Povežite se s nama


Oduvijek sam volio proučavati riječku povijest. Ona je zanimljiva, burna, apstraktna i uvijek se u njoj nađe neki element o kojem se može pisati na dugo i na široko. Dosta sam znao pisati o identitetu, o različitim zanimljivostima i ljudima koji su obilježili tu bogatu povijest našeg srednjoeuropskog i mediteranskog grada.

No, kad sam u subotu krenuo pisati ovaj tekst, zasivilo se nebo nad Kvarnerom i kap po kap, eto i naše riječke kiše koja nam nije stranac. Upravo takvo vrijeme iz nekih čudnih razloga, potiče me i motivira na pisanje i razmišljanje. S obzirom da je kiša česta pojava na ovim prostorima, time su i česta pojava moji tekstovi i intervjui objavljeni na portalu Fiuman.hr. Možda ovaj tekst nekima neće imati nikakvog smisla, no evo krenuo sam ga pisati, pa ću ga i dovršiti.

Želio bih podijeliti s vama svoj pogled na Rijeku, bez ikakvih povijesnih činjenica i bez politike, samo jedan pogled mladog studenta koji umjesto da uči za ispit, sav puca od inspiracije i usmjerava tu pozitivnu energiju u nešto produktivnije. U zadnjih nekoliko godina, počelo se intenzivno razvijati Sveučilište u Rijeci koje ima sve predispozicije da postane žarište međukulturne razmjene, da počinje razvijati neke studije koji su okrenuti prema morskim i prirodoslovnim  znanostima, te da privuče sve veći broj studenata, naših, ali i stranih. More, ugodna atmosfera, alternativa i brojna kulturna i umjetnička događanja, bilo da su ona u organizaciji grada ili riječkih slobodnih umjetnika, prikazuju Rijeku u jednom drugom svjetlu, gdje svaki mladi čovjek može svojim doprinosem učiniti nešto za sebe, okušati se u nečem novom i alternativnom i ostaviti iza sebe po koji trag da je i on bio dio jednog razdoblja koje za sobom vuče neku priču.

Čvrsto vjerujem u to da će se Sveučilište u Rijeci razvijati i da će postati posebno i prepoznatljivo te sudjelovati u razmjenama studenata i profesora i naravno u skladu s mogućnostima razvijati i nove studije. Ništa se posebno nije promijenilo od mog odlaska na studij u Ljubljanu, a opet svakim povratkom osjećam sve veću privrženost gradu na Rječini. Lučki hladni grad, grad propale industrije i stare slave, a opet grad koji se danas najviše približio europskim vrijednostima. Miran suživot, tolerancija i prihvaćanje različitosti postepeno postaju način života, mada još nisu dostigli svoj vrhunac.

Često kada prošećem Korzom, susretnem par poznatih lica, onako, u prolazu i uputim im koju lijepu riječ. Uvijek u toj komunikaciji sa svojim sugrađanima osjetim zadovoljstvo i slobodu zbog različitosti njihovih stavova. Naravno, nisu uvijek svi dobre volje u trenutku kada se sretnemo, znate već, ljubav, faks, računi za struju. Obavezan ritual nedeljom mi je i šetnja Molo Longom. Kada prođem kraj zaključanih ljubavnih lokata brzim korakom, bacim pogled na luku. U zadnje vrijeme uređena je obala kao pristanište brojnih jahti. Ne vidim ništa loše u tome već mogućnost daljnih ulaganja u razvitak moderne marine kao početak jedne nove priče u usponu grada. A uostalom, složiti ćete se samnom da se iz caffe bara Mystique pruža divan pogled na te ploveće gigante, baš kao oni iz Monte Carla.

Rijeka je grad u pokretu, ona ima svoj sadržaj i događaje, međutim sami se moramo potruditi i pronaći  ono što nas zanima i čini sretnima, te ispunjava naš život u gradu na Rječini. Naučio sam i ja u ove dvije godine na fakultetu kao i mnogi drugi, da ništa u životu ne dolazi samo od sebe, spontano. Za sve se moramo potruditi mi sami, uostalom to je i dobra priprema za život. Ono u što vjerujem je to da ću se nakon studija vratiti u rodni grad. U Rijeku, Rijeku koja je rekla ne diskriminaciji, Rijeku koja je otvorena i koja prihvaća različitost. Lučki i hladni grad, možda prvi utisak. No iza toga se krije nešto puno veće i vrijednije što ne bih mijenjao nikada, a to je sloboda i mogućnost izražaja te odličan osjećaj svakim povratkom u grad koji teče.

Leo Šamanić

Marketing