Navijači HNK Rijeke posljednjih dana prilično su zabrinuti. Osim što je ubilježen čak treći prvenstveni poraz u nizu, ima i još mnogo drugih problema oko funkcioniranja kluba. “Slučaj Gavranović” samo je kap koja je kod mnogih prelila čašu, a među takve očito spada i Riječanin Sandro Benčinić koji se svom najdražem klubu odlučio obratiti otvorenim pismom. Primio je mnoge komentare podrške, a njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

“Poštovani gospodine Miškoviću,

U svjetlu nedavnih događanja u i oko NK Rijeka, a kao dugogodišnji navijač istoga pišem Vam ovo pismo u najboljoj namjeri i zajedničkom interesu. Mislim da ste i sami svjesni da postoji puno problema koji su trenutno pometeni pod tepih i koji kod svake malo jače bure pomalo izlaze na vidjelo. Zaista ne bih htio da ovo pismo smatrate zlonamjernim, već kao pokušaj da otvoreno ‘popričamo’.

Nas navijača ima svakakvih, ali i ona najveća ‘gunđala’ među nama znaju koliko ste zadužili naš klub. Puno je dobrog napravljeno, nešto manje lošeg (tko radi taj i griješi, tako kažu), a sve je sa zanimanjem popraćeno budnim okom javnosti. Jedna Vaša rečenica koja se navijačima Rijeke posebno urezala u pamćenje glasi ‘Nemojte me buditi’, i zaista puno toga i danas djeluje kao san. Međutim jedna druga rečenica užasno peče, možda ste ju izgovorili u afektu ali jako je znakovita. ‘Gdje su navijači sa Stuttgarta?’. Ako prelistate novinske natpise u zadnjih nekoliko sezona, to su zasigurno Vaše dvije najcitiranije rečenice. I usko su vezane jedna za drugu.

Vi ste se gospodine Miškoviću u svijetu biznisa dokazali nebrojeno puta i tu Vam nitko od nas ne može reći ni ‘a’, međutim, nogomet je prije svega emocija a tek zatim biznis, a kada su emocije prema ovom klubu u pitanju, ja ali i cijela vojska navijača Rijeke ima poprilično impresivan CV koji nas čini kompetentnima u najmanju ruku iznijeti svoje mišljenje. Na vama je pak da li ćete to mišljenje uvažiti. Pa eto, želio bih Vam odgovoriti na pitanje i iz pogleda običnog navijača objasniti gdje su nestali ljudi sa Stuttgarta, a ako zaista ovo pročitate s razumijevanjem vjerujem da ćemo opet svi zajedno sanjati prekrasne snove.

Navijači sa Stuttgarta nisu nestali. Oni su oduvijek tu i bili su prisutni u svakoj generaciji navijača Rijeke. Nekad davno su se zvali ‘navijači s Reala’, pa su promijenili ime u ‘navijači s Osijeka’, a za par godina možda budu ‘navijači s Barcelone’. Čudna je to sorta ljudi, navikla na neuspjeh, razočaranje i nepravdu. I kad god se pojavi svjetlo na kraju tunela tamo ih dočeka okrutna sudbina u liku suca koji gluhonijemom igraču uništi utakmicu života isključenjem zbog prigovora, ili u obliku životarenja u sjeni režimskih klubova bivše države. Sjetimo se i mača (zastavice) Zorana Krečaka, kojim je sasjekao koljena (volju za nogometom) cijeloj jednoj generaciji. Ali nakon svake nedaće taj jadni i napaćeni navijač se vraća, a na to ga tjera isključivo ljubav. Bezuvjetna, vječna i potpuno slijepa. A kada ste se Vi pojavili i izveli svoje malo ‘čudo’, sa sobom ste poveli i sve te generacije navijača koji su se vratili na svoja prašnjava mjesta na tribinama. I tada se dogodio Stuttgart kao prekretnica u povijesti kluba, a sve je kulminiralo povijesnom dvostrukom krunom. I tu pritisnimo ‘stop’ i premotajmo film.

