Povežite se s nama

Fiuman Plus

Riječki dnevnik

Objavljeno

na




Retrospektiva posljednjih sedam riječkih dana

Ponedjeljak, 2. ožujka 2015.

Danas sam saznao da je prije točno 15 godina, 2. ožujka daleke 2000. godine u fotelju riječkog gradonačelnika sjeo simpatični i debeljuškasti Obi umjesto dotadašnjeg nesimpatičnog Slavka. O svojim počecima rekao je: “U prvom mandatu, koji je trajao godinu dana, najteže su mi bile usporedbe sa Slavkom Linićem kojeg sam naslijedio, i to zato što bi svaki moj potez, zaposlenici gradske uprave i mediji, uspoređivali s njegovim.” Nakon te početne krize identiteta, izabran je na riječki tron još četiri puta. Promatrajući opozicijske pretendente na primamljivo mjesto riječkog gradonačelnika i “unutarnje neprijatelje koji nikada ne spavaju” predviđam mu još barem toliko re-izbora. Naravno, ako ne završi poput svog prethodnika u političkom egzilu progonjen poput ranjene zvijeri od velikog vođe Zokija M. i njegova krvnika Želje J. Nadahnut velikim jubilejem Vojka Obersnela napisao sam kratku poemu.

Vojko o Vojko
Vječno drži kormilo grada
Nemoj kao Slavko
Na pučini sam plivati sada.

Vojko o Vojko
Plovi širokim morima
A dušman će Željko
Koordinirati izborima.

Vojko o Vojko
Ti si kapetan naš
Nek ti prijatelj bude Zlatko
I u slozi živite baš. 

Utorak 3. ožujka 2015.

Kiša pada čitav dan i nisam učinio ništa konstruktivno. Jutros sam se probudio u jedanaest u pol jer sam prošlu noć pisao pjesme za Vojka. Boli me glava. Otvaram lokalne portale i nema apsolutno ničeg zanimljivog. Visim na fejsu i razmišljam kako je utorak najdosadniji dan u tjednu. Lutajući bespućima zbiljnosti fejsbuka naišao sam na zanimljivi poziv – “Đir po starom gradu” i shvatio kako je to najbolja stvar koja se mogla dogoditi jednom običnom utorku. Naime radi se o organiziranoj akciji nekoliko kafića (Stop, Modesto, Rakhia bar i Garcon bar) u Starom gradu koji organiziraju tematske zabave utorkom. Cijela ta manifestacija zamišljena je kako bi se u Rijeci zabavili studenti koji vikendom odlaze svojim kućama kako bi im majke oprale odjeću i nahranile ih toplim obrokom. Zahvaljujući kulturnom eventu “Đir po starom gradu”, utorak je što se tiče izlazaka postao popularniji od vikenda.

Proširilo se to, prema tvrdnjama organizatora, izvan granica Rijeke koja je utorkom postala svojevrsna party-meka za stanovnike daleke Kostrene, Opatije, Matulja, Kastva, Viškova pa čak i Dražica. Prisjetio sam se svojih početaka điranja po Starom gradu kada sam, iako već odavno u post-studentskim godinama uletio u jedan od spomenutih kafića na studentski party. “Svaku noć djevojačko veče, vino nam kao voda teče…” brujalo je iz zvučnika, a osim mlađahnih djevojaka na sred kafića nitko drugi nije bio student. Nisam siguran niti za mlađahne djevojke. Danas je na rasporedu “Hello Kitty party” kojeg će svojim objektivom ovjekovječiti popularni Josip Čekada. Definitivno je to event kojem svaki pravi muškarac mora prisustvovati. Zvao sam svog prijatelja Kireta i predložio mu da odemo đir po starom gradu. Oduševljeno je pristao. Nestrpljivo sam iščekivao vrijeme našeg sastanka i odlaska u jedan od kafića u starom gradu, kada mi se odjednom počelo spavati. Nekoliko trenutaka kasnije usnio sam slatkim snom, umoran od cjelodnevnog nerada. Težak je život nas kolumnista i društvenih kroničara opće prakse.

Srijeda, 4. ožujka 2015.

Još jedna predstava u zajedničkoj produkciji Vlade Republike Hrvatske i Grada Rijeke odigrala se na trsatskom Kampusu. Ne, režiser nije bio iskusni Oliver Frljić kao što ste zasigurno očekivali već Hrvatski zavod za zapošljavanje – područni ured Rijeka. Predstava se zvala “Sajam poslova”, a radila se o pružanju mogućnosti da se poslodavac izravno obrati osobama koji traže posao. Mnogi mladi ljudi pristupili su poslodavcima, pružajući im životopise u nadi da će njihova potraga uroditi plodom. “Ali mi vam trenutno ne možemo ponuditi radno mjesto, samo se prezentiramo”, bili su neki od odgovora potencijalnih poslodavaca. U predstavi je prikazan svemirski brod imena Startup inkubator čija je već treća posada poslana u stratosferu. Vrhunac predstave bio je kada se na pozornici pojavio premijer Zoki u pratnji ađutanta Miranda, a publika je taj potez pozdravila toplim pljeskom.

