Povežite se s nama

Fiuman Plus

Sharbini: Mnogo toga bih napravio drukčije, ali ne žalim zbog ničega

Objavljeno

na

Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Kada se prosječni poznavatelji nogometne igre prisjećaju igrača koji su pod stijenama Kantride ostavili najveći utisak, bez iznimke svi navode jedno ime. Anas Sharbini možda je i ponajbolji igrač u modernoj eri koji je odjenuo plavo bijeli dres najdražeg nam kluba. Oni koji nogomet poznaju nešto bolje, složili bi se u jednoj stvari: Anas je loptu dodirivao drukčije od drugih. Zvjezdane trenutke svoje nogometne karijere Sharbini je proživio igrajući za Rijeku. Svojim dobrim partijama zaslužio je poziv u reprezentaciju Hrvatske u čijem je dresu dva puta bio strijelac. Šira javnost je posebno zapamtila onaj pogodak Argentini kada je na izvrsnu asistenciju Matea Kovačića zabio za vodstvo Hrvatske.

Karijera je Anasu Sharbiniju krenula obećavajuće. U omladinsku školu HNK Rijeke došao je iz NK Rječine s deset godina i odmah pokazao da se radi o nevjerojatnom talentu. Prošao je sve omladinske selekcije da bi 2005. zaigrao za prvu momčad. Svojevremeno je bio izabran za kapetana momčadi, najmlađeg u povijesti, da bi brojne simpatizere razočarao transferom u Hajduk 2009-te godine. Ipak, nakon kratke avanture u Saudijskoj Arabiji (Al-Ittihad) 2013-te se vratio u Rijeku te je pod vodstvom Matjaža Keka odigrao možda i najbolje partije u svojoj karijeri. Anas Sharbini je pomalo neopravdano bio nazivan «zločestim dečkom» riječkog nogometa, a jedna njegova ishitrena reakcija bila je, kasnije se ispostavilo, razlog zašto je u najboljim godinama prekinuo karijeru. U studenom 2015., nakon što je saznao da će utakmicu započeti na klupi za pričuvne igrače, odbio je putovati u Osijek te je bio kažnjen novčanom kaznom i udaljen iz momčadi. Za Rijeku više nikada nije zaigrao. Prije nekoliko dana istekao mu je ugovor s doprvakom Hrvatske i Anas Sharbini ponovo se našao na listi slobodnih igrača. Za HNK Rijeku odigrao je ukupno 200 službenih utakmica i pritom postigao 67 pogodaka, ako je vjerovati podacima iz Wikipedije.

Anas Sharbini svoje egzotično ime duguje ocu Palestincu rođenom u Siriji, ali je kako bi domaći ljudi rekli «pravi Grobničan.» S majčine strane je iz Podkilavca, iz mnogobrojne obitelji Bura i sa svim sugovornicima razgovara na zvonkoj grobničkoj čakavici. «Tako san govoril i va Splite», ističe. Našli smo se u kafiću Max u centru Dražica u kojemu često ispija kavu s voditeljem kafića Tonijem Ćubelićem koji nas je i povezao. Došao je gurajući kolica u kojima je bezbrižno spavala njegova osmomjesečna kći Gita. Nekoć ubojita kopačka danas uživa u ulozi oca.

«Svi mi govore da liči na mene…ne znan jel’ to dobro ili ne…», smije se naš sugovornik.

Dobro Anase, prije nekoliko dana istekao ti je ugovor s Rijekom. Što sada, kako dalje?
«A nemam pojma, sada ću se prvo dobro odmoriti pa vidjeti. Jedno je sigurno – profesionalno više neću igrati nogomet…»

U kuloarima se spominje da ćeš pojačati redove NK Grobničana…
«Ne mogu još ništa sa sigurnošću reći, ali najvjerojatnije da. Nagovaraju me moji prijatelji i vjerojatno ću prihvatiti. Imam 31 godinu, već 15 godina igram profesionalno i sad je došlo vrijeme da odigram malo za svoj gušt…»

«Ča te ni sran?», kroz smijeh sam mu postavio provokativno pitanje aludirajući na lokalni rivalitet NK Grobničana i NK Rječine.
«Zač to?»

