Na adresu našeg portala stiglo je pismo mlade studentice koja je s vama htjela podijeliti razmišljanja u vezi odabira srednje škole
Studentica sam prve godine Akademije za likovnu umjetnost i dizajn u Ljubljani i bivša sam učenica Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci. Pri odabiru srednje škole mnogi su me odgovarali od ideje da upišem ŠPUR, a kada sam čvrsto odlučila da je to moj jedini izbor i postala učenica te škole, govorili su da ću se predomisliti i najvjerojatnije preseliti u drugu školu. Mnogi su moju školu opisivali kao školu propalica i ovisnika nakon koje nemaš budućnosti. Vrijeđaju me takve izjave, pa bih vam htjela predstaviti svoja iskustva. ŠPUR je mala škola s predivnim zelenim vrtom i pogledom na more. Svojom je arhitekturom i lokacijom posebna, a samim time i sama izvor nadahnuća. Tamo nikada nije dosadno, svi se međusobno poznaju, i prvaši, i maturanti i profesori. Daš li priliku profesorima, postat će ti druga obitelj i odlični prijatelji kojima se uvijek možeš obratiti ako imaš bilo kakav problem. Njima je svaki pojedinac bitan, a osim što ste primarno učenik, vi ste i njihov prijatelj, ali i njihovo dijete i stalo im je da napredujete. Uvijek će naći vremena za učenikova pitanja i dvojbe. Komunikacija s profesorima bila mi je iznimno bitna jer me motivirala i pomicala moje granice. Bilo mi je bitno zadiviti ih svojim rješenjem postavljenog zadatka. Što je rad bio bolji to je naravno razgovor bio kvalitetniji, a to me je jako veselilo i motiviralo. Voljela sam s njima diskutirati i slušati njihova znanja, upijala sam sve.
O školi propalica i ovisnika o kojoj sam slušala prije nego sam postala njen dio, sada imam drugu sliku. No, brine me što će s mojom školom biti u budućnosti. Većina se učenika s boljim ocjenama upisuje u gimnazije jer one nude široko obrazovanje, a samim time i veći izbor studija. No, što je sa strukovnim i umjetničkim školama? U njih se upisuju učenici s lošijim uspjehom koji ne moraju polagati ispite Državne mature i ne planiraju daljnje obrazovanje, a to me žalosti. Što je s talentiranim ljudima koji umjesto strukovne ili umjetničke škole, zalutaju i zaglave u gimnaziji? A ovisnici? Svugdje ih ima, nisu oni samo dio svijeta umjetnosti i kreativnosti, ne budimo licemjerni! To što se drukčije oblačimo, što smo “otkačeniji”, ne mora automatski značiti da se drogiramo, to su predrasude! Kažu da je ŠPUR lagana škola u kojoj se ne uči mnogo jer nema puno tzv. teorijskih predmeta. To je djelomično istina, no naša satnica je puno duža i naše obrazovanje počiva na stjecanju vještina i znanja iz područja dizajna i primijenjenih umjetnosti. Od ideje, njene temeljite razrade kroz more skica do konačne realizacije – konkretnog rada – puno je uloženog truda i još više vremena.
Iza sebe nemam puno položenih ispita, ali imam veliki broj radova koji su plod moje kreativnosti, promišljanja i djelo mojih ruku na kojima stoji moj potpis. ŠPUR je jedna velika obitelj – kuća stvaranja i učenja, druženja i međusobnog pomaganja, prihvaćanja i razumijevanja. Nemojte podcjenjivati strukovne škole! Učenici tih škola gradit će vam kuće, napraviti frizuru za važan sastanak, kuhati kada budete gladni i umorni, urediti dom da se u njemu ugodno osjećate. Oni dizajniraju automobile, brodove i avione, oni su izumili svu tehnologiju. Ako vaše dijete ima talent ili želju i zainteresirano je za određeno područje, nemojte im uskratiti razvoj zbog gimnazijskog obrazovanja i savršenih ispita Državne mature. Dopustite im da što prije počnu razvijati ono što vole i u čemu će biti dobri i uspješni. Ukoliko se dogodi da odabrana škola nije ona prava, uvijek postoji mogućnost premještaja u drugu školu. Iako smo završili četverogodišnju umjetničku školu, s uspjehom smo položili ispite Državne mature (čak i na A višoj razini) i upisali se na željene fakultete. Moji prijatelji iz razreda i ja i danas se vrlo rado sjećamo naše škole i rado joj se vraćamo. Većina nas je ostala u kontaktu s profesorima koji se razvesele kada ih posjetimo i raduju se našim uspjesima.
Napisala : Roberta Cetina
