Mataja Mafrici želi postati predsjednik riječkog SDP-a: Znam što treba napraviti da se vratimo na pravi put

Riječki SDP uskoro bi trebao dobiti novog predsjednika, a kandidati su Toni Štimac i Marko Mataja Mafrici. U razgovoru za Fiuman Mataja Mafrici detaljnije je predstavio sebe i svoje kandidate za potpredsjednike, kao i otkrio planove za razvoj stranke…

Za početak predstavite sebe i svoje kandidate za potpredsjednike? Čime se bavite ili čime ste se bavili izvan politike?

“Rođen sam 1987. godine u Rijeci. Po struci sam magistar poduzetništva, a već 20 godina sam član SDP-a Rijeke. Prošao sam sve razine rada u gradskoj organizaciji, od rada u bazi do tri mandata u Županijskoj skupštini Primorsko-goranske županije, gdje sam u posljednjem mandatu bio i predsjednik Kluba vijećnika SDP-a.

Već 15 godina radim za talijansku nevladinu organizaciju Patronato INCA CGIL u Rijeci, koja pomaže ljudima u ostvarivanju socijalnih prava. To je posao koji me svakodnevno drži uz ljude i njihove stvarne probleme. Upravo zato politiku ne doživljavam kao prostor funkcija, nego kao prostor rada, odgovornosti i služenja zajednici.

Moj cijeli politički život vezan je uz riječki SDP. Znam ovu organizaciju, znam njezine ljude, znam što članice i članovi osjećaju danas, ali se sjećam i vremena kada je SDP Rijeke bio snažan, organiziran, otvoren i pobjednički. Zato se nisam kandidirao iz osobne ambicije, nego zato što znam što treba napraviti da se SDP Rijeke vrati na pravi put.

Moji kandidati za potpredsjednike su ljudi s iskustvom, karakterom i jasnim vrijednosnim uporištem.

Ingrid Čavić je magistra predškolskog odgoja. Od 2015. godine aktivna je u sindikalnom radu, kao sindikalna povjerenica u Dječjem vrtiću Rijeka i kao dopredsjednica Sindikata odgoja i obrazovanja, medija i kulture. Ona svakodnevno štiti interese radnika, ne samo u Rijeci, nego i u PGŽ-u i Istri. Ingrid u ovaj tim donosi energiju, socijalnu osjetljivost i jasno razumijevanje javnih službi.

Darko Peričić pripada generaciji SDP-ovaca koja je politički stasala uz Ivicu Račana. Diplomirao je na Prometnom fakultetu u Zagrebu, bio je član predsjedništva SSSH, cijeli radni vijek proveo je u HŽ-u, a u vrijeme Vlade Zorana Milanovića bio je predsjednik Uprave HŽ Infrastrukture. Darko donosi iskustvo, ozbiljnost i institucionalno znanje.

Puno mi znači podrška takvih ljudi. To pokazuje da ova kandidatura nije osobni projekt, nego pokušaj da okupimo različite generacije SDP-a Rijeke oko zajedničkog cilja: obnove organizacije, povratka povjerenja članstva i ponovnog snažnog izlaska prema građanima.”

U kampanji naglašavate povratak povjerenja članstva. Što je, po vašem mišljenju, točno narušilo taj odnos i kako ga planirate obnoviti?

“Povjerenje se nije izgubilo preko noći. Ono se trošilo godinama, ponajprije zbog nedostatka komunikacije, zatvaranja odluka u uzak krug ljudi i osjećaja velikog dijela članstva da ih se ne čuje i ne uvažava.

SDP Rijeke nekada je bio organizacija u kojoj se razgovaralo, raspravljalo, radilo po mjesnim ograncima, stvarali su se kadrovi i ljudi su imali osjećaj da pripadaju nečemu važnom. U jednom trenutku taj se odnos počeo gubiti. Mjesni ogranci su zapušteni, savjeti gradske organizacije nisu radili kako su trebali, druženja i politički razgovori gotovo su nestali, a kadrovska politika često nije bila rezultat sustavnog rada s ljudima, nego odnosa moći i bliskosti.

To se mora promijeniti odmah i konkretno. Moj prvi zadatak bit će razgovarati sa svakim članom i članicom koji žele dati doprinos. Ne deklarativno, nego stvarno. Želim znati tko što zna, tko što želi, tko može raditi na programu, tko može pomoći na terenu, tko ima iskustvo u mjesnom odboru, tko u socijalnoj politici, prometu, komunalnim pitanjima, kulturi, obrazovanju ili gospodarstvu.

