Matuljska profesorica matematike otvoreno: “Školski sustav me razočarao, ali me oduševila podrška učenika i roditelja”

Nakon iznimno velikog interesa javnosti, brojnih reakcija roditelja, odluke Školskog odbora i pokretanja inspekcijskog nadzora, o cijelom slučaju prvi put se opširnijim otvorenim pismom oglasila i profesorica matematike Ira Copić Bosnić.

U pismu se osvrće na događaje koji su prethodili (navodnoj) odluci o njezinom otkazu, iznosi svoje viđenje situacije te opisuje što se, prema njezinim tvrdnjama, događalo tijekom posljednjih mjeseci u Osnovnoj školi „Dr. Andrija Mohorovičić“ Matulji.

Posebnu zahvalu uputila je svojim učenicima, njihovim roditeljima, kolegama te brojnim građanima koji su joj posljednjih tjedana pružili podršku kroz peticije, poruke i javne istupe.

Fiuman je zaprimio otvoreno pismo profesorice matematike Ire Copić Bosnić te ga prenosimo u cijelosti:

“Nakon više od dva desetljeća rada, predanosti učenicima i školi “Dr. Andrija Mohorovičić” u Matuljima, kojoj sam dala velik dio svog života, iz medija i etera saznajem da sam ostala bez posla. Zašto? Zato što sam godinama bila osoba koja je govorila ono što drugi nisu htjeli i smjeli, upozoravala na nepravdu i nepravilnosti te pozivala na odgovornost.

Povod za moj otkaz bio je događaj od 10. travnja 2026. godine, koji se javnosti i institucijama pokušava prikazati jednostrano i selektivno. Smatram važnim pojasniti okolnosti koje su prethodile tom događaju.

Dan ranije održana je sjednica Učiteljskog vijeća na kojoj je ravnateljica između ostalog od prisutnih tražila prijedloge vezane za način čuvanja privremeno oduzetih mobilnih telefona učenika. Na pitanje ravnateljice, kao jedno od mogućih rješenja, predložila sam da se mobiteli pohranjuju u tajništvu škole jer ima najdulje radno vrijeme.

Već sljedećeg dana upravo je taj prijedlog postao predmet verbalnog napada od strane tajnice. Tog dana nisam došla izazivati sukob niti sam ikoga napala. U tajništvo škole ušla sam za vrijeme malog odmora radi obavljanja redovne radne obveze – zamolila sam baterije za zidni sat u učionici koji je bio stao. Tada sam, međutim, doživjela verbalni napad od strane tajnice škole koja je omalovažavala moj rad, povrijedila dostojanstvo, moju stručnost, moj profesionalni integritet i uplitala se u nešto što nije u djelokrugu njezinih radnih ovlasti.

Unatoč tome što sam bila žrtva napada i branila se, posljedice je snosila samo jedna osoba – JA! Tajnica koja je započela sukob nije disciplinski sankcionirana, niti je protiv nje pokrenut disciplinski postupak.

Za što me se točno tereti? Možda zato što sam se na istoj sjednici Učiteljskog vijeća usudila podržati mogućnost financiranja izvannastavnih aktivnosti od strane Županije, suprotno mišljenju ravnateljice da se idemo na Trsat pomoliti i zapaliti svijeću da to ne dobijemo jer bi onda morali nešto i raditi?! Ili zato što sam se protivila mišljenju ravnateljice kako zaštitar škole ne može biti ženska osoba? Ili zato što sam na prethodnom izboru ravnatelja podržala drugu kolegicu, za koju sam smatrala kako je imala konkretan program i viziju za našu školu? Oprostite mi i sudite mi, ako je sloboda mišljenja i izražavanja krimen koji zaslužuje izbacivanje iz kolektiva – ali ja smatram kako je to ne samo ljudsko pravo, nego i naša dužnost jer svi smo mi sudionici obrazovanja i odgoja naše djece!

Iz medija sam saznala i da mi se na teret stavlja kako sam navodno bila neugodna prema kolegama. Možda je nekome moglo biti neugodno kad sam im spočitnula da šutke toleriraju loše prakse i iz straha prešućuju svoje mišljenje. No ja nikada prema nikome nisam bila osobno neugodna niti sam ikome nanijela štetu – ničiji razvojni put, karijera ili reputacija ne ovisi o meni i mome mišljenju i nikada radi neslaganja u mišljenju nikome ne bih naštetila.

Uostalom, nepojmljivo mi je i nevjerojatno da se insinuira kako je moje ponašanje prema kolegama dio razloga mojeg uklanjanja iz kolektiva, s obzirom da sam četiri godine bila članica Školskog odbora (do ožujka 2025.), što je funkcija za koju sam izabrana od strane Učiteljskog vijeća (dakle svojih kolega) s najvećim brojem glasova!