Pa Rječina je tvoj matični klub…
«Pa i Ričina je aktualna..», kroz smijeh će, «…Ali u Grobničanu je to ozbiljnija priča. Igraju višu ligu i tamo su brat Ahmad i moji prijatelji Dražen Pilčić, Kristijan Čaval, Fulvio Poropat…»

Sharbini-Anas2

Igrao si u dva velika rivala, Rijeci i Hajduku, za koji te vežu ljepše uspomene?
«Pa sigurno za Rijeku. Rijeka je moj klub i Rijeka mi je najviše toga dala. U plavo-bijelom dresu sam se najbolje osjećao i doma sam pružio svoje najbolje partije. Nema tu puno priče. Uz Rijeku me vežu najljepša sjećanja.»

U nedavnom intervjuu kojega je aktualni trener Rijeke Matjaž Kek dao jednom nacionalnom dnevnom listu, kao najboljeg igrača kojega je trenirao u svojoj karijeri on navodi baš tebe. Kako to komentiraš?
«To mi je jako drago za čuti. Nas dvojica smo imali više nego korektan odnos dok sam trenirao. I dan danas smo u dobrim odnosima. On je veliki stručnjak i veliki trener, a njegovi rezultati to dokazuju. Kada netko poput njega to izjavi, onda znam da sam nešto napravio u svojoj karijeri i ponosan sam na to.»

Idemo sada ovako, tko je najbolji trener s kojim si ti radio?
«Ne bih sada da ovo zazvuči lažno, jer je Kek rekao ovo za mene, ali za mene je najbolji trener kojega sam imao upravo Matjaž Kek. Od odnosa prema igračima do samog poznavanja nogometne igre. Od njega sam najviše i naučio…»

Što očekuješ od Rijeke u idućoj sezoni? Prošle godine viceprvaci, one prije prvaci, gdje će Rijeka biti u budućnosti?
«U HNL-u se unaprijed zna tko će biti na prva dva ili tri mjesta i ta će tri kluba i ubuduće dominirati. To su Dinamo, Rijeka i Hajduk. Hajde i Osijek se sada budi. Rijeka će opet biti prvak, to sigurno. Možda već iduće sezone. Rijeka ima momčad da se konstantno bori za prvo mjesto.»

Rekao si da ti je Kek bio najdraži trener, a s kojim si se suigračem najbolje slagao?
«Najdraži mi je definitivno Vedran Jugović s kojim sam postao i prijatelj…»

A brat Ahmad?, prekinuo sam ga
«…hahahaha…nije baš. S bratom sam igrao na početku karijere i bio je malo prestrog prema meni.»

Intervju nakratko prekida kćerkica Gita koja se prenula iz dubokog sna. Anas ju uzima u naručje i nastavlja intervju.
«Samo meni oteje poć…nikemu drugemu…», ponosno ističe. Djevojčica se oprezno smješka, ali čvrsto sjedi u očevu naručju.

sha

Idemo sada o aktualnim događajima. Dva puta si bio u kadru reprezentacije Hrvatske. Kao rezerva si išao i na Europsko prvenstvo u Austriju. Nedostaju li ti ta vremena sada kada gledaš utakmice naših dečki u Rusiji?
«Sasvim drukčije je kada gledaš a TV-u i kada si tamo. Normalno da mi je krivo jer razmišljam o nekim stvarima koje sam mogao možda drugačije napraviti. Ali što je tu je. Sada sam veliki navijač i dečkima želim da naprave što bolji rezultat.»

