Povežite se s nama


“Lijepe žene su stvorene za muškarce koji nemaju mašte, a pametne za one koji nemaju sreće!”

Casanova

Oduvijek sam znao sa ženama. Možda do sada nisam završio fakultet, našao ozbiljan posao, zaradio vlastite novce, proputovao svijet, stekao životnog iskustva, oženio se, napravio dvoje djece i slične trivijalne gluposti, ali ako u nečemu imam iskustva (ne računajući igranje igrica) to su zasigurno – žene. U doticaju s njima sam već gotovo trideset godinama, iako se prvih devetnaest ne mogu uzimati u obzir budući da sam do tada, kao svako dijete mrzio djevojčice, kako se nazivaju preteče žena. U izostanku životnih preokupacija, u posljednje vrijeme sve intenzivnije s prijateljima razgovaram na temu – žene. Nikako nam nije jasno kako neki mediokriteti, primitivci, bezmudnjaci (da počnemo koristiti novu riječ u jezicima južnih Slavena) imaju vrlo atraktivne djevojke ili ljubavnice, a mi nemamo. “Sigurno je u njima problem”, ekspertno smo zaključili ispijajući sedmo pivo u lokalnoj kafani gledajući finale lige prvaka.

Nedavno sam pročitao roman Charlesa Bukowskog pod nazivom “Žene” i moram priznati da mi se samo djelomično svidio. Knjiga je bila odveć vulgarna za ukus fino odgojenog i pristojnog gradskog dječaka poput mene. Doduše, u nekoliko sam se navrata poistovjetio s protagonistom tog romana, izvjesnim starudijom pod imenom HenryChinasky koji je za pravo, alter ego autora. Svejedno, u središnjem djelu priče potpuno sam se izgubio prateći cijelu paletu raznih seksualnih partnerica glavnog lika, da bi se na kraju frajer skrasio s nekom ad hoc djevojkom. Upravo ovaj trivijalni kraj ponukao me da napišem svoju verziju djela “Žene” ali u formi kolumne jer mi se ne da pisati roman. Žene od muškaraca žele samo jednu stvar – SVE. Netko bi rekao da i muškarci od žena žele samo jednu stvar – SEX. Osobno smatram da je to izmišljotina onih emancipiranih žena kojima je životni cilj nagrditi instituciju pravog muškarca. Moj lik i djelo obilježilo je niz raznih djevojaka i žena koje su me učinile stručnim da ovom prilikom predstavim svoju ekspertizu o pojavnosti žena u životu pravog muškarca kroz osobna iskustva s njima. Krenimo redom.

SUPRUGA MOG OCA, inače moja majka. Problemi s njom počeli su u ranom stadiju mog djetinjstva. Može se reći od samog početka budući da je ona jedna od najzaslužnijih što sam se našao na ovom svijetu. Valja napomenuti da me usprkos mojim godinama i dalje zove usred noći samo da me priupita: “Kad ti namjeravaš doći doma?” usput nudeći odgovor: “Iz ovih stopa.” Pritom me sramoteći pred brojnim damama noći koje su u tom trenutku u mom društvu. Naravno da ispadam nesamostalan, balav, nezreo, razmažen. Osim što me donijela na ovaj svijet, u istom trenutku s ovog svijeta ispraća moj renome pravog muškarca. Ako ćemo biti precizni i shvatiti tu sintagmu u užem smislu, ona je trenutno “jedina žena u mom životu.”

KORANA i NATAŠA su prve ženske osobe u mom životu. Kćeri su to od naših obiteljskih prijatelja i kumova. Usprkos mom osebujnom karakteru i konfliktnom ponašanju ostale su moje prijateljice i trideset godina nakon upoznavanja. Ovom prilikom moram naglasiti kako su one možda i odgovorne za moj status “prijatelja žena.” Nije na odmet spomenuti zgodu s Koranom kada smo kao djeca predškolske dobi pronašli kutijicu punu čudnih ljepljivih vodenih balona u ormaru mojih roditelja. Poznati po svojoj kreativnosti pomislili smo da se radi o masnim čepovima za uši koje naši roditelji koriste da bi lakše zaspali. Tu nam zgodu prepričavaju prilikom svakog okupljanja. Nataša nije bila s nama u tom trenutku te nije dobila tu važnu životnu lekciju. Obilo joj se to o glavu nekoliko godina poslije kada je postala majka dvojice sinova, blizanaca. I još k tome učiteljica razredne nastave.

