Bruno Mičetić: “Bend je kao familija, nešto čemu se vraćaš”

Bruno Mičetić, riječki je gitarist, profesionalni muzičar koji gitaru svira već 30 godina. Završio je konzervatoriji u Klagenfurtu, odsjek Jazz glazbe prije desetak godina. Iako je dosta svestran, ispunjen kako samo on  želi, ipak vrijeme studiranja u Klagenfurtu pamti kao najljepše razdoblje u svom životu  jer je tamo upoznao mnogo profesora, ljudi,  prijatelja s kojima i dan danas surađuje. Ispred sebe  ima novi album ”Bruno Mičetić Quintet Out of the shadow”  koji  je izašao pred tjedan dana. Album se može kupiti  u Dallas music shopu  u Rijeci te ga se može  poslušati na njegovom YouTube kanalu. Koncertne aktivnosti vezane za ovaj album počele su već jučer u Muzeju vučedolske kulture  (Vukovar), zatim 23.04.2020 u Kulturnom centru Mesnička  (Zagreb) te 24.04.2020 Jazz Hram (Postojna). Ovom prilikom odlučili  smo porazgovarati o njegovom životu te koje su ga životne odluke, ljudi doveli do toga da se bavi Jazz glazbom i postane izvrstan glazbenik.

Kako je počela Vaša glazbena karijera?

”Moja glazbena karijera počela je u bendu” Keops”  davnih dana. Bend i  dan danas djeluje, imamo dva albuma za sebe  na hrvatskom jeziku  i sada smo odlučili raditi i treći album na engleskom jeziku  Ja kao lider tog benda  sam jednostavno odlučio dalje  nastaviti  uz taj moj Jazz i  bend s  Keops-om  jer mi je bilo jako glupo to odbaciti. Volim metal jednako koliko volim  i Jazz glazbu. Volim svu glazbu jednako i nekako je bend uvijek nešto što je  familija, nešto čemu se vraćaš. Sve suradnje su  uvijek dobrodošle. ”

Koje biste suradnje izdvojili u vašoj glazbenoj karijeri?

”Pratio sam Zrinka Tutića,  Rajka Dujmića jedno vrijeme. Pratio sam i  Terezu Kesoviju jedno tri godine i to su mi bili nastupi s kojima sam  stvarno vidio što znači pratiti velike zvijezde, velike autore  jer oni to zaista  jesu. Tada sam imao priliku vidjeti kako se to radi na jednom profesionalnom nivou i kako se ti ljudi tretiraju prema muzičarima, bendu a kako prema vokalu.

Od ostalih suradnji  s neke naše domaće scene uvijek volim izdvojiti suradnju sa  Renatom Sabljak jer smatram da je Renči definitivno  jedno ”svjetsko naše”, vokal koji se može tražiti mikroskopom  po svijetu, jedna vrlo kvalitetna osoba  koju jako cijenim i poštujem  i svaki put kada se s njom nešto radi  moram reći da je to stvarno na viskom nivou  i na visokoj kvaliteti.

To je ono što mi je uvijek drago. Sad u zadnje vrijeme imam dosta projekata koje radim, izdvojio bih  jedan gitaristički duo koji radim s Bagarićem, Flamenco- Jazz varijanta, on svira Flamenco ja Jazz i pokušavamo kombinirati ta dva stila. To je dosta veliki izazov,  za mene Flamenco gitara je izvor svih mogućih stilova. To mi je jedan od zanimljivih projekata koje sada radim.”

 Biste li mogli izdvojiti svoje idole koji su utjecali na  vašu glazbu, pjesme?

”Ja sam  imao dosta idola.  Čovjek zbog kojeg sam počeo svirati gitaru je Agnus Young iz AC/DC . To je bend kojeg sam s osam godina vidio na MTV-u  dok se još puštao Hard Rock. Toliko ima sjajnih gitarista koji su mi stvarno dragi , sada da krenem izdvajati mislim da bi ih imali za nabrojati dosta ali idemo reći u Rock’n’roll-u  jedni  od dražih su mi Steve Stevens, Ritchie Blackmore te svakako Steve Morse, od  Jazz gitarista volim tradiciju Mike Sterna, Pat Martino i ove malo novije gitariste iz 80tih godina. Pratim naravno i današnje gitariste. Moram reći  da imam puno idola i u drugim instrumentima,  nije mi samo gitara inspiracija, ja volim slušati i pijaniste. Volim slušati različitu glazbu. ”

Jeste li zadovoljni koncertom u HNK Ivan pl. Zajc?