Sutra igraju protiv Argentine, gotovo iste momčadi kojoj si ti 2014. zabio golčinu. Taj put smo izgubili, možemo li ovoga puta ostvariti pobjedu?
«Ono je bila prijateljska, a sada igraju na svjetskom prvenstvu. To je potpuno različita stvar. Naši imaju velike šanse jer njima igra samo pobjeda. Predviđam da ćemo prednost ostvariti iz kontranapada u čemu smo jako dobri. Argentina je veliki favorit po meni, ali nadam se pobjedi Hrvatske.»

Sutra će istrčati Messi, Aguero, Ansaldi, Mascherano. Higuain i Di Maria će biti na klupi. To su svojevrsne nogometne veličine protiv kojih si igrao…
«Pa sada kada gledam to je ista ekipa. Strašni su, stvarno jako dobri. Lete po terenu. To je jedna druga razina od one na kojoj sam ja igrao…»

…Ali svejedno si uspio zabiti na toj utakmici. Možeš li se prisjetiti tog osjećaja?
«Pa da ti budem iskren kada sam zabio gol na toj utakmici nisam se osjećao ništa posebno drugačije nego kada sam zabijao nekim drugim ekipama. Tek nakon par dana mi je došlo do glave da sam zabio Argentini. Na terenu nikada nisam pridavao veću pažnju tim zvijezdama. Messija i Di Mariu sam gledao bilo kojeg protivnika…»

Ipak ističe,
«Messi mi je ipak ostavio najbolji dojam. Trčiš za njim i vidiš da mu ne možeš ništa…čudan osjećaj.»

Sharbini-Anas1

Na društvenim se mrežama mogu naći razne parodije na Vaš račun iz te utakmice. Zabavljaju li vas?
«hahaha…a ne znam…pošalju mi prijatelji to. Sve je to dobra zajebancija…»

Žališ li za ičime u svojoj nogometnoj karijeri? Bi li nešto napravio drugačije da krećeš ponovo?
«Pa sigurno da bi napravio mnogo toga drugačije, ali ne žalim za ičim. Uvijek sam govorio da je u nogometnoj karijeri sreća jedan od najvažnijih faktora. Mogao sam imati bolju karijeru, a mogao sam možda igrati amaterski samo za svoj gušt. Postigao sam nešto i zbog toga sam sretan.»

Ali mnogim navijačima i ljubiteljima nogometa je žao da s 31 godinu vješaš kopačke o klin. Kvaliteta nikada nije bila upitna i u naponu snage mogao si još odigrati koju sezonu za neki veći europski klub…
«Lako je sada biti pametan. Ja isto mislim da sam mogao imati bolju karijeru. Međutim, priču možemo postaviti i ovako. Kada sam bio junior, poslali su me na posudbu u tadašnjeg drugoligaša, NK Pomorac čiji me trener nije htio jer da nisam bio dovoljno dobar. Da sam otišao u Pomorac, mogao sam i propasti na početku karijere. Dakle, ponavljam – ja sam na kraju zadovoljan kako je sve ispalo.»

Vaš prijatelj, također bivši nogometaš Sandro Klić, nakon nogometne karijere započeo je karijeru u boćanju koje je možda i popularnije od nogometa na vašem Grobniku. Možemo li i od tebe očekivati takav neobični transfer?
«Ma neeee…», odgovara grohotom se nasmijavši. «Nisam ja takav talent kao Sandro. On je bolji boćar nego što je bio nogometaš. Možda bi s njima napravio bolju karijeru u boćanju, tko će ga znati sada…»

Tijekom našeg razgovora, u centru Dražica se postavljao veliki pano na kojemu će se pratiti sutrašnja utakmica. Anasa poznaju svi, od konobara do audio-video majstora. Upitao sam ga gdje će pratiti utakmicu.
«Protiv Nigerije smo pratili kod brata u MD-u, ali ću sutra s ekipom biti ovdje u Maxu i na Trgu mlikarica, te navijati za naše dečke. Bit će super atmosfera, onako prava Grobnička…», rekao je Anas Sharbini za Fiuman.hr i pozvao sve da mu se pridruže sutra u navijačkom deliriju.

Marketing
Marketing

Facebook

Instagram