IVA je definitivno zaslužila da ju spomenem na samom početku. Djevojčica je to iz razreda u ranom stadiju mog vrhunskog obrazovanja. Živjela je blizu mene te smo ponekad išli skupa u školu iz škole. Prilikom tjelesnog odgoja na školskom igralištu uslijedilo je ono što me obilježilo za cijeli život – mjerenje visine i stajanje u vrsti. Iva i ja bili smo uvjerljivo najniži s naglaskom na Ivu jer je ona ipak curica i u tom trenutku je bilo oportuno da ona preuzme ulogu službeno najniže u razredu. To je vrlo negativno utjecalo na razvoj moje osobnosti te sam provodio dane i noći u razmišljanjima: “Zašto su samo bebe iz vrtića niže od mene?” Utješio bi me moj otac s napomenom: “Ali Iva je niža od tebe.” Uvijek bi se nakon toga osjećao malo bolje. Iva je to znala i nesebično bi mi nakon škole ponudila da nosi moju školsku torbu. Kao pravi đentlmen, odmah sam pristao. I tako mjesecima, po žarkom suncu, dugim kišnim danima, olujama i neverama ja sam slobodno mogao uživati u šetnji na relaciji škola – kuća dok je Iva teglila teret za oboje. Nekoliko godina poslije čuo sam frazu kako “žena drži tri kuta u kući” i sjetio se Ive. Naša idila trajala je do jednog dana kada su moj otac i njegova supruga odlučili iznenaditi me na sred puta. Odgojna metoda fizičke prisile dala je ovoga puta željeni učinak. Naučio sam kako ipak muškarac treba pognuti leđa i preuzeti teret za oboje, stoga ovom prilikom zahvaljujem Ivi što mi je pružila najlagodnije polugodište u mom životu.

VESNA je odgovorna za moje probleme s kardiovaskularnim sustavom. Nju držim izravno odgovornom što bolujem od slomljenog srca. Moram priznati da sam tada prvi put plakao zbog neke osobe suprotnog spola, ne računajući događaje kada bi me djevojčice u vrtiću htjele poljubiti. Bio sam šesti razred osnovne kada sam prvi puta ugledao to malo plavo stvorenje i od tada mi život nije isti. Bila je to djevojčica mog života. Družili smo se u svega nekoliko navrata, a vrhunac našeg druženja bila je šetnja glavnom ulicom jednom pitoresknog primorskog mjestašca. Skoro sam ju uhvatio za ruku, ali sam si vrlo brzo izbio iz glave tu (kako sam tada mislio) glupu ideju. Sedamnaest godina poslije, razbijam glavu s pitanjem. “Što bi se dogodilo da sam ju uhvatio za ruku?” Uskoro se odselila i više se nikada nismo vidjeli, a ja u svom ormaru i dalje čuvam rupčić koji mi je darovala na odlasku. Nekoliko puta sam je potražio na društvenim mrežama, ali ju nikad nisam našao. Bila je to moja prva ljubav i prva djevojka koja mi je slomila srce. Problemi sa srcem nastavili su se i u narednim godinama mog ljubavnog života.

JENNA JAMESON, CHASEY LAIN, SEVERINA i sl. jednostavno moraju biti spomenute. Jer pravi muškarci znaju zašto.

SANJA je moja prva djevojka s kojom sam proveo nezaboravnih nekoliko mjeseci. Njoj mogu zahvaliti za prve lekcije o muško-ženskim odnosima koje mi je nesebično udijelila. Nakon što sam apsolvirao svaku lekciju, pobjegao sam glavom bez obzira. Kao u svakoj mladenačkoj vezi počelo je kao u bajci: svakodnevna viđanja, poljupci u mraku i sve ostalo što vole mladi. Uskoro je moj karakter boema i umjetnika došao na vidjelo. Sve sam više vremena posvećivao društvu i kafani, a manje knjizi i fakultetu. Došlo je to do izražaja na završnim ispitima. “Kako Marin može, a ti ne možeš?” spočitnula mi je Sanja nakon što nisam postigao (prema njezinim očekivanjima) željene rezultate. “Marin je prošli četvrtak cijeli dan učio u sveučilišnoj biblioteci, a gdje si ti bio?” upitala bi me nakon burnog vikenda. Šetajući bezbrižno s frapeom od čokolade iz poznate svjetske franšize po gradskoj šetnici, sreo sam njezinu sestru i srdačno smo popričali. Uslijedio je telefonski poziv: “Bezobrazniče rasipni! Kako ti misliš živjeti zajedničkim životom kada novce bacaš na nezdravu hranu i ostale gluposti. Marin sigurno ne bi tako nešto učinio”…”Je*o te Marin”, nehajno sam joj uzvratio. Bio je to kraj naše veze. Bio je to moj prvi susret s emocionalnim ucjenjivanjem i terorom u vezi.

