Riječki prodavač “bez dlake na jeziku”: Imamo minimalac, a hvalite nam se autima i stanovima

korzo-rijeka

Prodavači u brojnim riječkim trgovinama, ali i diljem Hrvatske, nemaju lagan posao. Osim što su im plaće gotovo u pravilu daleko od razine koja im može osigurati pristojan život, nerijetko se moraju i nositi s vrlo zahtjevim i “teškim” kupcima.

Jedan Riječanin odlučio je biti “bez dlake na jeziku”, pa se opširno raspisao o svom poslu i kako se kupci vrlo često prema njemu i njegovim kolegama odnose. Pročitajte što je na društvenim mrežama napisao jedan naš sugrađanin:

“OD NAS TRGOVACA, VAMA KUPCIMA!
Kako je kolega objasnio: “Već 10 godina radim u trgovini i za trgovinu. 10 godina gledam ufurane dame koje, kad uđu u trgovinu, očekuju da im se klanjamo. Ni frajeri nisu ništa bolji, vjerujte mi! 10 godina trpim ta snobovska izdrkavanja. I, znate šta? Navikao sam. Sad primjećujem samo one drage kupce. Znajući da će mi bar jedan na dan doći, dovoljno mi je da dođem na posao i odem sa njega zadovoljan. Ali, ima nekoliko stvari koje bi valjalo napisati, a da budu nešto kao “10 Božjih zapovjedi” ili “pravila ponašanja u trgovini”. Dakle, ovako:

1. Kad ulazite u dućan pozdravite. Znam da ste svi općinjeni svom tom robom, ali osnove kulture su nešto što bi svak trebao imati u sebi. Nažalost NEMA!

2. Kad vas prodavač uljudno pita “Izvolite, mogu li pomoći?”, ne pita vas “Da li želite da vam izvadim krv?”. Ne morate tako zbunjeno pogledati. Posao prodavača je da vas to pita, da vam prezentira proizvod i na kraju da vam ga proda. Pa, prodavač je! Nije hostesa na jebenom auto sajmu.

3. Često se zapitamo “u čemu ti ljudi žive?”. Zašto? Pa kad počnete bacati svu tu robu pitamo se dali to radite i kod kuće. Znam da mislite “ma, oni će to pokupit. To im je posao”. Ne, nije nam posao da budemo vaši idioti. Ako vam nešto padne sa vješalice napravite taj, toliko teški, nagib prema dolje i pokupite za sobom. Stvar kućnog odgoja. Dođemo li mi u vaše urede i bacamo li papire?

4. Pitate jednog prodavača za veličinu i ovaj vam odgovori da nema, zašto pobogu idete pitati drugog? Pa, dobit ćete isti odgovor. Svaki prodavač (ukoliko nije nov) zna šta ima u skladištu. Osim toga, postoje programi sa lagerima u kojima je sve vidljivo.

5. Ne prolazi vam kartica? Malo ste se zalaufali,a? Mi vam zbog toga nismo krivi. Ne morate biti još bahatiji. Zahvalite i odite u banku. I budite svjesni svojih mogućnosti.

6. Kad vam kažemo da ne vraćamo novce znajte da to nije naše pravilo. Zbog toga se obratite onima iznad nas. I ne morate nam se prijetiti odmah inspekcijama. Ponavljam, obratite se našim nadređenima.

7. Ako vam je neki prodavač posebno ušao u susret i jako ste zadovoljni uslugom neka vam ne bude teško tražiti knjigu utisaka. Pohvalite ga. Nekima će to puno značiti.

8. Jebeno pucketanje prstima o pult dok vam blagajnik naplaćuje. Nema mi ništa gore. Gledajte, kad već 2 sata isprobavate robu, možete i te 3 minute pričekati. Pucketanje zna jako dekoncentrirati blagajnika, jer mu stvara osjećaj da ga požurujete. On radi sa novcima i ukoliko bude manjka morat će ga nadomjestit. Ne moram vam niti govoriti kolike su plaće prodavača. Ili?

9. 3 minute do kraja radnog vremena. Uh, nemate pojma šta bi vam neki sve rekli kad uđete u trgovinu u to vrijeme. I onda još fino i lagano isprobavate i baš vas boli dupe jel kraj radnog vremena, jel taj prodavač plaćen da ostane duže, ima li nekoga doma tko ga čeka… Jebe se vama! Vi ste odlučili da želite probati tu krpicu i kvit.

10. Najjače mi je kad dođete kod prodavača koji ima minimalac od plaće, pa se hvalite svojim putovanjima, autima, stanovima itd. Pa to vam je kao da se mi žalimo djeci iz Afrike da nemamo za novi Iphone. Iskreno, boli nas dupe za vaša putovanja, stanove, kuće i ostalo. Tu smo da vas uslužimo najbolje što možemo i da odete sa smajlijom na licu iz dućana. Iako, većina vas niti nezna šta je to osmijeh.

11. I šlag na kraju. Nedjelja, praznici i blagdani. U trgovini ste. u trgovačkom centru. Vani je prekrasan sunčan dan. Vaš komentar prodavaču je “Jooooj užas, i danas morate radit.” Prodavač se nasmješi i ljubazno odgovori “Nije problem, navikli smo:”. Ok, u sebi misli “KK (WTF?)? Pa da nema takvih poput tebe ja bi sad bio negdje na izletu, planinario sa prijateljima,partnerom ili partnericom, vozio bicikli, gledao doma neki film, čitao knjigu, igrao bi se sa svojom djecom, šetao sa psom…”.