Trener Primorja ugrizao dječaka na Kantridi: Sud ga oslobodio za zlostavljanje, ali ne i za ozljede

Županijski sud u Zadru nedavno je donio pravomoćnu odluku u slučaju koji se odnosi na događaj još iz travnja 2017. godine na bazenu Kantrida u Rijeci, kada je trener plivanja B. K. tijekom treninga ugrizao tada šestogodišnjeg dječaka i pritom mu nanio lake tjelesne ozljede.

Sud je djelomično preinačio raniju presudu Općinskog suda u Rijeci te B. K. pravomoćno proglasio krivim za kazneno djelo tjelesne ozljede počinjeno prema posebno ranjivoj osobi zbog njezine dobi. Izrečena mu je kazna zatvora od tri mjeseca, no riječ je o uvjetnoj osudi pa kazna neće biti izvršena ako u roku od godinu dana ne počini novo kazneno djelo.

Prema utvrđenjima suda, incident se dogodio još 13. travnja 2017. godine između 17:30 i 18 sati na bazenu Kantrida, gdje je B. K. radio kao trener Plivačkog kluba Primorje Croatia osiguranje. Sud je utvrdio da je dječaka rođenog 2010. godine, ugrizao dva puta po tijelu – jednom u predjelu lijeve lopatice, a drugi put na desnoj nadlaktici. Dijete je pritom zadobilo lake tjelesne ozljede.

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci B. K. bio je proglašen krivim za dva kaznena djela – povredu djetetovih prava i tjelesnu ozljedu – te mu je tada bila izrečena jedinstvena uvjetna kazna zatvora od deset mjeseci uz rok kušnje od dvije godine.

No, drugostupanjski sud zaključio je da se u ovom slučaju ne može govoriti o kaznenom djelu zlostavljanja djeteta odnosno povrede djetetovih prava. U obrazloženju presude navodi se kako za takvu kvalifikaciju mora postojati trajniji obrazac ponašanja i ozbiljnije zlostavljanje, dok je ovdje riječ o izoliranom incidentu.

Sud pritom navodi kako Kazneni zakon kao primjere zlostavljanja djece navodi prisilu na pretjerani rad, prosjačenje ili druga ponašanja štetna za razvoj djeteta, zbog čega jednokratni događaj poput ovoga, iako neprihvatljiv i kažnjiv, prema ocjeni suda ne predstavlja kazneno djelo povrede djetetovih prava.

Istodobno, sud nije imao dvojbi oko toga da je dječak zadobio ozljede upravo ugrizima trenera. U presudi se navodi kako je maloljetni oštećenik od samog početka tvrdio da ga je ugrizao “trener B.”, a njegove navode potvrdili su i majka te liječnica kojoj je dječak bez sugestije roditelja rekao što se dogodilo.

Sudski vještaci tijekom postupka nisu mogli sa sigurnošću utvrditi radi li se o ugrizu odrasle osobe ili djeteta jer tijekom istrage uz fotografije ozljeda nije bila postavljena mjerna traka pa nije bilo moguće precizno odrediti veličinu ugriza. Ipak, sud je zaključio da to nije bilo ključno za odluku s obzirom na ostale provedene dokaze i iskaze svjedoka.

Prilikom odmjeravanja kazne sud je kao olakotne okolnosti uzeo činjenicu da B. K. prije niti nakon ovog događaja nije bio osuđivan ni za kaznena djela ni za prekršaje. Sud je također naveo kako se incident dogodio prije gotovo devet godina te ga ocijenio izdvojenim događajem u, kako je navedeno u presudi, “inače besprijekornom životu” okrivljenika.

Zbog toga je procijenjeno da će se i minimalnom uvjetnom kaznom postići svrha kažnjavanja.