VEDRANA. Emocionalne ucjene i sveopći terror apsolvirao sam s Vedranom. Bili smo vrlo zanimljiv par. Poput viljamovke rakije. -na početku fin i sladak, a onda te okrene i nastane kaos. Svaka normalna veza temelji se na međusobnom uvažavanju, toleranciji, iskrenosti i povjerenju, pa tako se temeljila i naša. Svi pozivi su mi bili prisluškivani, sve SMS poruke čitane, a činilo mi se kao da me prate na svakom koraku. Nerijetko se Vedrana pojavljivala na mjestima gdje se okupljala naša muška ekipa. Bio sam predmet sprdnje, popularni “papučar.” Prilikom romantičnih šetnji uz more sretali bi, logično, muške i ženske prolaznike. Ljubazan i lijepo odgojen, kakavjesam pozdravljao bih svih srdačno kako i priliči. “Koja ti je ova? I nju si ševio?”, svakoga me puta upitala Vedrana kad bih pozdravio osobu suprotnog spola. Ponekad bih se toliko uživio u smišljanje priča da sam izgubio doticaj sa stvarnošću i više nisam znao što je istina, a što ne. Smatrao sam to dokazom svoje kreativnosti. Ona nije dijelila moje mišljenje i nazivala bi me “lažljivcem lažljivim pokvarenim.” Hinio sam uvrijeđenu veličinu i završio tu torturu bezosjećajnim prekidom. Barem sam ja to tako mislio. Idućih nekoliko godina ja sam uživao u svojoj slobodi, dok je ona još uvijek bila u vezi sa mnom. Možda smo još uvijek u vezi, a da ja to ne znam.

ANAMARIJA je bila vrlo šarmantna dama. Oduvijek sam bio slab na ženski šarm, možda i više nego na ljepotu. Anamarija je imala oboje i odlično raspolagala njima. Prve veće novce u svom životu, svih 200 kn, odlučio sam jedno veče potrošiti na jedan naš izlazak. Zaredali su se kokteli i koktelčići, a ja sam samo naručivao nove runde. Kupio sam joj ružu i DJ-u platio da pusti njenu najdražu pjesmu. Hvala Bogu da je u tom trenutku prijatelj Gogo bio u blizini pa mi je mogao pozajmiti dodatnih 600 kn da ne bih morao ostajati prati čaše nakon tog hazarderskogpothvata. “Definitivno moramo ponoviti ovaj izlazak, ti si stvarno super dečko”, nehajno mi je dobacila Anamarija prilikom našeg rastanka. Koktel majstor ju je čekao nakon radnog vremena da ju otprati kući. Još sam im platio taxi. Hvala Bogu da je prijatelj Gogo bio u blizini da i mene netko otprati.

GITA, moj pas. Iako se ovdje ne može raditi niti o djevojci niti o ženi, Gita je itekako relevantan faktor za ovu priču. Istina, Gita nije čovjek, ali je ženskog spola. Kad je došla u naš mali stan, otac je glumio strogu mušku ruku, dok sam je ja kriomice stavljao u svoj krevet kako ne bi malo štene spavalo na hladnom podu. Hranio sam je svako jutro, naučio svim trikovima, vodio u šetnje, igrao se s njom i mazio je kad god je to htjela. Usprkos tome ona je najviše voljela mog oca. Uskoro je osvojila njegovo srce i postali su nerazdvojni dvojac. Stoga sam ja promijenio priču i postao strog i uporan gazda, dosljedno primjenjujući pravila odgoja psa. U svakoj bi prilici otrčala u sigurnost zagrljaja mog oca. Masterplan nije upalio. Ne valja kad si dobar, ne valja kad si zločest. Žena će uvijek voljeti nekog drugog.

Zaključno, usprkos vlastitim iskustvima i proučavanjima materijala ostalih eksperata za to područje, još uvijek tapkam u mraku prilikom analiza žena i njihovih podskupina. Ipak mogu reći, žene su čudna bića. Ako vam je stalo do njih, žene će uvijek naći načina da vam zagorčaju život. Ako vam nije stalo do njih, žene će također naći načina da vam zagorčaju život. Niste ih imali mnogo, neiskusni ste i nezreli. Imali ste ih mnogo, promiskuitetni ste. Ako poželite stupiti s njima u vezu, naporni ste i nametljivi. Ako ne želite, bešćutni ste i bezobrazni. Ako učinite prvi korak i javite im se preko mobitela ili društvenih mreža, opasni ste i očajni. Ako pak to ne učinite, onda ste jadnici i kukavice. Ispričavam se svim ženama koje nisu bile predmet ovog znanstvenog istraživanja, pa ih ovom prilikom pozivam da to postanu i daju svoj doprinos u negiranju mojih zaključaka. Ponekad mi kroz glavu prođe briljantna misao da se odreknem svih žena i njihovih blagodati. Na kraju moram citirati nekolicinu djevojaka koje su jednoglasne u poimanju mog odnosa sa svakom od njih. “Ti si totalni kreten”, rekle bi mi. Nikada nisam znao sa ženama.

Marketing