Nezavisna lista Neve Slani: Grad Opatija želi izuzeti dijelove Lungomarea iz režima pomorskog dobra

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Grad Opatija pokrenuo je postupak kojim predlaže izmjenu granica pomorskog dobra na tri lokacije – Slatini, Tomaševcu i Zertu. Prema zahtjevu koji je, u ime Grada, inicirao pročelnik Filip Vlah, pojedini dijelovi obale i šetnice Lungomare bili bi izuzeti iz režima pomorskog dobra. Takav prijedlog oštro kritiziraju opatijski vijećnici Nezavisne liste Neve Slani, koji upozoravaju da bi se time mogao otvoriti put postupnoj privatizaciji dijelova javnog prostora te traže da se od prijedloga odustane. U nastavku njihovo priopćenje naslovljeno “Izmjene granica (smanjenje) pomorskog dobra Slatina/Tomaševac/Zert Opatija” prenosimo u cijelosti:

“More i kopneni pojas uz more u zapadnoj civilizaciji od doba Rima i rimskog prava ima posebnu pažnju i zaštitu. Već su tada smatrani posebnim bogatstvom, kao i zrak i vode, te je za njih propisivano korištenje pod za sve jednakim uvjetima. Zato kažemo da je pomorsko dobro opće dobro. Na njemu ne postoji mogućnost stjecanja vlasništva. Dapače, uz more smo svi jednaki i to ima snažnu društvenu, možda i utopijsku poruku – kad smo u kupaćim kostimima ne razlikujemo se previše po društvenom statusu, bogatstvu, moći, obrazovanju, već smo ogoljeni do kože. Uz more se uspostavlja komunikacija sa svima, valovi dosežu jednako do svakog, zapljuskuju nas jednako, sunce jednako miluje. I naši zakoni stoga još uvijek štite da nam taj komad uz obalu na kojem ćemo se opružiti bude jednako dostupan, da se šetnicom uz obalu svi jednako koristimo. Dapače, možda i stotinu godina pozdravljamo inicijative kojima se sustavno djeci iz unutrašnjosti, pogotovo djeci slabijeg imovinskog stanja, kao i onima narušenog zdravlja, omogućava boravak na moru. More je život, more liječi.

Naš zakonodavni okvir nije idealan, ali uz poneke ovakve i onakve interpretacije ipak se odupro snažnim drugačijim težnjama te i dalje osigurava da pomorsko dobro bude opće dobro na kojem se ne može knjižiti vlasništvo. Utkano je od Rima i davnina u našu svijest i kulturu da privatizacija mora ili morske obale nije društveno prihvatljiva, i da se od pokušaja privatizacije obala najbolje štiti upravo posebnim pravnim statusom pomorskog dobra.

Zašto onda Grad Opatija želi dijelove pomorskog dobra iz toga režima izuzeti? Naime, takav je prijedlog inicirao pročelnik Vlah u ime Grada Opatije pred malo više od mjesec dana. Na području Slatine, Tomaševca i Zerta Grad Opatija predlaže izuzeti iz režima pomorskog dobra dijelove Lungomare, te neke površine u neposrednom kontaktu s Lungomare, kao što su primjerice platô Pančera ili pješčane površine plaže Tomaševac zajedno s odbojkaškim igralištem, dječjim igralištem i ugostiteljskim objektom. Srećom, izgleda, Grad Opatija ne odlučuje samostalno o tom statusu, već to čini nadležno Ministarstvo na prijedlog županijskog Povjerenstva koje ga je oblikovalo na zahtjev Grada Opatije. U Povjerenstvu pak glas ima i sam Grad Opatija, konkretno pročelnik Vlah, i građani se mogu s pravom pitati – tko zapravo štiti njihove interese? U čijem interesu nastupa Grad Opatija?

Koji je smisao skidanja statusa koji prvenstveno služi zaštiti obale i mora i koji u potpunosti osigurava jednake uvjete korištenja za sve? Na pomorskom dobru može se graditi, na način da gradnja opet bude u svrhu korištenja pomorskog dobra, tako da niti argumenti gradnje ili ne znamo kakvih velikih projekata za budućnost ovakav prijedlog ne mogu opravdati. 

Ne možemo drugo naslutiti nego da se radi o potencijalnoj privatizaciji pomorskog dobra u nekoliko koraka, a čime bi Opatija opet ostala bez svojih kultnih znamenitosti, dijelova njene žile kucavice Lungomare, čiju bi raskoš i sjaj zamijenili ugostiteljski i slični privatni objekti.

Umjesto negdašnjih prestižnih kupališta i famozne balnearne arhitekture na korist svima, ovakvim se potezima omogućava da se pomorsko dobro otrgne i dâ samo nekima, vjerojatno dovoljno imućnima, na korištenje. Nije riječ samo o nekoliko tisuća kvadrata zemljišta. Riječ je o pitanju što Opatija smatra svojim javnim prostorom i hoće li on i dalje ostati prostor svih građana ili će postupno gubiti zaštitu koju danas uživa kao pomorsko dobro.

A naš je Lungomare po svom položaju, nastanku, naravi i funkciji nedvojbeno pomorsko dobro. Jer zakon pokušava utvrditi što sve zaista jest i mora biti pomorsko dobro, kao primjerice kopno koje je po svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem, kopno koje je po svojim prirodnim obilježjima i izvornom statusu nekretnine pomorsko dobro, građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost – dakle, sve što Lungomare u naravi jest. Lungomare nije nastao unatoč moru, nego zbog mora. Bez mora ta šetnica ne bi postojala. Kao što ne znamo kakva bi to Opatija postojala bez Lungo mare. Nastao je kao obalna komunikacija, služi korištenju mora više od stoljeća i upravo zato predstavlja jedan od najupečatljivijih primjera prostora koji ispunjava zakonska obilježja pomorskog dobra i direktnu neraskidivu sponu Opatije i mora. Lungomare jest more u pravnom, povijesnom i identitetskom smislu Opatije. Ono postoji zato što postoji more, služi korištenju mora i bez mora ne bi imao nikakav smisao.

Očito moramo štititi Opatiju od Grada Opatije i gradske vlasti – ne dirajte nam Lungomare, naše plaže, naše pomorsko dobro! Ne dirajte nam dušu grada, mjesta za koja smo zauvijek neraskidivo vezani, kutke koji su dio naše intime i ljubavi prema našem divnom kraju. Našem raju.”