Hajduk je u jadranskom derbiju doživio pravi nokaut, baš strašan od kojeg će se „bijeli“ teško oporaviti, barem do kraja jesenskog dijela prvenstva. Pobjeda Rijeke od 3:0 na prepunom i napaljenom Poljudu, pokazala je superiornost Kekove momčadi, kao i nedovoljnu zrelost Burićeva sastava. Hajduk je tako pao na najvažnijem ispitu, slično kako se dogodilo i na europskoj sceni protiv Slovana iz Libereca.
Uvertira je u Poljudu bila kao da se igra najveći, najvažniji derbi, doslovno kao da se odlučuje o naslovu prvaka. Toliko pjesme podrške Hajduku „jer on je prvak svita“ zaista se godinama nije čulo na utakmicama HNL-a. Međutim, sve je bilo uzaludno, Rijeka je odigrala znalački, s jedne strane su paralizirali Hajduka, s druge strane su brzo izvodili napade, prije svega preko raspoloženog Marina Tomasova (autor gola iz slobodnog udarca, asistent za dva preostala pogotka gostiju).
Od početka taktičko nadmudrivanje, oba sastava s četvorkom u obrani, Rijeka s jednim pravim napadačem (Balaj), Hajduk faktički bez pravog špica, čak su povremeno istureniji bili Sušić i Tudor od Vlašića(?). Dakle, oba trenera odlučili su se na kartu čvršće obrane, odatle faktički i nije bilo suvislih napada, jedni druge su u začetku akcija toliko dobro blokirali da se sve svelo na odigravanje serije povratnih lopti. Takvo postavljanje je bilo povoljno za Rijeku, nikako za Hajduka čiji su navijači žudili za pobjedom.
Hajduk je ipak bio nadmoćniji, u jeku tih napada, traženja prolaza prema vratima Vargića, stoper „bijelih“ Bilyi je pogriješio, Riječani, to jest Tomasov, odigrali su kontru na maestralan način, pripremio je idealnu mogućnost za Bezjaka (28.) i to je 0:1.
Još dva puta mreža Kalinića bila je u pravoj opasnosti, jednom se vratar Hajduka poskliznuo, ali Tomasov nije stigao iz kosa pogoditi mrežu. Drugi put su Riječani izigrali stopere „bijelih“, Balaj nije bio precizan. No, onda je došao novi šok za navijače Hajduka, Tomasov (42.) je iz slobodnog udarca s dvadesetak metara kirurški precizno poslao loptu u mrežu za 0:2. I to je bila gotova misa, bez obzira što se imalo igrati drugo poluvrijeme.
I odmah, još jedan udarac, opet je Tomasov kao vihor prošao, snažno šutirao, Kalinić nije ukrotio udarac, odbio je loptu, Balaju (50.) kojem nije bilo teško poentirati za 0:3.
Do kraja je splitska momčad pokušavala postići makar počasni gol, „bijeli“ su se trudili, Riječani s lakoćom čuvali svoja vrata. Evidentno je da Rijeka raspolaže bolje ukomponiranim sastavo, njihov trijumf je potpuno zaslužan.
Uglavnom, Rijeka je izvela pravi udarac, slično kao i 1999. kad je s 3:1 u trci za naslovom pobijedila Hajduka i otvorila sebi put prema naslovu prvaka. Matjaž Kek, trener Rijeke devet minuta prije kraja izveo je malu paradu, pozvao je glavnog igrača Tomasova na klupu, ispraćen je zvižducima, ali su se s tribina od strane domaćih navijača čuli i aplauzi.
Hajduk – Rijeka 0:3
Jutarnji list