Što se to točno dogodilo kada ste preuzeli klub i spasili ga od sigurne propasti? Tim ste činom ponovo upalili svjetlo na kraju dugog tunela, možda i najdužeg u klupskoj povijesti. Postali ste mesija, nada za sve prošle, buduće i sadašnje generacije navijača Rijeke. Čak su i navijači drugih klubova prepoznali u Vama ono nešto više. Nadu za spas prije svega Rijeke, ali posljedično i hrvatskog nogometa. Ako ćemo krajnje pojednostavniti cijelu stvar – ljudi su Vam vjerovali. A navijači Rijeke su Vam vjerovali beskrajno! Ruku na srce, kada imate klub koji je u potpunom rasulu i kada u njega ‘upucate’ nešto novca dok ostatak lige grca u već opjevanoj ‘močvari’, kada Vas krene rezultat, kada izgradite kamp i obećate novi stadion, morate priznati da tom navijaču baš i nije teško postati ‘vjernik’. No gdje je onda zapelo?

Zapelo je zbog toga što niti jedan klub na svijetu ne živi isključivo od rezultata. Od rezultata možda žive zaposlenici kluba, igrači, treneri, stručni stožer, ali klub kao klub živi od navijača. A njih ne možete varati. Može im se zamazati oči sjajem i blještavilom trofeja, ali kratkog je to daha. A upravo to se dogodilo tom napaćenom navijaču s početka priče. Sljepilo, opijenost nečim što nikada nije imao. A kako je vrijeme odmicalo pomalo je izlazilo na vidjelo da su neke stvari koje su izašle iz Vaših usta čista laž. A lagati nekoga tko Vam beskrajno vjeruje, pa u najmanju ruku nije dobro.

Zajedno smo Rijeka! Na žalost, ovo je najveća laž koja je izgovorena od početka Vašeg mandata. Jesmo li zajedno onda kada policija maltretira navijače i baca suzavac na djecu? Jesmo li zajedno kada tjerate ljude da satima stoje na paklenim vrućinama da bi kupili kartu za utakmicu svog kluba? Jesmo li zajedno kada navijač dobije zabranu dolaska na utakmice zbog čaše koju je navodno bacio u teren, a klub koji je uložio nemala sredstva u vrhunski nadzorni sustav kaže da nema pristup istome? Jesmo li zajedno kada se navijače vozi dva sata busevima oko Zagreba da bi zakasnili na utakmicu? Jesmo li zajedno kada cijela Hrvatska vidi što nam suci rade iz kola u kolo, iz godine u godinu? Nismo gospodine Miškoviću. Možda jesmo Rijeka, ali nismo zajedno.

Što se tu može učiniti pitate se? Pa čak i da ništa ne možete promijeniti bilo bi sasvim dovoljno da učinite isto ono što činite kada napadnu Zdravka Mamića, kada Vaš djelatnik u afektu iskreno napiše #simpatičan penal ili kada pročitate članak koji Vam nije po volji – reagirajte! Stanite na stranu navijača, stanite na stranu trenera i svoje momčadi, prihvatite kritiku i onda će Vam svako od nas reći da smo zajedno i sami protiv svih. Ili nastavite kao i do sada, zatvoreni i povučeni u svoj mikro svijet kojemu običan navijač nema pristup, u kojemu vlada jednoumlje a kritika se smatra izravnim napadom na Vas. Mikro svijet u kojemu su Zdravko Mamić i Dinamo institucije od kojih treba učiti i koji nam trebaju biti uzori. Svijet u kojemu najveće izdajice (da ne kažem neku težu riječ) ovoga grada, kluba i države primaju plaću od kluba i sjede u ložama a najveće legende su bačene u zapećak.

Gospodine Miškoviću, krajnji je čas za reakciju jer ova kula od karata se polako ruši. A svi oni ‘navijači sa Stuttgarta’ koji su u Vama vidjeli svjetlo na kraju tunela sada se boje onog najgoreg, najveće izdaje od svih – one Vaše. Molim Vas, reagirajte, ne dopustite da se to dogodi i okrenite se ponovo malom navijaču prije svega jer od njega sve kreće. I onda ćemo opet biti zajedno ono što najviše volimo – Rijeka!”