Biskupi pokrenuli beatifikaciju sušačkog župnika Martina Bubnja kojeg su ubili partizani

Izvanredno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije (HBK) održano je u utorak 20. siječnja 2026. u sjedištu HBK-a u Zagrebu, pod predsjedanjem predsjednika HBK-a, zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše. U priopćenju Tajništva HBK između ostaloga stoji da su “biskupi dali pozitivno mišljenje o prikladnosti pokretanja postupka beatifikacije i kanonizacije svećenika Martina Bubnja te skupine od petnaest svećenika i pet vjernika laika, koji su u teškim povijesnim okolnostima podnijeli mučeništvo kao svjedoci vjere od strane komunističkog režima.”

Martin Bubanj rođen je 12. studenog 1898. godine u Malom Dolu kod Križišća. Za svećenika je zaređen 1921. godine, a tijekom svog pastoralnog djelovanja istaknuo se kao jedan od predvodnika Katoličkog pokreta na Sušaku. U ožujku 1936. godine imenovan je župnikom na Trsatu, a nakon razdiobe te župe postao je prvi župnik novoosnovane sušačke župe svetih Ćirila i Metoda.

Nakon ulaska partizanskih snaga na Sušak, 21. travnja 1945. godine, Martin Bubanj je uhićen i odveden u pritvor koji je bio organiziran u zgradi škole u Kostreni. Ondje je zadržan nekoliko dana, bez ikakvog sudskog postupka ili podizanja optužnice.

Dana 27. travnja 1945. godine ubijen je bez suđenja nad krškom jamom Bezdan, poznatom i kao Bezdanka, u Kostreni. Njegovo tijelo bačeno je u jamu zajedno s tijelima brojnih drugih žrtava. Jama Bezdan jedno je od najvećih poznatih stratišta na ovom području, u kojem je do kraja Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega život izgubilo oko 1500 ljudi, većinom u likvidacijama koje su provodile partizanske snage.

Martin Bubanj bio je prvi sušački župnik koji je ubijen nakon dolaska nove vlasti, a njegova smrt izvršena je bez ikakvog pravnog postupka. Posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da je nakon njegove smrti pred komunističkim vlastima podignuta optužnica protiv već ubijenog Martina Bubnja. U toj se optužnici navodi da je bio pristalica Nezavisne Države Hrvatske, ali se istodobno priznaje da „nije pristajao uz ustaški pokret koji je kritizirao i ismijavao”. Nadalje se navodi da je „bio vrlo pametan i inteligentan, prijazan i dobar prema ljudima, tako da su ga svi voljeli. Pomagao je svima, pa čak i partizane je izvlačio iz zatvora. Na taj način htio je sakriti svoj pravi rad.”

Pedeset godina nakon njegove smrti, 27. travnja 1995. godine, u atriju crkve Presvetog Srca Isusova na Sušaku postavljena je spomen-ploča Martinu Bubnju, na kojoj je navedeno da je ubijen kao žrtva komunističkog nasilja.