U završnom činu pojavio se i gradonačelnik Obi koji je zapjevao predivnu ariju: “Posebno veseli povećan broj izlagača na sajmu, što vrlo rječito govori o tome da poslodavci iskazuju potrebu za novom radnom snagom, što je pak sve na tragu podataka kako u Rijeci lagano raste broj poduzetnika i novozaposlenih osoba.” Iako se tu radilo o izvrsno režiranoj predstavi s bogatom produkcijom, publika je trud organizatora nagradila slabim do umjerenim pljeskom, a najglasniji bili su nezadovoljnici koji su zvižducima ispratili glavne glumce i gunđajući nezadovoljno napustili poprište.

Četvrtak, 5. ožujka 2015.

Cijeli četvrtak obilježilo je jako nevrijeme praćeno orkanskom burom o kojoj su izvještavali svi mediji diljem Lijepe naše. Strah od vjetrovite apokalipse utisnuo se duboko u kosti svakog građanina Rijeke i okolice. U skladu s renomeom jebivjetra, nisam mario za upozorenja. Pozvao sam jednu djevojku na dejt, ali me odbila s obrazloženjem da je najavljeno jako nevrijeme s olujnim udarima bure i da se boji izaći iz kuće da ju vjetar ne odnese. Usprkos upozorenjima i vjetru koji je neumoljivo puhao izašao sam iz roditeljskog doma, prošetao se Korzom, popio kavu u Filodramatici, pojeo sendvič i vratio se kući. Prema izvještajima medija, POS-ovim zgradama otpala je praktički tek oličena fasada, vrtić na Rastočinama ostao je bez krova, kamion se prevrnuo na cesti – bili su samo neki od rezultata orkanske bure koja je opustošila sve živo i ne živo. ‘Ajmo sada za ozbiljno. POS-ovim zgradama je otpala fasada jer su radovi izvedeni loše i traljavo, vrtić na Rastočinama je ostao bez krova jer je isti već dotrajao, a zgrada je neadekvatna već godinama, dok se kamion prevrnuo jer vozač nije slušao upute HAK-a i policije o ograničenju prometa.

Bura je našim krajevima puhala tisućama godina prije pojave interneta i masovne panike, a puhat će još tisućama godina. Svake godine puhat će najjača bura u povijesti mjerenja jačine vjetra, svake će godinama izvođači radova štedjeti na materijalu, svake će se godine zbrajati šteta i svake će se godine netko oglušiti na upozorenja HAK-a i policije (osim Autotransa koji ne vozi kada postoje naznake bure). Dobrodošli u Hrvatsku. Djevojci koja me je bezobzirno odbila zbog bure više se neću javljati. Dok su se stanovnici Rijeke u svojim toplim domovima ili na radnom mjestu u skrovitim uredima skrivali od strašne bure, naš portal objavio je članak s imenima dan prije uhićenih dilera droge. Nekoliko minuta kasnije pao nam je server zbog ogromne navale posjetitelja na naše stranice. Iako smo zadovoljni tolikom posjetom, moram naglasiti kako sam ja ipak neugodno iznenađen ogromnim interesom naših čitatelja za ovakvom tematikom. Da je kojim slučajem središnja tema dana bila neka inovacija koju je naš Riječan predstavio tržištu ili uspjeh dobrotvorne akcije kojom se pomoglo nekom bolesnom ili socijalno ugroženom djetetu, server sigurno ne bi pao. Najčitanije vijesti uvijek su one iz crne kronike, zatim slijede vremenska prognoza, sport i politika. Ako nam nositelji funkcija vlasti požele servirati vijest o drastičnom povećanju poreza i drugih nameta i tome slično te pritom voditi računa o transparentnosti, oni će to učiniti na perfidan način. Kratkom obavijesti na dan kada je policija uhitila nekog kriminalca, kada je grad zahvatilo ogromno nevrijeme ili kada Rijeka je ostvarila važnu pobjedu. Članci s navedenim temama tog će dana biti najčitaniji, a vijest o porezu će pogledati nekoliko čitatelja i pritom negativnim komentarima zasuti društvene mreže.

Petak, 6. ožujka 2015.

