“Postanimo svjetlo svijeta”: Betlehemsko svjetlo uručeno nadbiskupu Uziniću u Viškovu

„Protiv tame se ne možemo boriti tamom, nego svjetlom“, poručio je riječki nadbiskup Mate Uzinić primajući upaljenu svijeću koja gori plamenom kojeg svakog došašća izviđači i katolički skauti donose iz Betlehema.

Betlehemsko svjetlo nadbiskupu su 7. prosinca uručili izviđači i katolički skauti na misi koju je predvodio u župi Viškovo koju je posjetio u okviru redovne pastirske vizitacije. „Postanimo i mi svjetlo koje svijetli u svijetu“, rekao je nadbiskup uvodeći u misno slavlje.

Župnik Tadija Tomkić simbolično je Betlehemskim svjetlom upalio dvije svijeće na adventskim vijencu ispred oltara. Svijetlo će skauti u narednim danima donijeti u gotovo svaku župu. Već u nedjelju poslijepodne preuzet će ga predstavnici župa koje sudjeluju na nadbiskupijskom susretu dječjih zborova.

U propovijedi je nadbiskup objasnio kako ostvariti poslanje kršćana i biti svjetlo svijetu, kako postati panj iz kojega izrasta novi život. „Naše poslanje nije boriti se protiv nečega, protiv ovoga svijeta, nego donijeti svijetu svjetlo svojim životom. Nismo pozvani nametnuti Isusa nego ga ponuditi svijetu“, poručio je ukazujući na nedavnu tragediju, ubojstvo jedne djevojke u Rijeci i druge pojave koje društvu donose mrak. „To svjedoči o mrtvilu našeg društva. Da ne govorim o drugim sukobima na različitim razinama, ratovima, siromaštvu i drugim nepogodama. To su panjevi koji se čine neplodni. Ali važan je naš odnos prema tome. Papa Lav XIV. ukazuje na globalizaciju nemoći i objašnjava da se s tim ne treba miriti. Kao kršćani smo hodočasnici nade koja polazište ima u Isusu iz Nazareta i vjerujemo da je iz naizgled neplodnog panja izrasla mladica. Ako to vjerujemo ne smijemo biti samo promatrači nego je potrebno dati vlastiti doprinos. A taj doprinos nije ono što se često čini, biti protiv nekoga. Bog nas nije poslao da imamo neprijatelje nego da pokušamo od svojih neprijatelja učiniti braću i sestre. Potrebno je da budemo graditelji boljeg svijeta, da Bog po našem djelovanju može nastaviti svoj naum ljubavi.“

Nadbiskup je potaknuo župljane da budu aktivni svjedoci i sudjeluju u životu župe i društva unoseći u to Kristove vrijednosti. „Ivan Krstitelj razotkriva lažnu sigurnost onih koji misle da je dovoljno što su Abrahamovi sinovi. To je poruka i nama danas da nije dovoljno biti kršten, primiti druge sakramente, ići u Crkvu i poštivati zakone. Ivan poziva na obraćanje. To je promjena mišljenja, stava. Obraćenje znači dopustiti da nas Bog preobrazi. Da vjerujemo, ne u njega, nego njemu. Da vjerujemo u njegov plan svjetla, ne tame. Ne mržnje protiv mržnje, nego ljubavi. Obraćenje se treba vidjeti u djelima mira, pravde i milosrđa. Da ne budemo uzrok podjela i sukoba nego oni koji potiču mir i pomirenje. Da ne budemo ravnodušni prema drugima, posebno siromašnima.“

Nastavio je nadahnut Krstiteljevim riječima, koji zbog nedostatka ljubavi upućuje oštru kritiku ljudima svog vremena, ali i svima danas. „Legla gujina su i u našem naraštaju. Potrebno je priznati da nismo uvijek dobri, da nismo uvijek u pravu i da ne znamo sve. Potreban nam je Bog i potrebni su nam drugi. Potrebno nam je obraćenje koje gradi mostove. Koje će omogućiti Isusu da svjetlo zapali u nama i da po nama, na Kristov način, može doći svugdje. U moju obitelj, župu, Crkvu, društvo, u naš svijet“, zaključio je nadbiskup.