Povjerenje se ne vraća jednom objavom ni jednim govorom. Ono se vraća radom, prisutnošću, poštovanjem i odgovornošću. Članstvo mora znati da se odluke neće donositi iza zatvorenih vrata i da se njihov glas neće tražiti samo kada treba odraditi kampanju. SDP Rijeke mora ponovno postati živa gradska organizacija, a ne samo izborni mehanizam.”

Raskol između Marka Filipovića i Sandre Krpan izazvao je duboke podjele. Smatrate li da je SDP u tom procesu pogriješio i kako biste vi vodili takvu situaciju?

“Da, SDP je u tom procesu pogriješio. I to treba reći jasno.

Odluka da se Marko Filipović makne kao kandidat za gradonačelnika Rijeke bila je pogrešna politička odluka. Ne zato što u njegovom mandatu, kao i u svačijem, nije bilo problema, nego zato što se takve odluke ne donose na način koji razara organizaciju, dijeli članstvo i zbunjuje birače. Tako ozbiljna odluka, da bi bila opravdana, morala je biti rezultat ozbiljne političke analize, razgovora s članstvom i procjene što je najbolje za SDP i za Rijeku. Umjesto toga, cijeli proces je previše izgledao kao produkt osobne ambicije pojedinaca, a premalo kao odgovorna strategija stranke. I zato smo kao stranka i platili ceh.

Rezultat smo vidjeli na izborima. SDP-ova kandidatkinja nije ušla u drugi krug, a u drugi krug ušli su Iva Rinčić i Marko Filipović kao nezavisni kandidat. Time je SDP sam podijelio vlastito biračko tijelo i otvorio prostor da nakon više od tri desetljeća izgubi Rijeku.

Ja bih takvu situaciju vodio potpuno drukčije. Prvo bih otvorio razgovor unutar organizacije. Drugo, tražio bih ozbiljnu političku procjenu stvarnog stanja na terenu. Treće, nikada ne bih dopustio da osobni odnosi i osobne ambicije budu važniji od interesa SDP-a Rijeke.

Ivica Račan je imao jednu važnu političku osobinu: znao je sjediti s ljudima koliko god treba dok se ne pronađe rješenje koje čuva organizaciju. Nama danas nedostaje upravo to: razgovor, strpljenje, odgovornost i svijest da SDP nije ničija privatna platforma.

Ne govorim ovo da bismo ostali zarobljeni u prošlosti. Govorim zato što bez jasnog priznanja pogrešaka nema obnove. Ako želimo ponovno zadobiti povjerenje članova i građana, moramo biti dovoljno ozbiljni da kažemo gdje smo pogriješili i dovoljno odlučni da to više ne ponovimo.”

Kako ocjenjujete prvih godinu dana mandata Ive Rinčić? Je li SDP danas dovoljno jasan i prepoznatljiv u odnosu prema gradskoj vlasti?

“Iva Rinčić vrlo vješto komunicira i to treba priznati. Međutim, politika se dugoročno ne može temeljiti samo na dojmu. Građani će s pravom tražiti rezultate, projekte i jasne odluke.

U dosadašnjem periodu ne vidimo novi razvojni zamah Rijeke. Vidimo prije svega dovršavanje projekata koje je pokrenula prethodna vlast, puno komunikacije i dosta političkog dojma, ali premalo konkretnih novih rezultata. Bilo je i nejasnih izjava oko vrijednosnih pitanja, afera koje su nepotrebno opterećivale javni prostor, netransparentnosti u financiranju pojedinih manifestacija i odluka koje imaju jasne socijalne posljedice.

Posebno je problematično smanjenje stope poreza na dohodak, čime se gradski proračun u mandatu odriče velikog iznosa prihoda, dok se istodobno građanima povećavaju troškovi komunalnih usluga. Takva politika najviše pogađa one koji imaju najmanje.

Od izbora do danas premalo se čuo jasan glas SDP-a Rijeke. Kolegica Prica i ja javno smo upozoravali na ono što smatramo pogrešnim u radu gradske vlasti, ali to mora postati sustavna politika organizacije.

Rijeci treba oporba koja je odgovorna i prisutna. Ne bježim od toga da se dobre odluke vlasti koje su u interesu građanki i građana Rijeke trebaju podržati, ali takvih je do sada bilo premalo. Ali ako je odluka loša, SDP mora prvi jasno reći zašto je loša i ponuditi bolje rješenje.”

