Fizički napad koji se prošlog tjedna dogodio u Čavlima, a u kojem su trojica tinejdžera teško ozlijedili svog vršnjaka te ga čak i kamenom udarali u glavu izazvao je mnogo pažnje. Mnoge je naljutila i činjenica da je policija jednim dijelom nemoćna upravo iz razloga jer su počinitelji, koji su i javno prozvani, maloljetne osobe.
Portalu Fiuman.hr obratila je jedna djevojka koja je s sinoć s nekoliko prijateljica doživjela iznimno neugodnu situaciju također s maloljetnim osobama na Vežici. Nekoliko dječaka umalo je jednu od njih teško ozlijedilo, kamen koji su bacili prema njima prošao je svega 10-ak centimetara od glave jedne djevojke. Srećom, ovog su puta teške posljedice izbjegnute…
Njezinu poruku prenosimo u cijelosti:
“U nadi da će barem nekoliko roditelja ili tinejdžera vidjeti ovu objavu, pišem Vam ovaj tekst, a u njemu ću Vam opisati situaciju koju sam doživjela sinoć na Vežici. Naime, cijeli život živim na Vežici te se nikad nisam osjećala nesigurnom u svom kvartu. Sve do jučer.
Dvije prijateljice i ja odlučile smo navečer prošetati po kvartu; kupile smo si cheeseburger u obližnjem ugostiteljskom objektu te sjele u blizini lijepog japanskog vrta ispred OŠ Vežica. Sjele smo i razgovarale, a odmah su počela dovikivanja dječaka (po našoj procjeni imaju oko 12 godina). Budući da smo više od 10 godina starije od njih, odlučile smo ih, naravno, ignorirati te smo nastavile sjediti i razgovarati. Mislile smo da će im dosaditi i da je to bezazlena dječja šala.
Međutim, nakon otprilike 5 minuta, prema nama je doletio kamen. Pritom ne mislim na šljunak ili kamenčić, mislim na kamen veličine šake. Jednoj od nas proletio je desetak centimetara od glave. Da se razumijemo, to područje nije zamračeno ili skrovito, u blizini su auti, prolaze ljudi. I mi smo bile mlađe, igrale se u parkovima, na ulici, i u naše vrijeme je postojalo dobre i one malo manje dobre djece, no gađati ljude kamenjem je stvarno neka sasvim nova razina nepodopština. Pa znaju li roditelji što im djeca (koja vjerojatno nisu ni krenula u srednju školu) rade na ulicama u 22 sata? Apsurdno je da ta djeca ne znaju da za svoje postupke moraju odgovarati.
Što bi bilo da je netko pogođen u glavu ili da je auto razbijen? Što bi bilo da je na našem mjestu bila neka starija gospođa koja se ne može sama nositi s maltretiranjem neodgojenih dječaka? Zgrožene tim postupkom, a još pod dojmom događaja od prije nekoliko dana na Čavlima kada su maloljetnici kamenom izudarali tinejdžera obavijestile smo nadležne službe budući da su se maloljetnici još uvijek ”muvali” oko škole; njima očito to nije bio događaj nakon kojeg bi se razbježali ili pobjegli kućama. Zar je kamen postao općeprihvaćeno sredstvo za igru, zabavu i okršaj? Gdje su njihovi roditelji i što oni rade dok im djeca izrastaju u nasilnike? Treba li svaki građanin sa sobom nositi sredstvo za samoobranu? Što će biti za 10, 20 godina kad oni budu odgajali neke nove mlade ljude? Nasreću, ovaj događaj je završio bez posljedica za nas, no sa sigurnošću da je ovakvih događaja bilo i više u Rijeci, no možda netko nije znao ili se nije htio baviti time.
S nadom da će ovaj Grad zaista postati Grad s nultom tolerancijom na nasilje te da će se takvi postupci strože kažnjavati, odlučila sam podijeliti ovaj događaj s Vama kako biste možda utjecali na svoju djecu ili im dali do znanja da je ljepše nekom pomoći u nevolji te napraviti Rijeku divnom i idiličnom za život (čime se volimo hvaliti), a ne stvarati osjećaj da stotinjak metara od kuće nismo sigurni. Tko tebe kamenom, ti njega – čime? Lijepi pozdrav – Riječanka koja voli Grad koji teče, a ne Grad u kojem je rješenje za sve – kamen”, poručila je djevojka čiji je identitet poznat redakciji, ali je zamolila za anonimnost prilikom objave njezine poruke.
