Povežite se s nama



U nekoliko smo navrata pisali o projektu STEM interaktiv PRHG kojeg provodi Prva riječka hrvatska gimnazija. Ovog puta donosimo vam priču o putovanju Četrnaest profesora Prve riječke hrvatske gimnazije koji su u sklopu projekta posjetili Finsku u periodu od 27. travnja do 3. svibnja 2016. godine. Riječ je o studijskom putovanju u Helsinki gdje su posjetili dvije škole i to Kulosaaren yhteiskoulu i Maunulan yhteiskoulu ja Helsingin matematiikkalukio, u kojima su imali priliku vidjeti zašto je finski model jedan od najuspješnijih obrazovnih modela na svijetu.

„Školovanje u Finskoj je besplatno i obavezno za svu djecu od sedme do šesnaeste godine ( 99,2 % djece završi obavezno osnovno školsko obrazovanje, 90 % stekne diplomu srednje škole). Više od 50% mladih Finaca završi fakultete, a velika većina odraslih uči ili se usavršava tijekom cijelog života. Zaključak: učenje je u Finskoj hobi broj jedan. Finska izdvaja mnogo novaca za obrazovanje, smatrajući to dobrom investicijom za stvaranje društva temeljenom na znanju i permanentnom učenju. Tamo je mnogo teže postati prosvjetni djelatnik jer to zvanje nosi za sobom veliki ugled i poštovanje u društvu“, objasnila mi je moja sugovornica prof. Sandra Vidović koja je uključena u projekt STEM interaktiv.

I učenicima i nastavnicima škola predstavlja drugi dom, nastavnike se oslovljava imenom, a radna atmosfera je pozitivna i otvorena, mnogo se razgovara, a vrata gotovo svih učionica su otvorena tijekom nastave. Učenici po školi vrlo često hodaju u čarapama ili papučama i ležerno su odjeveni. U škole se raspoređuju po mjestu prebivališta kako bi se izbjegle socio-ekonomske razlike. Osnovna škola, koja je obavezna traje 9 godina (6+3). Posljednja tri razreda osnovne škole se nazivaju se niža srednja škola dok viša srednja škola nije obavezna i može trajati od 2 do 4 godine, što ovisi o individualnim mogućnostima i efikasnosti svakog učenika. Predviđeno gradivo učenici mogu savladavati različitom brzinom i efikasnošću, što ukazuje na funkcionalnu primjenu principa individualnosti i poštivanja posebnih potreba i kapaciteta svakog učenika. Finci imaju mogućnost doživotnog trajnog obrazovanja na bilo kojem nivou. Ono je uvijek besplatno pa čak i u privatnim školama koje smo posjetili. Privatne škole rade po istom programu kao i državne škole s time što imaju veći stupanj autonomije. Mnogo nastavnih sadržaja je u digitalnom obliku s obzirom na masovnu uporabu kompjutora po školama.

„Inače, kada se školska vrata otvore učenici preplave školske hodnike, skidaju jakne i cipele te ih ostavljaju u svojim ormarićima. Žamor traje sve do početka nastave, svi se vesele jedni drugima, smiju se i imenom pozdravljaju nastavnike. Učionice su prostrane i svijetle, veselih boja i različitog dizajna. U školama postoji i teretana, sportska dvorana, dvorana za ples, knjižnica, učionica s glazbenim sadržajima, učionica za kuhanje i serviranje jela, učionica za šivanje, učionica za likovno izražavanje, radionica u kojoj uče različite vještine i zanate poput varenja, rada na tokarskom stroju, izrade različitih drvenih predmeta i sl… Na svakom slobodnom kutku škole postoje mjesta za odmor i učenje, stolovi s društvenim igrama, stolni nogomet, pikado, računala i još mnogo drugih sadržaja. Oko škola slobodno skakuću vjeverice i zečevi, biljke koje učenici sami uzgajaju i njeguju što u sklopu nastave što u slobodno vrijeme…čime se uče suživotu s prirodom i ljubavi prema njoj“, prof Vidović oduševljeno mi prepričava svoja pozitivna iskustva i ugodnu atmosferu koja ih je dočekala pri posjeti jednoj od Finskih škola.

