Povežite se s nama



Samo na našem portalu svakog tjedna možete pročitati kolumnu Vedrane Spadoni-Štefanić, koautorice projekta i administratorice Riječke enciklopedije –Fluminensie. U našoj rubrici “REFaj se” Vedrana će objavljivati više ili manje poznate događaje riječke povijesti.

„Želim da budem od svih i svakoga što skorije posve zaboravljen. Moja se smrt nigdje neka ne razglasi, ni prije, ni poslije pogreba. Najvolio bi, da me naprosto nestane, pa da nitko i ne za mjesto gdje će mi tijelo gnjiti.“ Tako je u lipnju 1943., nekoliko mjeseci prije svoje smrti, u oporuci napisao samozatajni riječki Intelektualac Rikard Lenac. No, želje iz oporuke se nisu posve ispunile, jer, nije, i ne smije biti zaboravljen. Ne smije biti zaboravljen jer je u bitnome paradigma samozatajnog, skromnog, pitomog i povijesno snuždenog „domaćeg čovika“. Uostalom, nije li i autohtono riječki arhitekt Igor Emili, po svojoj želji, sahranjen u grob bez upisanog imena?

Tko je bio Rikard Lenac?

Rođen je 1868. Godine, roditelji su mu bili iz Martinšćice i Voloskog, i vrlo rano je ostao bez oca, koji je umro u Brazilu, ploveći kao kapetan brigantina. Rikard Lenac odrastao je u Starom gradu, u današnjoj ulici Andrije Medulića – u njegovo doba Via San Vito, srcu i duši grada koja je vrvjela životom. u njegovo doba. Nakon gimnazije odlazi u Zagreb, na Juridičko-politički studij i kao izvrstan student biva dva puta novčano nagrađivan. Doktor pravnih znanosti postaje u ožujku 1889. s tek navršenih 21 godinu života. Vraća se doma, u Rijeku i zapošljava kao pripravnik u odvjetničkom uredu dr. Silvestra Pallue, Zadranina i hrvatskog domoljuba. Osim što je postao Narodne čitaonice, počeo se baviti prevođenjem, pisanjem angažiranih tekstova i stručnih radova. Njegov prvi članak naslovljen „Naši jadi“ završava rečenicom: „Budimo ljudi, da postanemo Evropejci!“

Pet godina kasnije otvara samostalni ured na Korzu, a godinu kasnije, 1895., sklapa brak s Dubrovkinjom Antonijom Bačić kojemu su kumovali Erazmo pl. Barčić i Hinko vitez Bačić, sada već davno sušački načelnik i tata Konta. Rikard Lenac postao je prvi predsjednik Primorskog sokola na Sušaku 1903. – najvažnije sportsko-kulturne organizacije toga doba. Na Kraljevskoj trgovačkoj akademiji na Sušaku predaje „Poznavanje zakona“.

Iskustvo sile

Pred kraj Rata u Rijeci se osniva „Narodna organizacija“ kojoj su članovi bili istaknuti prohrvatski usmjereni riječki intelektualci. Odlučivalo se o sudbini Rijeke nakon raspada Austro-Ugarske. Prihvaćajući status Guvernera nakon što je Narodno vijeće Slovenaca Hrvata i Srba Sušak-Rijeka 29. listopada preuzelo vlast u gradu , dr. Rikard Lenac ulazi u Guvernerovu palaču bez vojske. Nakon tri tjedna vojska se ipak umiješala, ali štiteći talijanske interese i time započinje razdoblje koje će naš grad biti upisan kao prva fašistička meka na svijetu u kojoj se nasilje i isključivost dominatora predstavlja kao tolerancija i raznolikost.

Sudjelovao je u više navrata na Mirovnoj konferenciji u Parizu, na kojoj se odlučivalo o sudbini Rijeke do pred kraj ljeta 1919., boreći se, ali uzalud bez podrške velikih igrača na političkoj sceni. Razočaran je bio dvostruko, jer se zbog okupacije grada nije mogao vratiti kući sve do 1921. Demolirali su mu kancelariju na Korzu, namještaj pobacali kroz prozor. Izlaz iz, za njega sve teže situacije, dobio je u stjecanju jugoslavenskog državljanstva 1929., kada se seli na Sušak i otvara pisarnu na Kačićevom šetalištu 17 (danas Šet. Andrije Kačića Miošića), a sve do 1934. vodi i odvjetnički ured u Rijeci kada se odriče prava odvjetnikovanja i briše iz Advokatskog imenika.

Lenčevo NE Kralju

Dr. Rikard Lenac odbio je prihvatiti odlikovanje Aleksandra Karađorđevića 1933., u čast desetljeća oslobođenja Sušaka.

Za Hrvatsku enciklopediju napisao je poglavlja o Rijeci i riječkom pitanju te mnogim znamenitim Riječanima, a bio je redoviti suradnik i feljtonist zagrebačkog Obzora pod pseudonimom R.L Riječanin.

Rikard Lenac umro je 15. Listopada 1943. na Sušaku i pokopan je na Trsatu. Od života se oprostio u jeku II. svjetskog rata, razočaran i sobom, i ljudima oko sebe i svijetom, posebice zbivanjima u svom rodnom gradu koja je doživljavao kao pomračenje uma.

Njegova knjiga „Riječki ilirski triptihon i drugi ogledi“ objavljena je tek 2007. u izdanju ICR-a, u DAR-je pohranjen njegov arhiv u 17 kutija, zajedno s popisima knjiga koje su završile u GKR.

 Što je sve dug Rijeke prema Rikardu Lencu?

Rikard Lenac jedan je iz plejade briljantnih riječkih političara, domoljuba i pravnika koji su potpuno izbrisani iz kolektivne memorije grada – nema ni ulice, ni klupe, ni trga. Bio je čovjek ogromne širine znanja, poliglot, plodan tekstopisac, prevoditelj, domoljub bez kalkuliranja, principijelan i dosljedan.

Literatura: Irvin Lukežić, Rikard Lenac Riječanin ii o skromnosti; Rikard Lenac, Riječki ilirski triptihon i drugi ogledi, ICR 2007.