Bura je popustila i odlučio sam bezbrižno prošetati gradom na Riječini. U 17.00 sati imao sam dogovor s dvojicom gradskih vijećnika s kojima sam napravio duel intervju. Iako je plan bio da sve riješimo u dvadesetak minuta i intervju objavimo na našem portalu već u subotu, rasprava dvojice političkih oponenata zaoštrila se u drugoj minuti intervjua koji je potrajao gotovo sat i trideset minuta. Prikupio sam toliko materijala da ću cijeli vikend sortirati snimke i pisati tekst. Nakon službenog djela, nastavili smo neformalno druženje i moram priznati da su dečki stvarno simpatični. Saznao sam da se u privatno vrijeme druže i da su stvarno dobri prijatelji, iako su se nekoliko trenutaka ranije žestoko verbalno sukobili oko političkih tema.

Momci su nastavili s druženjem u jednom od riječkih kafića, dok sam se ja uputio kući. Sred Korza naletio sam na dvojicu mladića koji su se bjesomučno tukli šakama i nogama. Oko njih je stajalo dvadesetak djevojaka i mladića koji su navijali ili kudili vinovnike tog okršaja. Poneki slučajni prolaznik zaustavio se i pokušao spriječiti eskalaciju nasilja, ali dečki se nisu dali omesti. Desni kroše, lijevi kroše, udarac koljenom i high-kick te izvrstan blok nogom i rukom bili su znaci da jedan i drugi znaju što rade. Nakon što sam nekoliko sekundi sa zgražanjem i tugom gledao taj događaj, udaljio sam se omamljen malodušjem. Dok se običan puk tuče i gazi, a narod podijeljen oko svega bitnoga i nebitnoga, naši političari, vladajući i oporbeni zajedno ispijaju kavu ili što drugo raspravljajući o ženama, crnoj kronici, vremenskoj prognozi ili sportu.

Subota, 7. ožujka 2015.

Nisam ni popio prvu jutarnju kavu, a glavni urednik našeg portala me obavijestio o prvoj objavljenoj vijesti tog dana . “U živom zidu neki smrde gore nego Marišćina”, bio je naslov članka kojeg sam sa zanimanjem odmah pročitao. Taman sam ovih dana pripremao kolumnu na temu Živog zida i iznenadne popularnosti te stranke nakon predsjedničkih izbora pa me preduhitrio s objavom priopćenja Vanesse Vidas, bivše glavne tajnice riječkog ogranka te stranke. No, to me neće spriječiti da u idućoj kolumni iznesem vlastito mišljenje o tzv. “trećem putu” koji bi Hrvatsku trebao izvesti iz dužničkog ropstva i riješiti sve njezine probleme tiskanjem novaca i nacionalizacijom banaka. Iako moram pohvaliti aktivizam članova te stranke, prepoznavanje ozbiljnih problema koji tište ovo društvo i nesebičnu pomoć najugroženijima, breme koje su si sami stavili na leđa očito je preteško za njih. Oni jednostavno nemaju pravo na pogrešku. Nemaju mogućnost razočarati biračko tijelo, jer onda postaju istovjetni s aktualnom političkom elitom. Jedan krivi potez i javnost će ih percipirati kao što percipira HDZ, SDP, HNS i ostale. Izgleda da su taj krivi potez već napravili. Ostalo možete pročitati u idućoj kolumni.

Nedjelja, 8. ožujka 2015.

Valentinovo, Dan žena, Majčin dan…dokle ćemo tako? Bio sam primoran kroz cijeli grad, na očigled sviju u rukama nositi crvenu ružu kako bih je uručio jedinoj ženi u svom životu – supruzi mog oca, inače mojoj majci. Naravno, nisam joj ja kupio tu ružu nego su mi je uvalile njezine kolegice koje sam susreo dok sam bez ikakvih briga šetao gradom. Sreća u toj nesreći bila je ta da se u istim nevoljama danas našlo bezbroj muškaraca. Amaterskom analizom nekoliko sličnih blagdana (praznika ili spomen dana) došao sam do zanimljive spoznaje. Osmi mart ili Međunarodni dan žena, posebno obilježavaju SDP-ovci, dok njihovi suparnici iz HDZ-a slave Majčin dan. Podjele u društvu vidljive su i na ovom primjeru. Dok cijela vrhuška SDP-a svojim članicama, simpatizerkama i ostalim ženama dijeli ruže, HDZ-ovaca nema ni za čuti ni za vidjeti. Cijeli dan se pitam, je li me tko vidio s ružom u rukama kako trčim po gradu i pritom razmišljao kako sam se prodao SDP-u. Sad ću se morati iskupiti za Majčin dan i opet šetati s ružama ili karanfilima po gradu. Sa ženama i politikom uvijek problemi.

domagoj.tramontana@fiuman.hr

Marketing
Marketing
Marketing
Marketing
Marketing

Facebook video

BSH Carnival party u Operi

Fiuman Plus

Facebook

Instagram