Dolazite iz baze stranke, a ne iz vrha. Kako biste to pretvorili u konkretnu prednost u vođenju SDP-a Rijeka? Hoćete li raditi rezove unutar stranačkih struktura ili zagovarate kontinuitet uz korekcije?

“Ne dolazim s vrha, ne dolazim kao projekt središnjice i ne tražim ništa za sebe. Kandidirao sam se zato što mi je stalo do riječkog SDP-a i zato što osjećam obvezu prema organizaciji u kojoj sam politički odrastao. Da mi funkcije ništa ne znače pokazao sam kada sam svojedobno odbio poziciju glasnogovornika SDP-a i mogućnost odlaska u Sabor, jer nisam želio napustiti Rijeku i bazu. Rijeka mi je bila i ostala na prvom mjestu.

Moja najveća prednost je upravo u tome što dolazim iz baze. Poznajem ovu organizaciju iznutra, poznajem ljude, mjesne ogranke, način na koji SDP diše kada je živ i način na koji se gasi kada se članstvo prestane uvažavati.

Ne zagovaram ni revanšizam ni puko održavanje postojećeg stanja. Dakle, ni rezovi radi rezova, ni kontinuitet radi kontinuiteta. Gradskoj organizaciji potreban je svatko tko želi dobro SDP-u i Rijeci. Ali isto tako, moramo jasno reći da funkcije ne mogu biti same sebi svrha. Tko želi raditi, imat će mjesto. Tko želi samo čuvati poziciju, morat će se naviknuti na drukčiji način rada.

SDP Rijeke mora postati organizacija rada, terena i odgovornosti. To znači prisutnost rukovodstva na sastancima mjesnih ogranaka, više razgovora s građanima, više stručnih savjeta, više javnih inicijativa i više političke hrabrosti. Stranka se ne vodi iz zatvorene sobe, nego iz kontakta s ljudima.”

Imate li potporu u kandidaturi od strane nekih istaknutijih stranačkih pojedinaca?

“Nisam kandidat stranačke središnjice, ali nisam se kandidirao protiv Iblera. Kandidirao sam se za predsjednika SDP-a Rijeke zato što vjerujem da ova organizacija mora ponovno stati na noge, vratiti povjerenje članstva i postati snažan politički glas Rijeke.

Imam podršku ljudi iz riječkog SDP-a, uključujući i brojne članove s velikim iskustvom, koji su prošli pobjede, kampanje, terenski rad i stvaranje ove organizacije. Njihova podrška mi puno znači jer su to ljudi koji znaju što je SDP Rijeke bio i što ponovno može biti.”

Koje su tri ključne teme na kojima bi SDP Rijeka trebao graditi svoju novu političku platformu?

“Prva tema je obnova organizacije i povratak članstvu. SDP Rijeke mora se ponovno otvoriti svojim članovima. Da smo dovoljno slušali članove i građane, ne bismo danas bili u opoziciji. Moj prvi zadatak bit će razgovarati sa svakim članom i članicom koji žele dati doprinos. Želim do kraja listopada napraviti jasnu sliku tko može i želi raditi u kojem području, a zatim ponovno aktivirati savjete gradske organizacije i mjesne ogranke. Bez organizacije na terenu nema ozbiljne politike.

Druga tema je socijalna i komunalna sigurnost građana. Rijeka mora biti grad u kojem se javne usluge razvijaju, a ne poskupljuju bez jasnog objašnjenja i odgovornosti. SDP mora biti glas ljudi koji žive od plaće, umirovljenika, mladih obitelji, radnika u javnim službama, podstanara i svih onih koji osjećaju rast troškova života. To znači jasna politika stanovanja, dostupnih vrtića, kvalitetnog javnog prijevoza, komunalnog reda, čistoće grada i zaštite standarda građana.

Treća tema je riječki identitet i razvoj grada. Rijeka nije bilo koji grad. Rijeka ima antifašistički, radnički, otvoren, urbani i građanski identitet. SDP mora ponovno biti politička snaga koja taj identitet zna pretvoriti u razvojnu politiku. To znači moderna Rijeka, otvorena prema mladima, kulturi, poduzetništvu, sveučilištu, luci, kvartovima i novim tehnologijama, ali istodobno grad koji ne zaboravlja solidarnost i javni interes”, rekao je Mataja Mafrici u razgovoru za Fiuman.