Riječki tunel zatvoren za posjetitelje, iduće godine možda će se naplaćivati ulaz

Riječki tunel jedna je od vrlo zanimljivih atrakcija u našem gradu, no on je od prošlog tjedna zatvoren za posjetitelje. To je bila i jedna od tema na današnjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke tijekom Aktualnog sata.

Josip Ostrogović (HDZ) je kazao kako je bilo već tema vezanih za turizam, neke su informacije dobre, neke malo manje dobre, poput čišćenja fontana. Smatra kako se to moglo riješiti prilikom sklapanja ugovora. Njegovo pitanje vezano je uz Tunel uz crkvu sv. Vida. Jedan sugrađanin mu je rekao da je pio kavu u lokalu blizu ulaza Tunelu i vidio oko 100 turista, što u grupama što individualnih gostiju koji pokušavaju ući u tunel koji je bio zatvoren. Zanima ga zašto je tunel, zatvoren, koji su razlozi tome ako sezona još traje. Zašto je jedna od riječkih turističkih atrakcija sredinom rujna zatvorena?

Gradonačelnik Marko Filipović je odgovorio kako je Tunel specifična atrakcija. “U mnogim gradovima se takva posjeta naplaćuje. Razmatramo tu opciju i u Rijeci. Radi sigurnosti posjetitelja, davanja informacija i ostalo, turistička zajednica je zaposlila studente da to rade preko ljeta. Tunel je bio  otvoren od 6.5. do 15.9.. Dnevno je u prosjeku imao oko 150 posjetitelja, a u kolovozu čak 12.000. Tunel se koristi i u Adventu. Sagledava se mogućnost da iduće godine bude možda bude otvoren i duže. Također razmatra se mogućnost da tunel dobije još jedan izlaz, u prostoru koji sada koristi Kanal Ri, odnosno na trg Riječke rezolucije”, poručio je Filipović.

Vijećnik Ostrogović je replicirao kako smatra da treba naplaćivati sve. “Hvalite se da je to besplatno, zašto je to besplatno? Neka radi cijelu godinu i neka se ulaz naplaćuje. Brinete se o turistima, a o sugrađanima ne”, istaknuo je čelnik riječkog HDZ-a.

Ulaz tunela nalazi se pored katedrale sv. Vida  i proteže se ispod riječkoga Staroga grada do dvorišta Osnovne škole Dolac, gdje se nalazi drugi ulaz. U  izgradnju tunela krenulo se zbog činjenice da je grad izrastao na području gdje su se u povijesti dodirivale brojne države, pa je postao i mjesto od posebne vojne važnosti. Prokopala ga je talijanska vojska u živoj stijeni u dužini od 330 metara u razdoblju od 1939. do 1942. godine. Učinjeno je to za potrebe zaštite civilnog stanovništva od zračnih bombardiranja, spuštajući se mjestimično na dubinu od deset metara. Širok je oko četiri i prosječno visok 2,5 metra. Glavna tunelska cijev ima dva odvojka, jedan koji vodi prema zgradi nekadašnjega gradskog municipija i drugi prema katedrali sv. Vida.

Gradnja tunela dobila je svoj smisao u ratnoj završnici 1944. i 1945. godine kada je Rijeka bombardirana u valovima savezničkih zrakoplova. Svrsi je poslužio i tijekom Domovinskog rata, kada je dio stanovništva u njemu u dva navrata potražio zaštitu. Tunel je opremljen rasvjetnim tijelima. Tlo mu je posuto pijeskom zbog lakšeg hodanja i prohodan je cijelom dužinom, a unutarnja temperatura je 15 stupnjeva.