Atmosfera u učionicama je opuštena, učenici mogu prošetati učionicom, mogu u tišini izaći ako moraju, ali sve to bez ometanja nastave. Fiksni raspored, višesatno sjedenje u učionici, testovi, usmeno ispitivanje, strah od ocjene – nisu situacije koje se sreću u finskim školama. Nastavnici su savjetnici i vodiči kroz učenje, a ne predavači ili reproduktori informacija i definicija iz udžbenika. Njihova primarna uloga je razviti kod učenika radoznalost i želju za znanjem. Nastava je usmjerena na stjecanje znanja, a ne na ocjenjivanje. Nastavnici tijekom nastave mnogo razgovaraju s učenicima, debatiraju, navode učenike da aktivno i samostalno donose zaključke. Vrlo često nastavu prekidaju kako bi na primjeru pokazali ono što su teoretski zaključili. U Finskoj ni jedan razred, ni jedna učionica, ni jedan sat nije sličan nekom drugom satu jer svaki razred ima svoje specifičnosti, svaki nastavnik ima svoje metode, svoj način rada i nastavne jedinice. Nastavnici imaju potpunu autonomiju u svemu, a prosvjetna inspekcija ukinuta je 1991. godine. Domaći zadaci nisu obvezni i ne smiju oduzimati previše vremena učeniku. Smatra se da je aktivan rad u školi sasvim dovoljan i da domaći zadaci samo uzurpiraju slobodno vrijeme učenika. Zato su učenici nasmijani, ne moraju se bojati kompetitivnosti ili neuspjeha, koje potiču standardizirani testovi, rado idu u školu, imaju malo satova u usporedbi s našim učenicima, a postižu izuzetno dobre rezultate na svjetskim testiranjima. Klasični testovi se u Finskoj doživljavaju kao puka statistika koja ne doprinosi razvoju učenika, a ocjenjivanja nema do srednje škole, a i tada to nisu samo brojčane ocene. Nastavnici ne dijele djecu na dobre i loše, već na one kojima je potrebna veća ili manja stručna pomoć.

Svrha školovanja u Finskoj usmjerena je na kompletan razvoj osobnosti, uključujući znanja, vještine, vrijednosti, kreativnost i interpersonalne karakteristike. Znanje je ispred ocjena, a postignuće učenika definirano u odnosu prema vlastitom rastu i razvoju, a ne u odnosu na univerzalne standarde.

Nakon 2 ili 3 školska sata slijedi vrijeme za ručak, topli obrok koji je nutritivno izbalansiran i besplatan za sve učenike. Na meniju su obično razne salate s mesnim okruglicama, lazanje, palačinke s povrćem i sl… Uvijek je na izbor više vrsta jela tako da svatko može izabrati nešto po svom ukusu. Nastavnici jedu zajedno s učenicima. Kada završe s ručkom učenici spremaju sve za sobom, razvrstavaju otpad, slažu pribor i tanjure na za to predviđena mjesta te ostvaljaju sve čisto i uredno kako bi netko bez problema mogao koristiti njihovo mjesto.

Škole koriste e-dnevnike koji su dostupni nastavnicima, učenicima, ali i roditelji mogu unositi određene opaske i komentare vezane uz napredak ili ponašanje svoga djeteta. Školski dan traje 3 do 4 sata s time da njihov sat traje 75 minuta, s pauzom od 15 minuta između satova. Poslije takve pauze smatraju da učenici imaju bolju koncentraciju za sljedeći sat.

Ponavljanje razreda u Finskoj skoro i ne postoji, a razlika između najslabijih i najboljih učenika je minimalna. Svi učenici imaju jedan školski sat tjedno profesionalnu orijentaciju u višim razredima osnovne škole čiji je cilj reduciranje pogrešnih odluka pri izboru daljeg školovanja.

„Nakon šest dana provedenih u jednoj od najuređenijih država u Europi valjalo se vratiti u svoju školu u kojoj se u međuvremenu nije ništa promijenilo… Promijenio se samo kut gledanja na perspektivu koja je ostala ista… Koliko autonomije ima hrvatski nastavnik da unese dašak finskog modela u svoju učionicu, da pokuša pokrenuti kotačić u nekom drugom smjeru??? I tako sve ostaje stvar pojedinca i njegove želje za nečim novim, boljim, ili samo jednostavno drugačijim“, nadodala je prof Vidović.

Nadamo se da je profesorima riječke gimnazije ovo studijsko putovanje samo još jedan dodatan poticaj koji im daje mogućnost da unesu taj dašak finskog modela u svoju učionicu i to upravo putem kvalitetnog STEM projekta u koji su uključeni i kojeg ćemo mi kao portal Fiuman.hr i dalje pratiti, stoga im želimo puno uspjeha u daljnjem provođenju projekta koji bi mogao biti prekretnica u nastavi prirodoslovnih premeta, ali i poticaj da se nešto promijeni u hrvatskom školskom sustavu.