Na teret mi se stavlja i to što već imam jednu opomenu. Prvu i jedinu opomenu dobila sam prošle godine, svega dva mjeseca nakon što mi je završio mandat u Školskom odboru (znakovito!), zbog navodne povrede radne obveze jer sam navodno ostavila učenike bez nadzora.

Toga dana u školi se odvijalo sportsko natjecanje i ravnateljica je dozvolila da se s učenicima ide u dvoranu podržati natjecatelje. Učenike, koji su ostali pod nadzorom još dviju odraslih osoba zaposlenih u školi, na minutu sam ostavila radi obavljanja drugih radnih zadataka, točnije kako bih u stručnoj službi predala ispit učenici koja ga je trebala pisati individualno. Eto, zbog toga sam kažnjena – i to opomenom uručenom bez mogućnosti da se očitujem i da se saslušaju svjedoci.

Sada je ponovno predsjednica Školskog odbora na moju zamolbu za sudjelovanjem na sjednici na kojoj se odlučivalo o mom otkazu odgovorila da smatra nepotrebnim moje prisustvo. Tako ponovno nisam imala priliku iznijeti svoju stranu priče pred ljudima koji su odlučivali o mojoj egzistenciji.

Posebno teškom smatram činjenicu da je dana 21. travnja 2026. godine na Oglasnoj ploči škole javno objavljen dokument pod nazivom „Poziv na iznošenje obrane prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnice“, koji je potpisala ravnateljica škole. U tom pozivu za očitovanje se isključivo od mene traži da se očitujem na četiri rečenice koje sam navodno uputila tajnici škole, a koje su jedini razlog otkazivanja ugovora o radu, iako je u medijima predstavljeno drugačije.

Dodatno me boli što članovi Školskog odbora iz reda škole, među kojima su i ljudi kojima sam vjerovala, kao niti povjerenik sindikata SHU-a, nisu osjetili potrebu postaviti mi niti jedno jedino pitanje prije donošenja odluke koja je izravno utjecala na moj život, egzistenciju i profesionalni ugled. Izostali su pitanja, interes i želja da se čuje i moja strana.

Jednako zabrinjava i način na koji su sakupljani potpisi potpore ravnateljici. Potpise je prikupljala upravo tajnica, obilazeći učionice tijekom nastavnih sati, i to, vjerovali ili ne, za vrijeme nastave u učionicama pred učenicima, tražeći od učitelja koji nisu bili svjedoci događaja da svojim potpisom podrže donesene odluke ravnateljice.

Najteže mi je kao majci prihvatiti činjenicu da je jedan od takvih potpisa prikupljen tijekom nastavnog sata kojem je prisustvovao moj sin. Moje dijete sjedilo je u učionici i slušalo razgovore o otkazu vlastite majke. To je trenutak koji nijedno dijete ne bi smjelo doživjeti. Nitko ne bi smio doživjeti da mu dijete postane svjedok institucionalnog poniženja vlastitog roditelja!

Na kraju želim iskreno zahvaliti svim roditeljima, učenicima, bivšim kolegama, prijateljima, poznanicima, nastavničkim grupama i široj javnosti na prepoznavanju istine i podršci koju mi pružaju svakodnevno.

Osobito me oduševila nevjerojatna podrška roditelja mojih učenika koji su prepoznali moj rad i odali mi priznanje za koje se svaki iskreni učitelj trudi, a to je da činim razliku u obrazovanju njihove djece. Za razliku od sustava koji me duboko razočarao, njihov angažman vraća mi vjeru u temeljne vrijednosti obrazovanja i uvjerava me iznova kako učitelj, ako se trudi, požrtvovan je, pravedan i autentičan, zapravo kreira budućnost.

Najviše od svega ganula me podrška mojih učenika, kako sadašnjih, tako i bivših. Draga moja djeco, vjerujem da samo ako ostanete takvi – svoji, hrabri i pravedni – budućnost će biti bolja za sve nas.

Za kraj, ukoliko odluka o otkazu ugovora o radu bude donesena, koristit ću sva pravna sredstva koja mi stoje na raspolaganju jer vjerujem kako je pravda dostižna! Do tada neka svatko živi s odlukama koje je donio i odgovornošću koje te odluke nose. Ja kada ujutro stanem pred ogledalo i pogledam sebi u oči – vidim učenike koji su mi zahvalni za znanje koje sam im prenijela i vrijednosti koje sam im usadila, njihove roditelje kojima je stalo do obrazovanja vlastite djece i kolege diljem Hrvatske koji su digli glas protiv nepravde.

Ako danas šutimo kada se jednog radnika javno ponižava i uklanja, sutra se isto može dogoditi bilo kome.

Zato odbijam šutjeti!

S poštovanjem,

Ira Copić Bosnić
profesor matematike, supruga i majka dvoje djece”