Draga Koli,

Molim te, prestani se muvat uokolo. Znam da si puno godina bila preko bare, da ti je falila Hrvatska, da bi ti sad sve to htjela nadoknadit i to sve, ali nemoj. Plaćamo te da sjediš i radiš, a ne da landraš uokolo. A te bajke, kao hoćeš vidjeti kako ljudi žive i iskazati im svoje poštovanje, daj…. Možeš otići u bilo koju pučku kuhinju i iskazat ljudima poštovanje, odšetat do prve baje u susjedstvu i vidit kako ljudi žive.  A ako već ne moreš stat na jednom mjestu, evo prijedloga: onaj Uvodić, ležeran i temperamentan čovjek, on isto putuje okolo po Hrvatskoj. Ti voliš plesat i pjevat, moglo bi baš ispasti zgodno. Usput vidiš i kako ljudi žive i iskažeš poštovanje i zabaviš se. Ženo! Pa ni George Washington nije nabijao toliku kilometražu na teret poreznih obveznika.

Dragi Grčo,

Jaako volim optimistične ljude, ali ti si malo pretjerao. Skoro svako tvoje pojavljivanje na telki kod mene uzrokuje depresiju. Eto, zadnji put kad sam te vidjela pričao si o tome kako svi već žive bolje i troše opuštenije. I da sad mogu izvadit lovu skrivenu ispod madraca. Ja inače lovu držim staklenci od Nutelle (kupljena u Trstu, povoljno). Al’ u njoj već neko vrijeme nema ni para ni Nutelle. Zadnje što je još bilo unutra spiskala sam na onaj sladoled koji obećava dobitak. Dobila sam samo štapić. (Mogla sam ti ovo i prostije objasnit, al’ neću jer si državni dužnosnik, na mojoj grbači.) Dakle,  ne živim i ne trošim opušteno. A ako ti kažeš da drugi tako žive, onda odmah padnem u depru i osjetim se nesposobnom. Za opuštenost. Osjetljiva sam, šta ćeš.

Dragi Veki,

Od prvog dana mi ideš na jetra jer izgleda kao da se stalno podsmjehuješ i rugaš (ovom napaćenom narodu.) Nije ti neka fora da se hvališ javno kako si  nekoliko škola pretvorio u svemirske brodove. Iz kojih će izlaziti mali svemirci jednoga dana. Dok se u isto vrijeme daleko veći broj škola  urušava: ili od pustoši ili od dotrajalosti. Usput, zamjeram jer je tebi sve okej: i Mamići, i fijasko s Oscarom znanja, i reforma školstva koja traje od stoljeća sedmog i nikako da fini. Poradi na stavu, nije sve cool. Ti nisi Grčo, on je jedan i jedini.

I molim te, daj mi pošalji dva’est kuna da dam malom za školu, opet će ih tražit da roditelji sufinanciraju fotokopiranje materijala u novoj školskoj godini. Ubio me ovaj trošak nabavke knjiga za besplatno školovanje. Aj’, fala ti.

Dragi Zoki,

Dakle, i ti si se prosuo  neki dan kad si rekao da smo jedna od najuređenijih zemalja. Ej, u dobro uređenoj zemlji nema ovoliko humanitarnih koncerata i akcija, koje organiziraju sami građani da bi pomogli sugrađanima, koji su bolesni i siromašni i deložirani i jadni. To su sve situacije koje bi trebala rješavati Država. Ovako, mi plaćamo poreze da bi vi imali plaće, a onda se još moramo o vlastitom trošku samoorganizirati da bi pomogli jedni drugima. Što je sasvim u redu, ali u nam u tom slučaju svi vi gore niste potrebni, ne?  I još da ti kažem, u uređenim zemljama optuženi za lopovluk ne mogu i dalje primati lovu u Saboru.

P.S. Hvala ti puno, uz tebe sam naučila dosta latinskog, a pomogao si mi i oko engleskog. Ako opet dobiješ izbore, molim te da ubaciš malo francuskog. Taj mi se jezik jako sviđa. Rekla bih i ruski, ali me strah da se ne shvati krivo.

Dragi urednici svih televizija: Želim gledati košarku, a ne Predsjednicu kako navija. Želim vidjeti i čuti vijesti, a ne slušati o tome koju glazbu je slušao Karamarko dok je bio lijep i mlad. Znam da počinje škola, ne morate svaki dan pilit po istom, nije Armagedon nego nova školska godina. Stalone ima sasvim zgodan torzo, ali nakon stote reprize više nije jebozovan.

Big Brother, Farma. I nove sjednice Sabora. I izbori.

A dolazi jesen i riječke kiše; hvata me panika.  A ovo je osvrt samo na protekli tjedan.