“Jesam, koncert u HNK je bio  jedan moj vrhunac svega što sam do sada radio, stvarno  sam mogao predstaviti  svoj Quintet  s kojim sam izveo tri albuma. Uz taj Quintet sam imao stvarno najdraže suradnje Renatu Sabljak, Krunoslava Bagarića koje sam prije spomenuo. Moram reći da mi je drago da mi je gost bio moj mentor, profesor Grašić. Za mene je on jedan od najboljih gitarista. I naravno s mojim prijateljem, kolegom  pijanistom Zvjezdanom Ružićem s kojima sam  studirao u Klagenfurtu  i započeo Jazz vode. Drago mi je da danas i jedan i drugi radimo karijere. Nismo samo kolege već i prijatelji. Ponosan sam na sve njegove uspjehe.”

Kako ste se proveli na otvorenju 01.02.2020 Rijeka EPK ?

”Ja sam svirao sa svojim Jazz trijom u Harats pub-u kojem se zahvaljujem na pozivu. Mislim da je otvorenje bilo super. Rijeka je bila jedna velika pozornica i to je baš” mrak”.  Ono što bih volio da kad prođe Rijeka EPK da nešto ipak i ostane od tog EPK.  Nadam se da će se raditi na nečemu da ostane, kao što su to  npr. muzeji.  Samo otvorenje meni je bilo odlično, hrpa ljudi, hrpa događanja, mislim da je  Rijeka je pokazala što se tiče kulture  i supkulture da je vodeći grad u Hrvatskoj još uvijek. Operu Industriale nisam imao priliku slušati pošto sam svirao.

Moram reći da mi je žao što nisam  dobio poziv da budem među tih dvadeset gitarista jer ipak dolazim iz Rijeke. Žao mi je da se nitko nije sjetio zvati za suradnju jer ja se rado odazivam na takve projekte i sam koncept mislim da je bio fora, dvadeset gitarista na istom mjestu, sigurno je zvučalo dobro. Vidio sam snimke i izgledalo je fascinantno sve to skupa, nadam se da će se još koji put to i ponoviti. ”

Koga biste izdvojili iz  mlađe generacije na glazbenoj sceni ?

”U Rijeci imam  dosta svojih učenika, negdje tridesetak svojoj  školi u kojoj radim s Robertom Babićem i Andreom Karanom. Stvarno imamo par talentiranih ljudi za koje se nadam da će nastaviti studiranje vani. Volio bih da nastave jer imaju kompletnu perspektivu da postanu ozbiljni muzičari.  Od mladih nada izdvojio bih Filipa Flego koji studira  u Trstu i Zvonimira Radišića.  Stvorio se novi  val Jazz  glazbenika u Rijeci. To je super jer kada sam ja počinjao  svirati Jazz onda  su bili  samo dva benda. Ja sam svoj prvi bend napravio s Damirom Grbcem  koji se danas isto bavi Jazzom i Lukom Žužić. Mi smo svi zajedno ušli u  Jazz vode. S tim da je Luka tu bio puno ispred svih nas.  Ja sam zatim  išao u Klagenfurt na studij, Luka u Graz, a Damir u Trst. ”

Kada za tebe glazba postaje umjetnost?

“Kada ljudi počinju raditi svoje stvari. U Hrvatskoj ima mnogo odličnih glazbenika bez premca koji mogu bilo kakav posao odraditi, mogu pratiti pjevače, ne samo hrvatske nego i strane, svjetske, čitaju ljudi note super, ”timeing”  im je dobar  sve odlično, međutim meni glazba postaje umjetnost kad netko počinje svirati svoju glazbu bez obzira koji instrument svira. Nebitno što je, ali moraš ostaviti svoj otisak. Meni ljudi govore stalno da izdajem albume više nego Deep Purple i Iron Maiden zajedno, a to je zato jer radim svoje stvari. Mislim da sam ja dokaz da treba raditi svoju glazbu,makar to slušalo pet ljudi , nisi u sluzi nekom drugom, već radiš za sebe.  Meni nije problem otpratiti nekoga, uvijek ću se rado odazvati, dapače volim takve suradnje ali  prioritet mi je  uvijek moja glazba. To sam postigao što sam egzistenciju osigurao u školi u kojoj radim, koju sam  pokrenuo, s jedne strane imam svoje učenike s druge svoju glazbu”, rekao je Bruno Mičetić za Fiuman.hr.