Zajc, Beethoven i Šostakovič za početak nove koncertne godine u Zajcu

Unatoč pandemiji i sveopćoj tromosti svakodnevnog (novo)normalnog života riječki HNK Ivana pl. Zajca nastavlja s radom i u 2021. Godini. Za razliku od zagrebačkog HNK koji je u novu godinu ušao zatvoren zbog koronavirusa, s radom nastavlja 15. siječnja .

Prvi ovogodišnji koncert Riječkog simfonijskog orkestra  pod naslovom „Prekretnice“ obilježilo je obiteljsko muziciranje violinista Thomasa Goldschmidta i njegova sina maestra Valentina Egela, šefa dirigenta našeg orkestra. Otac i sin udružili su umjetničke snage u izvedbi jedinog violin koncerta Ludwiga van Beethovena. Radi se o iznimno slojevitoj partituri prilične minutaže. Thomas Goldschmidt pokazao je pravi istraživački duh prilikom sviranja D-dur violinskog koncerta, svirao je kao da svira sam za sebe, a ne za publiku. Navedenim pristupom omogućio si je dodatno istraživanje Beethovenovih glazbenih zamisli te je svoja glazbena mozganja podario publici, što se nekima dopalo, a nekima nije. Kako bilo da bilo to je njegova umjetnička sloboda i  treba je poštovati. Goldschmidt  je lijepo oblikovao niže violinske tonove uz precizne štrihove, a nikako nam nije jasno zašto se u Rondu odlučio na vrlo spor tempo. Imao je u orkestru sjajnog saveznika koji ga nije iznevjerio. Svoje vrijeme na pozornici iskoristio je kako bi malo proučio sinovljevo dirigiranje i reakcije orkestraša na dirigentske zamisli njihova šefa dirigenta, sigurno je kasnije imao poneki savjet za sina koji ćemo mi kao publika gledati tj. slušati na prvom sljedećem koncertu. 

Drugi dio koncerta protekao je u znaku Dimitrija Šostakoviča, iznimno talentiranog ruskog skladatelja čije je stvaralaštvo često bilo pod zlogukom sjenom Staljinovog režima, to se odrazilo i na Šostakovičev karakter kojeg njegovi suvremenici opisuju kao iznimno plahog čovjeka. Poznati hrvatski pjesnik Slavko Mihalić u više se navrata sreo s ruskim majstorom. Prva simfonija Dimitrija Šostakoviča u F-molu odzvanja izuzetnom znatiželjom mladog skladatelja, kada ju je komponirao Šostakoviču je bilo svega 19 godina, a simfonija je poslužila kao diplomski rad, iako je vrlo brzo nadrasla studentske okvire. Riječki simfonijski orkestar solidno je odgovorio Šostakovičevim mladenačkim zamislima, ton je bio čist i zanosan, a orkestralne dionice koncizno odsvirane i ugrađene u cjelinu. Moramo pohvaliti drvene i limene puhače na oštrim prodorima zvuka. Koncertni majstor Anton Kyrylov ponovo je svirao savršena sola. Bilo bi dobro kada bi Kyrylov koji put istupio iz orkestra i nastupio kao solist u, evo na primjer, Bruchovom violin-koncertu. Valentin Egel sigurnom je rukom vodio Prvu simfoniju s malo previše upliva njemačke discipline, jer ruske su kajdanke  ipak nešto drugo. Kada razmišljamo o ruskoj glazbi  sjetimo se jet-set dirigenta Valerija Gergijeva koji na koncertu uništi sve neruske partiture i onda dođe do stvaralaštva nekog Rusa i pobere stajaće ovacije publike.

Koncert je otvorila uvertira operi Mislav Ivana pl. Zajca, iako je u njenoj izvedbi nedostajalo entuzijazma uvijek ćemo pohvaliti pojavu Zajca na repertoaru. Mislav je prva opera iz nacionalne trilogije u koju još spadaju Nikola Šubić Zrinski i Ban Leget, ne bi bilo loše da Mislava i Bana Legeta doživimo u integralnoj izvedbi na pozornici kazališta koje nosi Zajčevo ime.