Prvo na što pomislimo kada netko spomene mjesto Grobnik jesu: motori, automobilske utrke, brzina, adrenalin pa čak i šetnja kućnih ljubimaca ili let zrakoplovom. No, nijedna od tih zasigurno nije vezana uz Mongole. Zvuči skroz nespojivo većini ljudi osim dakako povjesničarima koji su proučavali povijest Grobnika ili pak domaćim Grobničanima. Kakve veze s Grobnikom imaju Mongoli, odnosno Tatari? Temu možda nećete načinjati na jutarnjim kavama, ali poneki znatiželjnik zasigurno će pokušati doznati nešto više o tome. Tema je najčešće svrstana među legende jer za nju nema konkretnih dokaza. No, da ipak ne bi bili «nevjerni Tome» u današnjoj rubrici ”Šta da?” pozabavit ćemo se ovom dilemom: bitke Hrvata protiv Mongola. Mjesto upitnoga događaja je Grobničko polje koje se nalazi u zaleđu Rijeke, a glavni sudionici su već spomenuti Hrvati i Mongoli (Tatari).

Mongoli ili Tatari (lako zamjenjiva riječ s tartar umakom pri brzom izgovoru) su predstavnici nomadskoga naroda koji su početkom 12.stoljeća u svojim pohodima uništili mnoge gradove i kraljevstva diljem azijskoga svijeta te stekli zavidnu moć u samo nekoliko godina. Carstvo koje je stvarao prvo njihov vođa Džingis-kan, a kasnije njegovi nasljednici prostiralo se na nekoliko kontinenata te su uskoro zakucali i na europska vrata. Povijest svjedoči da su mongolski napadi zatim bili usmjereni prema Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu pod vodstvom kralja Bele IV. Mongoli su 1241. g. na rijeci Šaju pobijedili ugarsku vojsku hercega Kolomana kojoj su se pod vodstvom splitskog nadbiskupa Guncela pridružili i neki hrvatski odredi. Prema povijesnim činjenicama Bela IV je ostao bez vojske te je bio prisiljen na bijeg prvo sakrivši se na brdu Gradecu pokraj biskupskog Zagreba te zatim dalje uzmičući prema jugu sve do Trogira. Mongoli su ga slijedili pritom pustošeći i pljačkajući područja za sobom.

Stigavši pred Trogir, Mongolima je stigla vijest da je njihov vladar kan Ogotaj umro te su se oni povukli, no pri tome je jedna četa na povratku opustošila okolicu Dubrovnika i spalila Kotor. Ponovni razvoj i obnova tih gradova počela je ubrzo nakon nemilih događaja. Upravo zbog toga Bela IV. davao je gradovima veće povlastice. To su činjenice, no s druge strane Grobnička bitka drukčija je priča. Jedna od usmenih predaja govori o tome da se dio čete odvojio i stigao do sjeverozapadnog dijela Hrvatske, točnije Grobničkoga polja te se tu sukobio s hrvatskom feudalnom vojskom potpomognutom seljaštvom. Legenda navodi da je sa strane Mongola sudjelovalo 30 000 vojnika koje je predvodio Džingis-kanov unuk Batu-kan te da su pretrpjeli mnoge gubitke.

Na ovaj mit se nadovezuju prigodne maštarije da su mongolskoj vojsci dodatni strah utjerali i lokalni stanovnici odjeveni u pokladnu odjeću od ovčjeg krzna sa strašnim maskama i rogovima pritom zvoneći bučnim zvonima koja su se nalazila na njihovim leđima. Radi se o zvončarima koji su tako otjerali Mongole i postali zgodan detalj ovoga mita. Da se radi o legendi ukazuju činjenice koje navode na razmišljanje. Zašto bi Mongoli skroz iz Trogira otišli do Grobnika gdje nemaju što opustošiti, zašto ima navodnih podataka o vođi i broju vojnika s mongolske strane ali ne i s hrvatske? Zašto na mjestu navodne bitke nikada nisu pronađeni konkretni arheološki nalasci? Zašto se u jednim izvorima navodi 1241. godina dok se u drugima spominje 1242. godina u kojoj se ova bitka odigrala? Digresije radi, samo ime “Mongol” potječe iz tunguskih jezika i znači “nepobjedivi”. Mnogi književnici, pjesnici i ostali umjetnici pokušali su ovu legendu dokazati, uljepšati ili čak znanstveno opovrgnuti.

Na razna pitanja pokušali su odgovoriti i znanstvenici u novije doba na znanstvenom skupu povodom 750-te godišnjice ”Bitke na Grobniku”, organiziranom u Zagrebu i Grobniku u lipnju 1992. godine pod pokroviteljstvom predsjednika Republike, Skupštine općine Rijeke, HAZU te drugih suorganizatora. Sama organizacija ovoga skupa nije zauzela konačni stav je li je ovo legenda ili stvaran događaj , no zaključiti se može da je sasvim bezazleno vjerovati u ovu priču. Što se točno dogodilo tih godina možemo samo zamišljati, ali legende zapravo i obiluju neobičnim događajima, maštom te nam dopuštaju da prijeđemo granicu stvarnosti. Možda su Hrvati stvarno pokazali borbenost te pobijedili jakog nepobjedivog neprijatelja. Možda su neki junaci poginuli, a da se za njih nikada nije saznalo. Tko zna što krije Grobničko polje. Ali jedno je sigurno, ova legenda već godinama putuje od seljaka, kraljeva, vladara, školarca, doktora, političara te mnogih drugih i tko smo mi da ju zaustavimo. U doba surove stvarnosti, dobro je zalutati u tajanstveni svijet mašte. Na račun te legende sigurno je barem jedna osoba, događaj bio inspiriran ovim hrvatskim pandanom biblijske priče o Davidu i Golijatu.