Smolčić: Rijeka ne pada pod pritiskom, vjerujem u nedjeljnu titulu koja će biti veća od Kekove

Točno 528 kilometara dijeli Como od Rijeke. Naizgled mnogo, no ako pitate Ivana Smolčića – to je blizu. Donedavni kapetan Rijeke, naime, živi i igra u Lombardiji, no srce… Srce je više nego ikad na Kvarneru. Samim time, ovaj 24-godišnjak idealan je sugovornik Sportskih novosti, ne samo zbog “dana ludila” koji nas očekuje u nedjelju nego i onoga što živi.

Stadion blizu jezera, kao Kantrida blizu mora, trener novak kao Đalović, navijači?

– Jest, stalno igram blizu neke vode, navijači me podsjećaju na Armadu, a Cesc Fabregas? Možda izvana izgledaju drugačiji, ali i Cesc zna poludjeti kad osjeti da ekipa ne daje sve od sebe, a kada svi ginu, i on gine s igračima. Tu su on i Đale vrlo slični. Fabregas je nešto novo, on se igra nogometa, svaka utakmica zahtijeva nešto novo od igrača, ne robuje stereotipima, treninzi su raznoliki, a ujedno ima momčad koja ga u svemu tome prati. I rezultat je tu. Kvalitete Đaleta, pritom, znamo, znanje je prisutno i postojano, a energija i atmosfera nešto je što ga izdvaja i zbog čega je Rijeka zaslužila uzeti krunu.

Kada to spomene, glas drhti.

– U nedjelju imamo klupski završni party, ali ja sam molio da me puste. Želim biti na Rujevici, želim svjedočiti tituli, u koju duboko vjerujem i želim biti dio toga. Nadam se da ću doći, to je povijesni dan, cijeli Como zna da želim feštati sa svojom Rijekom. Čuo sam se bratom, pitao ga dolazi li, kaže da ne može zbog obveza u LASK-u. Iskreno, rekao sam mu da je lud.

Je li, zapravo, ova Rijeka luda?

– Iskreno, o tome, o tituli, ne razmišljaš. Rijeka nije klub koji ide osvojiti. Imamo ambiciju, da, ali nismo Dinamo koji mora napadati. Pogotovo ovaj roster, kojem skidam kapu do poda. Mislim, kada već gledam, reći ću vam da bismo se, da su ostali igrači od prošle sezone prošetali ligom! Činjenica je da fali malo širine i zato pred kraj sezone fali snage. Ali da imamo Ivanovića i/ili Pašalića, slavili bismo odavno. Nakon Ljubljane, kad sam doznao da Franjo odlazi, duša me boljela jer sam znao da takvog igrača ne možemo naći. A on je garancija golova, onoga što je Fruk morao preuzeti na sebe. No kako je sezona odmicala, kad vidiš oscilacije Dinama, pa probleme Hajduka – a ovisiš i o njihovu momentumu jer imaju veći kadar i širinu – negdje se javljala misao da bi možda to moglo biti to. Pogotovo jer je Rijeka bila najkonzistentnija, Đalović je uz momčad izvlačio najbolje. Priča je krenula i, eto, još je u koritu. Šampionskom koritu.

Osim ako je pritisak ne izbaci…

– Rijeka ne pada pod pritiskom, nego je to realnost kadra i snage. Nije u posljednjem periodu dobila Dinamo, Osijek, Hajduk, Istru… To je realnost i forma. Slaven je, pritom, ozbiljna momčad, ali Rijeka je druga ekipa kući i u gostima. Kada krene u prvih 15-20 minuta, Lille se bojao a kamoli neće SB! Zbog momentuma i pune Rujevice, mislim da je to to. Kad krenemo, u prvih 20 minuta pokazat ćemo razliku. U postotku? Rijeka 65%, Dinamo 30%, Hajduk 5%.

Dakle – titula?

– Vjerujem u nju. U titulu koja će biti veća od Kekove. Taj je trofej ogroman, no ta se Rijeka za titulu pripremala četiri godine. Kek je puštao igrače koje ne želi, a ova Rijeka one koje mora. Zbog toga mislim da bi ovaj trofej bio značajniji.

Igrač sezone?

– Ako Rijeka osvoji, to je Fruk, posve jasno. Ako Hajduk osvoji, to je Livaja. Ako Dinamo osvoji, onda mi je teško reći. Ali ukupno, meni je Fruk broj jedan. Prilagodio se, gura, diže, o njemu se priča i u Fabregasovu stožeru, on je novi veliki riječki transferni kapitalac.