znaku oratorijskog remek – djela Requiema Giuseppea Verdija iz 1874. godine. Verdi ga je skladao u svojem zrelom stvaralačkom ali i životnom razdoblju, Requiem je posvećen velikom talijanskom piscu, pjesniku i dramatičaru Alessandru Manzoniju pa ga danas zovemo i „manzonijev Requiem” (to pitanje se zna pojavljivati na raznim kvizovima ako nekome zatreba). Jedan fragment iz Requiema G.Verdi uvrstio je u velebnu Messu per Rossini, riječ je o misi koju je nekolicina najpoznatijih talijanskih skladatelja posvetila najvećem skladatelju ranog Belcanta Gioachinu Rossiniju. U današnje vrijeme se izvođenje navedene mise izobičajilo iako ju je dirigent Riccardo Chailly prošle sezone izveo u integralnom obliku u milanskoj Scali, zajedno sa sjajnom plejadom solista na čelu koje je bila sopranistica Maria Jose Siri.

Kao rezultat novih kazališnih tendencija Requiem G. Verdija se u posljednje vrijeme sve češće izvodi i u prilagođenoj scenskoj interpretaciji, jedna od nama poznatih je nedavna inscenacija Requiema u Operahouseu u Zurichu koju je režijski potpisao Calixto Bieito, redatelj sklon ekstremnim reinterpretacijama klasičnih naslova. Izvedbom Requiema u HNK Ivana pl. Zajca, nekoliko dana uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana, ravnao je Yordan Kamdzahalov, nedavno ustoličeni šef dirigent orkestra Opere. Solisti su bili Kristina Kolar sopran, Ivana Srbljan mezzosopran, Aljaž Farasin tenor i Johannes von Duisburg bas (umjesto oboljelog Slavka Sekulića) uz soliste nastupio je i Zbor Opere i Zbor HRT-a, zborovoditelji su bili Nicoletta Olivieri i Tomislav Fačini. Orkestar je pod vodstvom Kamdzahalova zvučao moćno i poletno, gibljivi gudači kvalitetno su oblikovali cjelinu, drveni puhači su ostavili najbolji dojam, krasili su ih lahorasti tonovi i dobar dinamički timbar kroz cijelu izvedbu.

Udaraljkaška sekcija nas nastavlja oduševljavati a ovom prilikom moramo posebne pohvale izreći timpanima koji čine okosnicu lajtmotivskog Dies irae. Koncertni majstor bio je Anton Kyrylov s nekoliko izuzetno dobrih solo momenata na violini. Zborove je krasila dobra upjevanost, posebno valja istaknuti basove i ženski dio zbora. Njemački bas Johannes von Duisburg pristupio je svojoj dionici vrlo scenično i predano kao da pjeva operu na sceni s kulisama a istovremeno je postigao i doziranu meditativnost, iz njegovog nastupa možemo zaključiti da ima mnogo iskustva s Requiemom, dubine su mu prodorne, glas moćan ali dobro kontroliran a krase ga i solidne recitatorske sposobnosti.Tenor Aljaž Farasin iako je (kao i na nedavnoj premijeri Zrinjskoga) imao mjestimičnih problema s ulazima u arije, ipak je sva ključna tenorska mjesta kvalitetno lirski otpjevao, fraza mu je dobro izbrušena a dionica koherentna.

A sada dolazimo do vrhunaca svjetskih razmjera, to je ženski dio solističkog četverolista: Kristina Kolar i Ivana Srbljan. Kristina Kolar je svojim moćnim, prodornim, transcendentalnim sopranom odlično donijela dionicu, toliko proživljeno i potresno kao da smo ušli u neku drugu dimenziju koja je veća i drugačija od ovozemaljskog svijeta. Kolar je finalni Libera me otpjevala vrlo proživljeno a završni fugatto bio je samo točka na i našeg oduševljenja. Ivana Srbljan je iskonska mezzosopranistica kakvih danas nema više tako mnogo, visine su sopranske a dubine altovske, a sve skupa je ukomponirano u njenu maestralnu interpretaciju i predanost vokalnom izrazu. Duet soprana i mezzosoprana bio je jedan od najintenzivnijih doživljaja u Zajcu i dugo ga ništa i nitko neće nadmašiti, Kolar i Srbljan pjevale su tako lijepo da smo pomislili da se nalazimo u dresdenskoj Sttatskapelli. Bio je to doživljaj o kojemu bi sada mogli ispisati traktat ali tu ćemo stati i nadati se da ćemo ih ubrzo ponovo slušati zajedno.

Ono što bi se moglo zamjeriti cjelokupnoj izvedbi je: nedefiniranost zbora u a capella dijelovima na početku, intonativne nejasnoće truba i povremeno pretjerano grmljenje orkestra. Što se tiče izgovora Latinskog jezika bilo je problema ali su se sve riječi jasno čule i razumjele pa je to bila kompenzacija. Requiem je izveden pred dupkom punim kazalištem i uz povike bravo, čestitke upravi HNK što svake sezone donosi jedan blockbuster koncert, lani Mozart Requiem, ove godine Verdi Requiem tko zna što nas još u budućnosti čeka.

Marketing
Marketing a href="http://www.tz-moscenicka.hr/hr/koncert_klasike/633/9" target="_blank">
Marketing
Marketing
Marketing

Fiuman Plus

Facebook

Instagram