Povežite se s nama

Prva ovogodišnja (a ukupno petnaesta po redu) panel-diskusija u sklopu projekta Opatija Coffeehouse Debates sinoć je do kraja napunila prostor Kavane Continental, okupivši oko stotinu zainteresiranih sudionika i slušatelja, što je ujedno i najveći broj posjetitelja bilo koje pojedine dosadašnje panel-diskusije u sklopu projekta. Razlog ovako velikom interesu posve je razumljiv, budući da su organizatori događanje posvetili jednoj od najaktualnijih tema 2016. godine – kvaliteti hrvatskog sustava formalnog obrazovanja, s naglaskom na kurikularnu reformu, ali i na društvenu ulogu sveučilišta u zajednici.

Kavana Continental tako je dugom popisu uglednih domaćih i stranih znanstvenika, novinara, stručnjaka i donositelja odluka koji su sudjelovali kao predavači u sklopu projekta dodala još dva imena. Riječ je o Borisu Jokiću, znanstvenom suradniku na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, voditelju (do svibnja 2016.) stručne radne skupine za provođenje Cjelovite kurikularne reforme i znanstveniku u čiju je podršku prošle godine na ulice i trgove izašlo oko 40 tisuća građana, te Bojani Ćulum, docentici s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci i jednoj od glavnih zagovornika civilne misije sveučilišta, koju je proučavala kao stipendistica Fulbright programa na Portland State University.

Bojana Ćulum je istaknula kako se danas, prilikom evaluacije sveučilišta, gotovo u potpunosti zanemaruje njegova civilna uloga – sveučilište ne bi trebalo predstavljati izoliranu cjelinu koja se svim silama trudi odvojiti svoj kampus od ostatka grada, već bi trebalo biti posvećeno rješavanju lokalnih problema i suradnjom s lokalnom zajednicom. Kao primjer navodi upravo Portland State University, koje se razvijalo i raslo u spoju s lokalnom vlašću i administracijom, udrugama građana, javnim institucijama u području zdravstvene i socijalne skrbi, energetike, obrazovanja i kulture. Ćulum smatra kako je ovo smjer za razvoj hrvatskih sveučilišta – ona trebaju biti društveno odgovorni akteri u lokalnoj i regionalnoj zajednici.

Boris Jokić je slušatelje upoznao s nekoliko neugodnih podataka vezanih uz univerzalne testove kompetencija učenika osnovnih i srednjih škola, te istaknuo kako, primjerice, najzahtjevnije razine matematičkih testova uspješno rješava svega 1% učenika u Hrvatskoj, dok na niti 20 kilometara zračne udaljenosti od Opatije, u Sloveniji, taj udio raste na 3%, te na gotovo 6% u Švicarskoj. Unatoč tome, smatra Jokić, aktualna vlast trenutno stanje smatra zadovoljavajućim, ignorirajući jasne pokazatelje koji upućuju da je potrebno što prije mijenjati obrazovni sustav. Zahvaljujući modernim tehnologijama informacije su nam sada dostupnije nego ikad prije, no informacije nisu znanje – učenicima često nedostaju kompetencije da upotrijebe informacije koje imaju, pa čak i da ih kritički sagledaju i evaluiraju. Unatoč tome, Jokić nije pesimističan, već je uvjeren da se situacija može promijeniti i da ‘Hrvatska može bolje’. Ističe kako su prošlogodišnji prosvjedi veliki demokratski potencijal na kakvom Hrvatskoj mogu zavidjeti brojne razvijene zemlje Europske unije, te dodaje da su upravo građani ti koji moraju osigurati da Hrvatska ide u bolju budućnost, a ne da se vraća u prošlost.

Nakon uvodnih izlaganja uslijedila je preko jednog sata duga rasprava, u kojoj su se podigla brojna zanimljiva pitanja i komentari. Cijela je panel-diskusija, zajedno s raspravom, snimljena i kroz dan ili dva bit će objavljena na službenim stranicama projekta, kao i na društvenim mrežama.

Organizatori iz opatijske Udruge “Kulturni front”, koja je pred mjesec dana proslavila 15 godina djelovanja, istaknuli su kako su izrazito zadovoljni kvalitetom rasprave i odazivom zainteresiranih slušatelja, te su zahvalili Milenij hotelima i riječkom Odsjeku za filozofiju – partnerima u suradnji s kojima se projekt provodi, kao i pokroviteljima projekta – Gradu Opatiji i Primorsko-goranskoj županiji.

Iako tema sljedeće panel-diskusije, koja nas očekuje krajem ožujka, još nije poznata, nagoviješteno je kako bi se mogle obraditi najave oko uvođenja obveznog (kratkotrajnog) vojnog roka, dok se kao alternativna tema spominje održivost rada i mirovinskog sustava u Hrvatskoj.